Pismo sasvim prośečnog crnogorskog intelektualca

 Piše: Aleksandar Radoman

Nijesam saglasan s onima koji u najnovijem flagrantnom kršenju Zakona o autorskim i srodnim pravima i brisanju crnogorskoga jezika iz udžbenika vide krivicu direktora Zavoda za udžbenike Pavla Goranovića. Znam čovjeka, ne bi on to dozvolio, Bože sakloni. Makar je za crnogorske standarde izvjesno da to ne može biti posao direktora. Službena putovanja, reprezentacije, prijemi, kokteli, počasni odbori, to da, ali zašto bi se jedan direktor bavio pitanjem naziva udžbenika i znao što sve potpisuje!? Čemu onda služe svi ti urednici, glavni i odgovorni, pravna služba, tehničko osoblje... Ili je obmanut ili, pak, žrtva tragičke krivice. Zato kažem, nije Pavle kriv sigurno.

Uostalom, kako bi jedan tankoćutni lirik, autor nekoliko zapaženih pjesničkih knjiga, najmlađi akademik CANU, istaknuti kulturni stvaralac, bivši ministar kulture i bivši direktor Zavoda za školstvo, dobitnik Trinaestojulske nagrade i Miroslavljevog jevanđelja, pa k tome još i nagrada koje nose imena dvojice pjesnika melanholije, Vita Nikolića i Lesa Ivanovića, kako bi, velim, čovjek s toliko suptilne duhovne nadgradnje, sebi dozvolio da iz udžbenika izbriše ime službenog jezika i prekrši autorska prava autora udžbenika.

Kad je iz Zavoda za udžbenike stigao zvanični odgovor, po tonu bi se reklo sročen direktno na gori Sinaju, u kojem javnost obavještavaju da je promjena naziva udžbenika Crnogorski jezik u Moj jezikstvar tehničke prirode, da su bili obavezni da poštuju zakon te da je za njih ta priča završena, tačno sam znao da Pavle nije u toku. Ljetnji su odmori, ima valjda pravo i direktor da malo dane dušom, vidim promoviše knjige na pučini mora, sigurno je i ugasio telefon da ga ne ometa u toku promocije, i on naprosto o svemu tome ne zna ništa. Zato, 'ajde da stvari sagledamo realno – direktor Zavoda nije i ne može biti kriv. Da je kojim slučajem znao što mu iza leđa rade njegovi saradnici, on bi rezolutno rekao – ne može! Kažem, znam čovjeka, i nema tu što više da se priča. Ostavka direktora Zavoda, dakle, ne dolazi u obzir.

Pouzdano znam da će Pavle čim upali telefon i vrati se s ferija lupiti šakom o sto i oštro, kako samo to on kroz dugo menadžersko iskustvo zna, zahtijevati da se ispita odgovornost onih koji su mu podmetnuli, onih koji se kriju iza zakona, a krše Zakon o autorskim i srodnim pravima, da Ustav i određenje službenoga jezika u njemu i ne pominjem! Pretrešće Pavle svaki dokument, papirić i stiker da uđe u trag onome ko se drznuo da kompromituje ustanovu na čijem je čelu! I tog će drznika, siguran sam, čekati suočavanje s odgovornošću.

Samo, ne treba bit prijek pa požurivati Pavla. Isuviše je on značajan za crnogorsku kulturu da ga trošimo i zbrzavamo oko ovoga. Neka lijepo iscuri ovo vražje sparno ljeto, nek se usaglasi izborno zakonodavstvo, ide potom i izborna godina, pa Olimpijada u Tokiju, prispjeće, konačno, i kosti Petrovića u Crnu Goru, uslijediće i završetak auto-puta, utemeljenje Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, možemo je taman kraće nazvat – Moja crkva,pa finalizacija pristupnih pregovora s EU...Silni su to zamasi da bismo onako nestrpljivi kakvi jesmo od Pavla zahtijevali da odmah rješava problem. Čekao je crnogorski jezik stotine godina da uđe u ustav, potom i u programe i udžbenike, uprkos Pavlovim upošljenicima, pa nek se strpi još malo, nek bude sad malo na službenom putu, dok Pavle posvršava urgentna pitanja. A to što će država kroz sudski postupak biti dužna da obešteti prevarene autore udžbenika, nikom ništa. Ni prvi ni potonji put.

Dakle, možete pričati što vam volja, ali Pavla mi ne dirajte!