Piše: Vedran Obućina/Giorgio Ghiglione
Na političkom skupu u Milanu, održanom u martu, italijanski ultradesničarski ministar unutrašnjih poslova i vicepremijer Matteo Salvini spomenuo je dvije žene: djevicu Mariju, koja će, rekao je, „nas odvesti do pobjede“ i Orianu Fallaci, koju je opisao kao „majku osnivačicu ove Evrope“.
Jedna od najpoznatijih italijanskih novinarki, Fallaci, koja je umrla u kasnim sedamdesetim 2006, izvještavala je iz rata u Vijetnamu i intervjuisala je ličnosti kao što su Henry Kissinger, Indira Gandhi i Ruhollah Khomeini.
Nakon 11. septembra usvojila je antiislamski stav i danas njeno naslijeđe uživa trenutak obnovljene popularnosti.
U današnjoj Italiji, Fallaciina otvorena islamofobija alarmantno je dio preovladavajućeg diskursa. Nova vladajuća klasa otkriva Fallaci kao dalekovidnog mislioca.
Ulice i trgovi su preimenovani tako da nose njeno ime u Pizi i Arezzu, u centralnoj Italiji i Đenovi, dalje ka sjeveru.
Posvećen joj je i javni vrt u Sestu San Giovanniju, industrijskom gradu blizu Milana, gdje je gradonačelnik također blokirao gradnju džamije i nedavno je spomenuo Fallaci u svom inauguracijskom govoru: „Njeni prijekori Zapadu da se probudi i danas rezoniraju“.
Inspiracija mnogima
U julu je Donji dom Parlamenta odobrio kreiranje mjenica male vrijednosti koje bi se mogle koristiti kao de facto paralelna valuta za euro. Prema mišljenju glavnog pristalice ovog plana, Claudija Borghija zastupnika iz stranke Liga, na novčanici od 20 eura trebala bi se nalaziti Fallacina slika.
Na dan kada bi ona proslavljala 90. rođendan, državna televizija RAI 2 prikazala je slavljenički dokumentarac o njoj.
A Salvini je razglasio kako je njegov novoodobreni sigurnosni prijedlog zakona inspirisan Orianom Fallaci.
U domovini, njene ideje nisu percipirane kao radikalne – njen antiislamski manifest prvi put je objavljen u najprestižnijim državnim novinama.
Imajući na umu rastući antiimigrantski sentiment, kao i činjenicu da je ultradesničarska stranka Liga dobila gotovo 40 posto glasova na najnovijim izborima, njena poruka rezonira sa trenutnom klimom.
Raspirivala antimuslimanski sentiment
Dvadesetosmog septembra 2001, sedmicu dana nakon napada od 11. septembra, Corriere della Sera, milanske novine su objavile članak od pet stranica pod naslovom „La Rabbia e l'Orgoglio“, ili „Bijes i ponos“, u kojem je Fallaci optužila Zapad da je preblag prema islamu i muslimanskim imigrantima.
U Italiji, zalagala se ona, „nema mjesta za mujezine, munare, lažne antialkoholičare, njihov j..... srednji vijek, i njihove j..... čadore“.
Od tada je pa do svoje smrti Fallaci raspirivala antimuslimanski sentiment.
Nakon tog članka iz 2001, napisala je tri knjige - The Rage and the Pride (Bijes i ponos), The Force of Reason (Sila i razum) i Oriana Fallaci Interviews Herself(Oriana Fallaci intervjuiše samu sebe) – u kojima opisuje muslimanski svijet kao „neprijatelja kojeg tretiramo kao prijatelja“ i upozorila je Evropu na, kako je smatrala, opasnost da postane „Eurabija“.
Posudila je ovaj termin iz teorije zavjere koju je popularizirala britanska spisateljica egipatskog porijekla Bat Ye'or (pseudonim za Gisele Littman) o navodnom planu da se „islamizira“ Evropa kroz masovnu imigraciju.
Spremna dići u zrak munaru
Nekoliko mjeseci pred smrt, Fallaci je slavno izjavila kako je spremna dići u zrak munaru džamije u Chiantiju jer nije željela „vidjeti munaru od 24 metra na pejzažu Giotta kada ja čak ne mogu ni nositi križ... u njihovoj državi!“
Više od deceniju kasnije, njen je utjecaj na talijanski javni život je ojačao.
„Činjenica da je Oriana Fallaci zauzela tako odlučne stavove nakon 11. septembra preobrazila ju je u ličnost na koju se referira desnica“, kazao je Francesco Borgonovo, zamjenik direktora konzervativnih novina La Verita.
On je tvrdio da je Fallaci često kritikovana jer je upozoravala zapadnjačke vlade na imigraciju iz država sa muslimanskom većinom, ali ona je shvatala da je „pred licem izvjesnog islama, opasno pozdravljati multikulturalizam“.
Cijenjena ratna reporterka
Prije nego što ju je počela cijeniti talijanska desnica, Fallaci je bila cijenjena ratna reporterka, esejistkinja i politička novinarka.
„Bila je najpoznatija talijanska novinarka na svijetu“, rekao je Ugo Tramballi, ratni dopisnik i kolumnista za novine Il Sole 24 Ore.
Rekao je da iako Italija ima druge istaknute novinare, „niko od njih nije bio poznat izvan Italije niti je bio potpisan u velikim američkim časopisima kao Fallaci“.
Njen upitni stil intervjuisanja u kojem je jasno uzražavala svoje stavove, doprinio je njenoj popularnosti.
„Kada je Oriana Fallaci počela pratiti vijesti, i sama je postala vijest“, rekao je Tramballi.
Kćerka antifašističkog partizana, Fallaci je pisala o slijetanju na Mjesec, intervjuisala je Roberta Kennedyja i bila je povrijeđena tokom gušenja studentskih pokreta u Meksiku 1968.
Neki vide njenu ranu karijeru, ponekada usklađenu sa liberalnim ciljevima, kao različitu od njenih kasnijih dana kada je postala antiislamski polemičar.
Ali Borgonovo, konzervativni komentator, kaže da su to dvije strane istog novčića: „Razlozi iza njenih napada na određene vrste islama su isti kao i oni iza njenih ranijih bitaka. Ona je bila feministkinja, žena ljevice i pobornica slobode.“
Miljenica desnice
Leonardo Bianchi, urednik vijesti u Vice Italy, koji je napisao knjigu o talijanskom populizmu, vidi to drugačije.
Prema njegovom mišljenju, nakon 11. septembra, Fallaci je postala „miljenica desnice upravo zato što je bila javna ličnost ranije povezivana s ljevicom“.
Ona je bila primjer da „čak i ideološki bolesni ljudi shvataju da je prijetnja [islama] ozbiljna i da nešto treba poduzeti“.
Nakon napada na Charlie Hebdo u Parizu, Fallacin rad je ponovo izbio na površinu na platformama društvenih mreža, a neki su zastupali stav kako je u pravu što nakon svega žali islam.
Nedavno je Salvini, koji je upućen u društvene mreže, fotografisan kako čita jednu od njenih knjiga na odmoru.
A Facebook je sada pun grupa koje nose naziv poput, Oriana Fallaci, moć istine i Aforizmi Oriane Fallaci.
Fallaci više nije samo novinarka već je postala, kaže Bianci „proročica nesreće koja nas je upozorila na to da nas islam želi napasti“.
Johnny
Strara je izreka da onaj ko nije ljevicar u mladosti nema srca, a onaj ko je u zrelosti ljevicar nema pameti
MARTIN
Italia s Migrations ili Bez njih teško..Američki Maršal Plan ih je spasio...Al Italia je daleko ..jako daleko od Sređjenh zemalja Evrope