Kome je smetao mrtav partizan Vjekoslav Jeličić?

Razbijena antifašistička spomen-ploča u antifašističkom Primorju

Piše: Domagoj Margetić

Kao prave hulje, fašisti su naprosto fašisti, jer – nemaju muda da budu išta drugo. Ni muda, nit mentalnog kapaciteta. Oni djeluju pod maskama i u grupama. Djeluju pod okriljem mraka u sjenovitim uglovima. Huljski. Skriveno. To je u principu sitna huljčad, bezmozga i bezmuda, ali dobro, lukavo i smišljeno orkestrirana, u službi organizacije koja ih na ovim prostorima koristi od svojeg postanka. Riječ je o Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Nema dugo, a da je HDZ u tajnosti osnivao svoje stranačke trojke, čak su ih interno nazivali udarnim trojkama, koji su bili prave parapolicijske i paravojne snage, pod direktnim zapovjedanjem političke hijerarhije HDZ-a. mogli su što su htjeli, ali osnovna im je funkcija bila sijanje straha i panike, koja bi uoči ratova na Balkanu tijekom procesa (ras)pada Jugoslavije kako bi HDZ bio siguran da će bilo kakvo rješenje jugoslavenske krize, osim rata, učiniti nemogućim.

Tridesetak godina kasnije, ali niti u istragama pojedinih ratnih zločina, pljački, ubojstava, otmica, silovanja, nitko se nije sjetio tih HDZ-ovih “udarnih trojki”, a slučajno ili ne i Hitlerovi nacisti i Mussolinijevi fašisti imali su slične oružane jedinice svojih stranačkih udarnika koji su im služili za potpuno jednake prljave i krvave poslove. Međutim, HDZ-ove trojke su, slučajno ili ne, eto ostale zaboravljene. Iako je HDZ o njima barem do sredine devedesetih godina čuvao vrlo pedantne evidencije.

Naime svaki ogranak HDZ-a imao je posebnu bilježnicu u kojoj su se vodile evidencije članova koji su se dobrovoljno javili kao pripadnici tih udarnih trojki. U tim su se evidencijama upisivali kako osobni podaci, tako i datum kad su pristupili ovim stranačkim paravojnim formacijama, a upisivani su i datumi do kad su bili u tim trojkama. Također, vođene su i pisane evidencije o tome tko je trojkama bio nadređen u kojem području, ali su vođeni i dnevnici o tome na koje su zadatke i na koji su način HDZ-ove udarne trojke poslane i djelovale.

Međutim, nikad se niti jedna institucija, ali niti mediji nisu ozbiljnije pozabavili tom HDZ-ovom podzemljaškom batinaškom infrastrukturom, izgrađenoj na ratnohuškačkoj politici devedesetih, a koja u suštini nikad nije raspuštena niti je HDZ ikad napustio, da tako kažem, takav operativni model podzemljaškog funkcioniranja.

Kako se institucije, kako domaća pravosuđa zemalja u kojima su hadezeove udarne trojke djelovale, a prije svega se to odnosi na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ali niti međunarodne institucije, nisu nikad pozabavile ovim fenomenom, HDZ je naprosto vidio da s takvom stranačkom praksom može nesmetano i nekažnjeno nastaviti.

HDZ-ovo podzemlje krize koje im periodično trebaju, uvijek počinje razbijanjem ploča i razbijanjem glava. Huškanjima. Etiketiranjem neprijatelja. I kojekakvim vjerskim i domovinskim zakletvama kojima se vrlo glasno razbacuju. Pritom, to nije tek puki foklor njihovog parapolitičkog podzemlja, koje se služi čekićima, pajserima, šakama, a nerijetko i drugim potrebnim sredstvima, da bi izazivali strah, podjele, i pothranjivali atmosferu bojazni i strijepnje koja njima treba za njihove državotvorne manipulacije.

Radi se o puno ozbiljnijem i opasnijem fenomenu.

Danas sam u vožnji biciklom kroz mjesto Selce u hrvatskom Primorju, dakle u nekad izrazito antifašističkom kraju, u kraju u kojem je partizanski pokret u Drugom svjetskom ratu imao svoje jako uporište, na rodnoj kući antifašističkog borca Vjekoslava Jeličića razbijena spomen – ploča tom partizanu.

Prvo, čak niti onih mučnih devedesetih godina, u tom se kraju nisu uništavale ovakve spomen – ploče, niti su se uništavali antifašistički spomenici.

Drugo, uništavanje ove ploče koincidira (?) ili ne s nekoliko uzastopnih posjeta Kolinde Grabar Kitarović ovom kraju, nakon njenih javnih proustaških istupa, koji su itekako relativizirali antifašističku borbu i ulogu partizana.

Treće, slučajno ili ne u Selcu koje je dio Grada Crikvenice na vlasti je već više mandata upravo HDZ, pa slučajno ili ne nitko od lokalnih vlasti za sad ne reagira na činjenicu da je ova spomen – ploča razbijena.

Četvrto, osnovno je pitanje zašto ikome smeta jedan mrtav partisan?!

Poruka ove razbijene ploče je vrlo jasna i opasna. Ona prvo govori da se fašisti ustaju i tamo gdje nikad nisu smjeli niti pomisliti da izmile iz svojih crnih rupa. Sad se očito osjećaju dovoljno sigurni da smiju rušiti ovakve spomenike. A rušenje ove ploče je, priznali mi to ili ne, sviđalo se to vladajućem šljamu i njihovim šljamićima ili ne, rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ovo nije tek banalni vandalizam, nego brutalni politički terorizam pod direktnim ili indirektnim pokroviteljstvom vlasti, koja stoji iza podzemljaških huljskih grupa koje se bave ovakvim aktivnostima, baš kao što su njihovi pripadnici pretukli i vlasnike kafića u okolici Knina samo zato što im se eto ne sviđa njihova etnička ili narodnosna ili pak vjerska pripadnost.

Tu se te dvije priče itekako povezuju u jedan parapolitički fenomen.

Razbijene ploče i razbijene glave.

Zapamtite dragi čitatelji, ovu rečenicu jako dobro. Huljski zastrašivači iz današnjih udarnih trojki šalju nam jasnu poruku kakvu Hrvatsku žele, kakvu će Hrvatsku sebi napraviti i da će naravno iz takve Hrvatske počistiti sve nas, koji ni po čemu ne spadamo u taj njihov mrak.

Razbijanje kafića i napad na Srbe, vlasnike kafića kraj Knina i razbijanje spomen ploče antifašističkom borcu Jeličiću dio su politike zastrašivanja i izazivanja nesigurnosti, koju za HDZ-ove potrebe provode njihove ilegalne udarne trojke, koje nikad nisu prestale funkcionirati. Formalno ili neformalno iza njih stoji vrh HDZ-ove elite svojim huškanjima, ustašenjima i nereagiranjem na takve aktivnosti, čime šalju jasnu poruku podzemljašima što i kako mogu i smiju.

Vjerujem da će većina medija, pa čak i političara, a pogotovo HDZ i njihova trenutna vlast sve svesti na priču o vandalizmu. Ali ovo je priča o jednom opasnom fenomenu podzemljaškog izazivanja nereda, kriza, straha, nesigurnosti tako da HDZ kad je na vlasti u bilo kojem trenutku ako im zatreba mogu izmanipulirati nekom novom krizom i odigrati neku svoju prljavu igru. Ovako ili onako, radi se o zločinačkom sistemu iz sjene. Zapravo iz mraka. Nebitni su zato oni iza maski u Kninu, ili ovi koji su pod okriljem noći razbijali Jeličićevu ploču. Bitan je taj sistem, bitna je hijerarhija tog sistema koja vodi do središnjice HDZ-a na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma (koje li ironije).

I tako, 2019. godine, uoči hrvatskog predsjedanja Europskom unijom, u toj zemlji ideološki nasljednici Hitlera, Mussolinija i Pavelića razbijaju kafiće u vlasništvu Srba i ruše nepodobne antifašističke spomen – ploče. Baš kao što su radili nacisti, fašisti i mnogim HDZ-ovcima toliko omiljene ustaše.

Ustavni poredak u Hrvatskoj je de facto srušen.

Samo su srećom svi dovoljno u strahu da nitko nema muda reći kako su u ovoj zemlji i zemlja, i zakoni, i ustav, i ljudi, i antifašizam, i ljudska prava i sve otišlo višestruko u jedan mračni kurac iz kojeg više izlaza nema. Jer nema niti partizana koji bi nas izvukli iz ovog neustaškog sranja od države.

Jebiga.