Piše Miodrag Vlahović
Glasački listići ne treba samo da potvrde dosadašnju vanjsko-političku magistralu i principe na kojima smo temeljili naše odnose prema susjedima i poziciju u regionu, već i ono što je od strateškog značaja i dometa: da učvrste našu zemlju u njenoj evropskoj i atlanskoj orijentaciji.
Sva je prilika da će konačni ishod izbora u nedjelju zavisiti i od toga koliko će biti ,,neraspoređenih“ glasova. Tako je ispalo. Da li je tako moralo da bude - o tome ćemo jasno i javno poslije 16. oktobra.
Jedno je i sada nesporno: usitnjeni nastup je u neskladu sa osnovnim pitanjem koje očekuje Crnu Goru: dostizanje stabilne i neupitne parlamentarne većine koja će potvrditi orijentaciju prema članstvu u Alijansi.
Sljedstveno tome, građani Crne Gore neće za dva dana odlučivati samo o atlanskoj dimenziji naših integracionih težnji. Glasački listići ne treba samo da potvrde dosadašnju vanjsko-političku magistralu i principe na kojima smo temeljili naše odnose prema susjedima i poziciju u regionu, već i ono što je od strateškog značaja i dometa: da učvrste našu zemlju u njenoj evropskoj i atlanskoj orijentaciji.
Ignorisanje te realnosti je zaista opasno. Opasno za sve nas i za našu Crnu Goru.
Ta uzročno-posljedična veza, iritantna ne samo za one koji su bezuslovno i beskompromisno odlučni da spriječe crnogorsko NATO članstvo, već i za političare u pokušaju kojima problemi dnevne politike i opterećenje aktuelnom vladajućom garniturom zamućuje ionako kratkovide rezone, je jasna. Zapravo, vidljiva je i jasna onima koji žele da je pogledaju i spoznaju.
Da li bi bilo ,,iznenađenih i uvređenih“ da koalicije, partije i njihovi lideri - koji žele da spriječe naše pristupanje NATO-u, koje žele da ukinu priznanje Kosova, da ne pominjemo poništenje odluke o crnogorskom pridruživanju evropskoj politici prema Rusiji - ako preuzmu vlast - odustanu i od evropskog puta? Da li bi to zaista nekog iznenadilo u ovoj zemlji?
Da li treba dodatno objašnjavati da blokiranje ili odustanak od našeg puta u Alijansu znači i obustavu ,,evropskih radova“?
Stvari u kontekstu naše NATO agende stoje još dramatičnije, jer je taj proces u završnoj fazi. Kako me je ovih dana podsjetio jedan od važnijih članova diplomatskog kora u Podgorici: izborni neuspjeh političkih snaga koje su opredijeljene za članstvo u NATO-u, pa čak i nejasnoća i nedoumica da li u crnogorskom parlamentu postoji stabilna većina za odluku da želimo da budemo članica Sjevernoatlanskog saveza, mogla bi da dovede do suspenzije ili obustave procesa ratifikacije Pristupnog protoka.
Upravo tako: uzalud svatovi, ako se mladoženja prepao, pa neće ili ne smije.
Dosadašnje ratifikacije su pokazale da je Crna Gora dobrodošla, da je uvažena i priznata kao nova članica. Međutim, u diplomatskim i političkim krugovima Saveznika taj entuzijazam bi ispario preko noći - ako bi zvanična Podgorica poslije 16. oktobra počela da pleše po aktuelnim ruskim notama. Plitkoumne su izjave nekih od crnogorskih političara kako je to ,,sve završeno“. Nije završeno - dok se ne završi.
Zato je glasanje u nedjelju od istorijske važnosti. Ili ćemo nastaviti započeto i, u kontekstu članstva u Alijansi, dovršiti ono što se upravo dovršava, ili nas novi politički sastav crnogorske Skupštine može vratiti u balkansku politiku, đe bi umjesto atlanskih i evropskih škola, ,,obnavljali gradivo“ da li nam je važniji naš nacionalni i državni interes ili interesi i očekivanja drugih i tuđih zemalja. Treba da odgovorimo i na upit da li su nam interesi i projekcije Moskve i njenih epigona na Balkanu jedini udžbenik iz kojeg ćemo učiti. Na početku i na kraju, htjeli to da priznamo ili ne - o tome se ovdje i u nedjelju radi.
Crnoj Gori su potrebne promjene, ali promjene sa demokratske, građanske i crnogorske strane. Crnogorske - u svim značenjima te atribucije. Potrebne su one promjene koje će jačati naše demokratske kapacitete i one koje će snažiti crnogorske institucije koje brinu o nacionalnom i državnom interesu.
Zato je za sve nas, uključujući one koji misle kako je sve ovo nebitno, ili bar manje važno, najbolji rezultat u nedjelju onaj koji će potvrditi naš atlantski i evropski put.
(Autor je nekadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR