Handkeov Nobel ne može negirati genocid u Srebrenici

Piše: Andrej Nikolaidis

Navodno je Gandi, upitan šta misli o zapadnoj civilizaciji, rekao kako mu se to čini kao dobra ideja.

Isti odgovor, ali lišen Gandijeve volja vas ironije, volja vas ultra-ironije, dakle sarkazma, imam na sljedeće tvrdnje: Nobelova nagrada za književnost dodjeljuje se samo za književnost; ta nagrada lišena je političkih upliva; o dobitniku ne odlučuje politička korektnost, nego estetska vrijednost njegovog djela; kada govorimo o dobitnicima Nobelove nagrade za književnost, nužno je odvojiti djelo od ličnosti autora...

Mislim, dakle, da je Nobelova nagrada za književnost koja se dodjeljuje isključivo za književnost odlična ideja.

Peter Handke je, eto, dobio Nobela iako je negirao najveći zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i stao u odbranu Slobodana Miloševića, tiranina, ratnog zločinca, čovjeka koji je naređivao ubistva svojih nekad bliskih prijatelja... budite slobodni da proširite listu ogavnih, neoprostivih stvari koje je Slobo počinio.

Evo zašto nije tačno da politika, politička korektnost i biografski detalji nemaju uticaj na dodjelu Nobela za književnost – zašto se, dakle, ta nagrada ne dodjeljuje „samo za književnost“.

Da je Peter Handke, umjesto što je tvrdio kao se Milošević „samo borio da sačuva Jugoslaviju“, saopštio kako se Hitler samo borio da sačuva Njemačku; da je, umjesto Miloševića u Haškom, posjetio nekog njemačkog ratnog zločinca u zatvoru – ne bi dobio Nobela. Ne bi mu pomogla elaboracija kako je to „njegova privatna stvar“.

Da je Peter Handke silovao, ili bio optužen da je silovao dječaka ili djevojčicu – ne bi dobio Nobela.

Nobel-eliminacione transgresije
Da je Peter Handke po stražnjici lupio asistenticu ili asistenta, ili bio optužen za to, on ne bi dobio Nobela. Niti bi se, u bilo kojem od tri navedena slučaja, oni koji tvrde kako je Handke zaslužio Nobela iz čisto književnih razloga, koji nemaju veze sa politikom i biografskim detaljima, usudili tvrditi bilo šta slično tome.

Handkeu Nobelova nagrada neće biti oduzeta, uprkos tome što su to tražile Majke Srebrenice. Iz Nobelovog komiteta su saopštili da takva mogućnost ne postoji u pravilima, statutima i ostalim dokumentima. Da je to zatražio Me Too pokret, mogućnost bi se našla i Handke bi ostao bez nagrade.

Ovo vam hoću reći. Nije istina da će veliki, ili čak najveći pisac dobiti Nobela, iz striktno književnih razloga, bez obzira na to šta je rekao ili učinio. Postoje transgresije koje vas diskvalifikuju za tu nagradu. Samo što negiranje genocida u Bosni i podrška Miloševiću nisu na toj listi. Preciznije: nisu više na toj listi. Spisak, da ih tako nazovem, Nobel-eliminacionih transgresija, nije fiksan: on se mijenja zavisno od vremena i etike tog vremena. Negiranje zločina u Bosni jeste diskvalifikovalo prije 15 godina, ali ne diskvalifikuje danas. Ili ovako: ogavni silovatelj Roman Polanski imao je uspješnu rediteljsku karijeru iako je brutalno zlostavljao dijete, a svi su to znali. Danas to ne bi bilo moguće.  

Mi smo mali, što znači da po nama gaze i pljuju
Na koncu, nekoliko stvari koje mi se čine same po sebi razumljivim, no ipak se na njih zaboravlja.

Da, u Srebrenici je počinjen genocid i Handkeov Nobel ili 50 Đokovićevih grand-slam titula ne mogu izmijeniti tu činjenicu.

Da, građani Bosne i Hercegovine imaju preča posla od bijesa ili radosti zbog Handkeovog Nobela. Na primjer: Erdogan, kojem je Alija u amanet ostavio Bosnu, od Sarajeva je zatražio da, barem zasad, odustane od puta u NATO i nedvojbeno se stavio na srpsku stranu. Iako je članstvo u NATO najpouzdanija garancija da se pokušaj aneksije Bosne i ratni zločini neće ponoviti. Je li Sarajevo ljuto na Erdogana, barem dio onoga koliko je ljuto na Nobelov komitet? Meščini da nije.

Mi smo mali, što znači da po nama gaze i pljuju. Naša snaga nije u tome koliko jako možemo udariti, nego koliko batina možemo popiti a onda ipak ustati i nastaviti dalje.

Sad: hajdemo dalje.

Nekoliko blaziranih, dakako dobrostojećih švedskih šupaka koji se nedvojbeno razumiju u književnost  dalo je nagradu blaziranom, dakako dobrostojećem austrijskom šupku koji nedvojbeno zna dobro pisati. Ako ste mladi i to vas iritira ili raduje, nema veze: naučićete da svijet baš tako funkcioniše te da je jednako besmisleno nužnosti se protiviti ili se njome ponositi. Ako ste stari i dalje ne možete prihvatiti da je događaj „Nobel Handkeu“ sama esencija ovog svijeta i ove istorije, čestitke: svijet koji ste vi vidjeli i mislili da u njemu živite daleko je bolji od jedinog koji postoji.

Bio je to dobar život na dobrom mjestu i u dobro vrijeme.