Ribrendiranje i umivanje četništva u RS-u

Piše: Dragan Bursać

U Kulturnom centru Banski dvor u Banjaluci, u prepunoj sali, pred 450 ljudi, prije neki dan, prikazan je opskurni dokumentarni film Milosava Samardžića o četničkom komandantu Draži Mihailoviću.

Da je sala imala 4.500, a ne 450 mjesta, opet bi bila premala. Ribrendiranje i umivanje četništva u RS-u i Banjaluci, uzelo je toliko maha, da je postala stvar „dobrog manira“ prisustvovati ovoj i sličnim istorijskim podmetačinama.

Našao se tako na promociji i bivši oficir JNA i paroh i novopečeni tajkun i jugonostalgičar i vlast i opozicija. Jednom riječju galimatijas, naizgled nespojiv, udružen oko nakaradne ideje da su četnici i partizani jedno te isto, a da je Draža “prvi gerilac-oslobodilac u porobljenoj Evropi”.

To što je taj gerilac bio direktni kolaboracionista i saradnik okupatora, to što su njegove trupe sa SS jurišnicima na Neretvi ubijali ranjene partizane, to što su pobili i zatrli sve nesrpsko od Dinare do Istočne Bosne, to što je od četničke kame stradao doktor Mladen Stojanović-manje je bitno.

Ispravka-to je BAŠ BITNO. Jer ako imate većinu naroda koji štuje Karadžića i Mladića kao ratne heroje, ako imate podastrtu svjetinu koja glorifikuje lik i djelo ovih zločinaca, a koji su u nebo uzdizalu četnike i njihovu ideologiju, veza je očigledna! Grdna i nastrana, ali očigledna. Narod u kokardama i šajkačama prepoznaje i Dražu i njegove jednako kao što prepoznaje Karadžića i njegove. I divi im se do debilizma. Ništa čudno što Banjaluka ima ulice četnika Drenovića i ostalih ubica dr Mladena Stojanovića.

Pa je u konačnici ova premijera filma koji fabrikuje istoriju, više bila banjalučki mejnstrim ivent no kojem se vidjelo ko je ko u čaršiji.

Mlada nada četničkog stada

A velim, ogromna većina je četnički obojena.

I zato se nemojte čuditi, kada poslije ovakvog naci hepeninga pročitate ovakvu rečenicu:

„Dražin patriotizam i danas može biti zvijezda vodilja. Oni koji bivaju proglašavani za izdajnike često postaju nacionalni heroji.“

Ovo nije izjavio neki bradati, pijani, krezavi rudiment sa kokardom na glavi nego prva opoziciona političarka u RS-u Jelena Trivić. I ona bi, navodno, trebala biti ta “nova snaga”, koja će potencijalno rušiti Dodika i njegove? Ali, zapravo žalosno je što su ona i njeni opozicionari zapravo iskonski ideološki četnici.

Milion puta sam ponovio i opet ću - Na vlasti u RS-u su kriminalci koji bi voljeli da su četnici, a opozicija su četnici koji bi silno voljeli da su ponovo u redovima kriminalaca na vlasti.

Još preciznije neka ideološka opozicija u RS-u (čast izuzecima) NE POSTOJI!

To je bućkuriš neotajkuna i onih koji se iskreno raduju kada ih identifikjete sa četnicima.

A za one koji još uvijek ne vjeruju da je Trivić rekla to što je rekla evo i njenog ingenioznog pojašnjenja u kome sve “prave” Srbe izjednačava sa četnicima dok se sprda sa istorijom:

„Drago mi je što su mnogi od vas pokazali svoje pravo lice, a to je da su za njih dobri Srbi samo oni koji poriču svoju nacionalnu pripadnost. Ja to ne želim da radim. Stvari koje sam napisala su činjenice, istorijske činjenice.“

Dakle, za Jelenu Trivić nema dileme- dobar Srbin je i onaj koji se divi četnicima. (Sic!)

Ali zašto je to tako?

Samo jak četnik pobjeđuje na izborima

Na sceni je jedna vrsta ribrendinga od strane lokalnih marketinških agencija, koje “umivaju” opoziciju u RS-u. Ali ne onako kako bi to zdravom razumu bilo blisko, nego naprotiv-retrogradno i šovenski. A, zašto pa sad to?

Zato što samo dovoljno velik četnik (hipotetički) može da porazi (po)četnika Dodika. Posve jednostavno u četniklendu. Naopako ali jednostavno.

I ne sumnjajte ni časa da je Trivićka ovom izjavom profitirala-dobila je mnogo više sljedbenika, nego što ih je izgubila. Od fakulteta gdje predaje do čaršije-jer su i fakultet i čaršija odavno četnički inkubatori.

Pa onda imamo jednu tako apsurdnu situaciju u RS-u u kojoj treba da birate između četnika i četnika. Zvuči poznato? Da, tako je u Srbiji. I tako nastaje stabilokratija. Tako je Međunarodna zajednica (šta god to značilo) upristojila Vučića, koji zaista pored neofašiste Obradovića izgleda pristojno.

Hoće li ista situacija zadesiti RS, pa da bahati Dodik izgleda OK pored manifestnih četnika? Užasno je to i pomisliti, ali sa impotencijom bilo kakve lijeve građanske opcije u Banjaluci, gotovo je izvjesno da ćemo gledati takav izborni scenario.

Jednostavnije rečeno izborna 2020. u RS-u biće četnički skok udalj.

I ništa preciznije ne opisuje retrogradnu ideološku mizeriju u Banjaluci od riječi aktuelnog srpskog patrijarha Irineja, koji je na opskurnom skupu uručio orden Dodiku:

„Poslije Dodika, doći će neki drugi Dodik“, rečenica je to koja označava svu srpsku tragediju u ova dva vijeka - zato što je, na žalost, tačna i zato što je intonirana kao nekakva pozitivnost i afirmacija.

I poslije Dodika-Dodik, u nekom novom spoljašnjem ruhu i navijek istim profašističkim uzusima i regulama.