Žal za državnim udarom

Piše Miodrag Vlahović Pretpostavimo da je umirovljeni general srpske žandarmerije zaista boravio baš kod nas, u Crnoj Gori, baš za izborni vikend, potpuno nevino i sasvim bezazleno.

Takva prezumpcija nevinosti važi, naravno, i za grupu inostranih državljana, za koje čujemo da su mnogi iz Zubinog Potoka, mjesta na sjeveru Kosova.

Podjimo od i dobronamjerne pretpostavke da su svi pomenuti, potpuno suprotno informacijama nadležnih službi i organa države Crne Gore, i bez ikakve veze sa "osnovanom sumnjom" crnogorskog Tužilaštva, zaista došli u našu zemlju da bi u vrijeme izbornog dana prodavali goveda, ili preprodavali krtolu ili da bi se, kako penzionisani general svjedoči u svoju odbranu, zaputili pod Ostrog. Ovo posljednje, pretpostavljamo, i dalje benevolentno - po dobar savjet i zbog bliskosti sa Svevišnjim, a ne zbog logistike i stanovite opskrbe.

Podjimo, dakle, od sumnje, na koju svi imaju pravo, da su crnogorski bezbjednosni, obavještajni, policijski i tužilački organi bili u potpunoj zabludi i neznanju, da su zavedeni i prevareni od strane inostranih ili/i domaćih izvora i informera.

I - dje je tu "državni udar"? U čemu je, dakle problem koji danas unisono, mada pomalo raštimovano, ponavljaju prvaci, i dalje želimo da vjerujemo - raznorodne - opozicije u Crnoj Gori?

Uhapšeno je, dakle, dvadesetak inostranih državljana, moguće sasvim neopravdano, "na pravdi Boga", što bi rekli naši narodi. Pošto nijesu mučeni, niti ponižavani, niti su im uskraćena prava po domaćim zakonima i medjunarodnim konvencijama, jedina nedoumica bi, eventualno, mogla biti - dje su sada ona goveda što ih pomenusmo kao pretpostavljenu motivaciju posjete te skupine ili dje se nalazi taj silni kompijer (tako zovu krtolu u Gornjem Polimlju), koju je ta slučajna družina došla da prodaje u bratskoj Crnoj Gori? (Za Ostrog - znamo dje je i pod čijom je kontrolom, nažalost i na našu sramotu i nesreću.)

Šalu i nevesele elemente naše zbilje na stranu - opozicija u Crnoj Gori i opozicija Crnoj Gori su danas ujedinjene u besmislenim tvrdnjama i zahtjevima da se izbori priznaju i ne priznaju, da se formira i ne formira vlada, ili manjinska vlada, ili vlada sa manjinama, ili vlada bez ovih ili onih i - da je u nedjelju, 16. oktobra izvršen državni udar?!

Kao da im smeta što je sve proteklo mirno i bez ijednoj težeg problema?! Neki, čak, govore o "stvorenoj psihozi" ... Sasvim je lijepa ta "psihoza", usudili bi se da primijetimo, što dovodi do mirnih izbora.

Da skratimo priču: pravi problem je na sasvim drugoj strani. Muka je, dakle, u tome što su ražalovani, pa reaktivirani pripadnici zloglasnog Sedmog bataljona, članovi zvanično nenaoružanih uniformisanih formacija Demokratskog fronta i drugi znani i neznani militantni politički sljedbenici anti-NATO koalicije, proveli nedjeljno veče, umjesto u još jednom uzaludnom jurišu na crnogorsku Skupštinu i u lomu i sukobu koji on podrazumijeva - u društvu porodice i prijatelja. Zar to nije jedna dobra činjenica?

Jer, nijesu ovi domaći polaznici Malaparteovog kursa o tehnici državnog udara baš toliko naivni.

Vijesti o hapšenjima g. Dikića i grupe inostranih državljana su sigurno doživjeli kao pokazatelj spremnosti naše države i njenih institucija, da, uprkos svih mana, nesavršenosti i grešaka, rade posao za koji su zaduženi. Shvatila je ta momčad da neće biti šale i da otimanje vlasti nije opcija. Zato je nedjeljno veče ispred Skupštine bilo idilično.

Zbog svega pomenutog - tvrdnje i ponašanje naše opozicije poslije nedjeljnog glasanja su upravo otužni.

Svi su oni, izuzev gospode iz "Ključića", postigli rezultat za respekt i prema tome bi, da je pameti i sreće, trebalo i da se ponašaju.

Nema medjunarodne instance, uključujući Moskvu i Beograd, koja će podržati njihove kontradiktorne zahtjeve za poništavanjem izbora koje su sami prethodno, a i naknadno, priznali. Za rabote koje sada predlažu i zagovaraju je odavno prošao momenat i tu, na našu zajedničku sreću i zadovoljstvo, nema promjene mimo izbora i bez glasačkih kutija.

Njihovi dalji potezi će govoriti mnogo o njihovim demokratskim i intelektualnim kapacitetima, a sasvim marginalno i zanemarljivo o spremnosti naše Crne Gore da nastavi svoje atlantsko i evropsko putovanje.

(Autor je predsjednik Cdu)