Piše: Edin Osmančević
Pismo Predsjednika Nobelovog komiteta Andersa Olssona upućenog kao odgovor Muratu Tahiroviću, predsjedniku Udruženja žrtava i svjedoka genocida, je slovom i brojem komprimirano na ukupno 4 rečenice ili 6 punih redova. Slovom i brojem; četiri (4) rečenice i šest (6) redova! Jako teško je povjerovati da se jedan korektan odgovor, pa makar on stigao i od predsjednika Nobelovog komiteta, može dati u samo ove 4 rečenice. Na kompleksno pitanje kakvo je genocid i ratni zločini, žrtve i svjedoci polažu puno pravo da ga postave i dobiju korektan, a ne formalan odgovor.
Baš toliko je Andersu trebalo prostora da nas „nauči“ kako postoje različiti načini razumijevanja. Baš vam hvala, gospodine Anders, ali eto razočarat ćemo vas, da i mi na Balkanu, to znamo. Znamo mi, Anders, da je kultura kompleksan pojam i da ju je teško ponekad definisati.
Ali je istovremeno pretužno, gospodine Andres, govoriti o razumijevanju a da ste pri tome sami nemoćni da se stavite u kožu drugog i razumijete ga na jedan drugi način. Vi nas očigledno učite kako je razumijevanje u Skandinaviji, eto, drugačije od onog na Balkanu i da bi možda trebali učiti od vas. Možda smo se trebali prvo vama obratiti u potrazi za ispravnim razumijevanjem? Da li samo Nobelov komitet polaže hipoteku razumijevanja Handkeovih književnih djela?
Znamo mi gospodine Anders, kako vi u Švedskoj niste ratovali više od 200 godina. I hvala bogu da niste, jer ste zaboravili kako je to imati puno ljudskih žrtava. Znamo mi kako ste posljednji put ratovali 1814. godine, kada ste vojnom okupacijom prisilili Norvešku na personalnu uniju koja je trajala sve do 1905. godine. Znamo mi i da ste snabdijevali nacističku Njemačku u Drugom svjetskom ratu čelikom i mašinskim dijelovima sve dok im sreća nije okrenula leđa. Ali i to da ste spasili puno ljudi koji su bježali iz okupiranih dijelova Evrope jer svugdje ima dobrih ljudi. I to da ste dopustili nacistima da preko vaše teritorije okupiraju Norvešku. Pitam se zašto ste to uradili kada ste kulturno bliži Norvežanima nego Nijemcima pa s toga, logično, bi trebali da svoje komšije bolje razumijete?
Da, mnogo je pitanja gospodine Anders na temu razumijevanja a vi ponovo pokazujete da ne razumijete iste one žrtve koji su prošli kroz težak pakao.
Kažete kako naše dvije zemlje imaju i zajedničkih stajališta. Bar u onom dijelu koji se odnosi na odluke Haškog Tribunala i da to čini osnovu za razumijevanje suštinskog dijela evropske tragične historije iz koje svi možemo naučiti. Pa zašto ste onda kontradiktorni i pokazujete nerazumijevanje da učite iz vlastitih grešaka vaše dalje i bliže prošlosti ali i naše tragedije?
Da li znate, gospodine Anders, da isti oni koji su počinili genocid u Srebrenici, danas žele da Peteru Handkeu postave bistu u centru tog istog grada? Pretpostavljam da bi na ploči ispod biste stajala posveta u stilu; „Nobelovcu Peteru Handkeu jer nas je razumio.“
Nisam siguran, poštovani Anders, da ste u mogućnosti razumjeti posljedice odluke o dodjeli Nobelove nagrade za literaturu Peteru Handkeu i da je ona vjetar u leđa upravo onim koji razumiju Handkea kao što ga razumijem i ja. I premda su ti isti koji ga razumiju manje načitaniji od Vas!
Na kraju, podsjećam vas na povezanost između genocida u Srebrenici i masakra u Utoya, Norveška kada je Anders Breivik ubio 85-ero mladih ljudi od kojih je najmlađi imao 14 godina. Sjetite se Breivikovog manifesta u kome glorifikuje Radovana Karadžića za počinjeni genocid u Srebrenici. I tu je sva tragedija odluke o dodjeli nobelove nagrade za literaturu Peteru Handkeu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR