Snajperi koji su ubili Đinđića i građane Sarajeva nisu bili nacrtani

Piše: Andrej Nikolaidis

Malo je srpskim novinarima bio jedan “atentat” na Aleksandra Vučića… Sjećate se: naoružan zlim namjerama, jedan od njih je usred bijela dana, naočigled prolaznika, srpskom predsjedniku postavio drsko, mučko pitanje nakon kojega je ovome pozlilo pa su ga prebacili na VMA.

"Lično znam koliko je predsedniku Vučiću bilo teško i zbog onoga što smo mi gledali na televiziji, zbog one konferencije za novinare vrlo zanimljive, u Beogradu na vodi”, rekao je urednik “Informera” Dragan Džej Vučićević.

O tome je zatim govorio i zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić. "Mogli ste da vidite juče nekoliko sati pre nego što je predsednik primljen na VMA, imali ste novinara N1 Miodraga Sovilja koji mu je unosio u lice telefon i obraćao mu se onako, uličarskim rečnikom, što je zaista sramota", rekao je zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić.

Vučićević i Vesić su na Vučićevim televizijama kao Lolek i Bolek – prikazuju ih svaki dan a rado ih gledaju svi, naročito djeca, čijem uzrastu je prilagođena njihova argumentacija. Kad djeca Loleka i Boleka prerastu, gledaju Pepu prase.

Elem… Novinar televizije N1 Vučića je spopao pitanjem koje se odnosi na dokument koji je BIRN objavio ima tome iha-ha, iz kojega je jasno da je otac ministra policije u vladi Srbije bio dio delegacije firme GIM koja je onomad posjetila fabriku “Krušik” iz Valjeva. Gospodin otac ministra policije navodno je bio povlašten u trgovini oružjem sa “Krušikom”. Kako to već biva kod ovdašnjih afera, istraga je u toku a svi oni koji su navodno učestvovali u nelegalnoj trgovini oružjem – na slobodi. U kućnom je pritvoru jedino Aleksandar Obradović, radnik “Krušika” – zbog “odavanja poslovne tajne”. E moj Obradoviću, crni Obradoviću: pusti, bolan, holivudske filmove, zar nisi vidio kako prolaze “zviždači”? Eno ti Snowdena, eno ti, ne bilo primijenjeno, Assangea… Nego, da se vratimo na temu.

Samo što je Vučić izašao iz bolnice, glave mu je odlučio doći NIN. Ovaj je nedjeljnik na naslovnu stranu turio fotografiju srpskog predsjednika koji stoji ispred snajpera. Taj snajper niko ne drži, nego leži na astalu, izložen. Ali snajper je snajper, ne budi prijatne asocijacije.

Njemački izdavač NIN-a naložio je redakciji da naslovnu ukloni, jer je neprimjerena, kako su rekli, naročito u zemlji u kojoj je onomad ubijen premijer. NIN je izašao sa bijelom naslovnicom. Vučićeva medijska mašina nije gubila vrijeme: redakcija NIN-a je optužena da poziva na ubistvo srpskog predsjednika.

"Pozivi za ubistvo predsjednika"

Onda je slavni srpski karikaturista Predrag Koraksić Corax nacrtao, a “Danas” objavio karikaturu koja prikazuje Vučića kako, sa metom koju je, možemo pretpostaviti, sam sebi nalijepio na prsa, trga košulju i staje pred snajper. Onda je i Corax optužen da učestvuje u pozivima za ubistvo predsjednika.

Na rečenoj naslovnoj strani “Danasa” objavljena je i informacija da GIM (jeste, ona firma koja se dovodi u vezu sa ocem ministra policije) prijeti toj novini tužbom ako nastavi pisati o aferi “Krušik”.

I najvećoj ovci moralo bi biti jasno da je bizarna povika na novinare koji navodno ugrožavaju bezbjednost predsjednika zapravo kampanja koja za cilj ima da pažnju javnosti sa stvarne afere oko prodaje oružja skrene na izmišljeni atentat na Vučića.

No, kada već Vučićevi spin doktori koriste asocijacije na ubistvo Zorana Đinđića, prisjetimo se kakav su odnos Vučić i njegovi najbliži saradnici imali prema tom – stvarnom političkom ubistvu.

Ostavimo po strani ono što je o ubistvu Đinđića govorio Vučićev politički otac, Vojislav Šešelj. Jer, u kosmosu postoji samo jedna stvar malignija od malignog tumora – to je Vojislav Šešelj. Koji je svojevremeno iz Haga pušten jer je obolio od raka. Potom je rak preminuo od posljedica Vojislava Šešešlja.

Vučićev politički striko, Toma Nikolić, ovako je najavio Đinđićevu smrt: “Ako neko od vas u idućih mesec ili dva vidi negde Zorana Đinđića, recite mu da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom”.

Sam Vučić je, sjećamo li se toga, u političkom performansu koji je asocirao manje na Marinu Abramović a više na opus Milana i Sredoja Lukića, svojevremeno Bulevar Zorana Đinđića u Beogradu preimenovao u – Bulevar Ratka Mladića. Bez problema ćete pronaći video-snimak tog nedjela.

Vučić s automatskom puškom iznad Sarajeva

Kao što ćete lako pronaći i snimak na kojem Šešelj i Vučić obilaze srpske položaje iznad Sarajeva. Vučić u rukama ima automatsku pušku.

Da, Vučić je dio svoje mladosti proveo u prstenu oko opkoljenog grada: zajedno smo rasli, grade ja i ti…

Tokom svjedočenja u Hagu Šešelj je izjavio da je Vučić bio dobrovoljac Srpske radikalne stranke pod komandom četničkog vojvode Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju u Sarajevu.

"Naš generalni sekretar Aleksandar Vučić je prije ulaska u našu stranku bio dobrovoljac u četničkom odredu kod Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju, pa je otud povučen da radi na TV Pale jer se pokazalo da se dobro razumije u taj posao", čitamo rečeni Šešeljev iskaz na radiosarajevo.ba.

Aleksić i Šešelj su dva oka u glavi, no po pitanju učešća Aleksandra Vučića u Aleksićevoj jedinici na Jevrejskom groblju se razilaze: Aleksić je, kako Senad Avdić navodi u “Slobodnoj Bosni”, tvrdio da Vučić kod njega nije ratovao, nego je Jevrejsko groblje tek obilazio kao uposlenik Televizije Pale. U svakom slučaju, Vučić se na Jevrejskom groblju morao uvjeriti u razorni učinak snajpera – upravo sa rečene lokacije ubijeni su brojni civili na Marin-Dvoru, osobito u Tršćanskoj ulici.

Snajperi koji su ubili Đinđića i građane Sarajeva nisu bili nacrtani. Bili su pravi. Ni Aleksandar Vučić koji je obilazio položaje sa kojih su građani Sarajeva ubijani nije bio nacrtan. Bio je to pravi Vučić.