Darko, rječnik i Klej

Za nama je sedmica dušu dala za Kalendar. A, u takvim slučajevima, kad hiperprodukujemo događaje što se kandiduju za istoriju ili, makar, za dugo sjećanje, praksa je – o svakome po nekoliko rečenica.

Darko Pajović izabran je za predsjednika Skupštine CG. Čestitam mu i želim uspješan rad. Ne samo zato što sam pristojan, nego, mnogo više, zato što sam racionalan. Kad parlament funkcioniše efikasno, u državi je stanje redovno. I obrnuto, kad Skupština liči na zadimljenu balkansku krčmu, obrali smo zelen bostan kao narod i kao država.

Pajović je sinoć bio moj gost u Živoj istini i da odmah skinemo s dnevnoga reda one koji su mi zamjerili što ga nijesam mučio dok prizna kako je politički korumpiran! Takva pitanja imaju smisla, kad u rukama imate čvrst dokaz za tako tešku optužbu. Bez papira, to je prazna, neprofesionalna priča, jeftina zabava za puk željan svađe i skandala. Ja se time, da prostite, ne bavim.

Pozabavio bih se nečim kudikamo prečim, a s Pajovićevim izborom u vezi. Kad neko, kobajagi zbog Pajovića, ne ode na svečanu sjednicu Skupštine, povodom decenije proglašenja nezavisnosti, zaključujem sljedeće: ko više mrzi Pajovića ili Đukanovića, nego što voli Crnu Goru, zapravo, malo voli Crnu Goru! I bolje da prestane da laže i sebe i narod!

Crna Gora gradi se i velikim kulturnim i naučnim pregnućima. Kakvo je trebalo da bude i prvi Rječnik crnogorskog jezika. Pošteno je da odmah istaknem kako nijesam pročitao Rječnik, nego samo dio polemike povodom njega. Ipak, na osnovu gomile citiranih primjera, usudio bih se da kažem: potkralo se tamo previše propusta da bi se dali objasniti čak i teškim nehatom.

Kritičarima rječnika zamjeram što su, većina barem, pokazali višak spremnosti da sude i manjak želje da čuju objašnjenje i, eventualno, spremnosti da se greške priznaju i isprave. S druge strane, čini mi se najgorom mogućom odbranom, prebacivanje kritike na teren dnevne politike. Žao mi je što se uvažena profesorica Tatjana Bečanović poslužila tom taktikom, jer bih da je i dalje pamtim po dobru, kao jednog od pionira borbe za crnogorski jezik.

Možda bih mogao i da pogodim uzroke ogorčenosti koja izbija iz njennih odgovora kritičarima Rječnika. No, takvom retorikom, pogotovo nedopustivim žaokama na račun porijekla nekih njenih oponenata, profesorica Bečanović ne može ništa da dobije. Može samo da natjera i ljude koji poštuju njen minuli rad, da je svrstaju u fajl ostrašćenih partijaca…tj. pripadnika neregistrovanog građanskog pokreta, koji, i kao takav, bez legitimiteta i registracije, već participira u Vladi. Za osobu njenih naučnih referenci, to bi bilo baš šteta.

No, ključno je, sa moga stanovišta sljedeće: projekat od kapitalnog značaja za crnogorsku nacionalnu kulturu ozbiljno je kompromitovan; bilo bi mudro i odgovorno da se svi potrudimo da Rječnik ne preraste u državnu sramotu, u corpus delicti da smo kao narod bez kapaciteta za ozbiljna naučna pregnuća.

Umro je Klej. Sa tim sam imenom otišao u krevet, kao osmogodišnjak, moleći oca da me slučajno ne zaboravi da probudi, u četiri ujutro, da gledam meč protiv Frejzera. Ono Ali, još se nije bilo primilo, pa je tako, za mene, on zauvijek ostao – Klej. Ni Kasius Marsilius, ni Mohamed Ali.

Izgubio je taj meč, prvi nakon povratka, od Frejzera, ali sam već tada osjetio da je taj čovjek neuporediv, veći od svakog sporta i šampionskog pojasa. Tek kasnije sam gledao kako je premlatio monstruozno brdo mesa, pod oznakom Soni Liston, a na crno-bijelom ekranu malog tv Pinokia, uz radio prenos Radivoja Markovića, pošto, ko zna zašto, nije bilo tona iz Kinšase, gledao i egzaltiran dočekao kraj epskog meča sa Listonovom kopijom, Džordžom Formenom ’74.

Sedam rundi “duplog dekunga”, a onda sodom krošea, direkta i aperkata po T-rexu u ljudskom obliku. Prekid borbe i komentar Radivoja Markovića:”um caruje, snaga klade valja”.

Samo je “brbljivac iz Luizvila” mogao Americi bijelaca kazati u lice da je on najljepši. “Letio je kao leptir i ujedao kao osa” ne samo protivnike, nego i predrasude o obojenima. Bio je veći i od Martina Lutera Kinga, jer je za samopoštovanje  crnaca uradio više od ikoga.

I zato sam svaki put, neka mi niko ne zamjeri i neka me niko pogrešno ne shvati, okretao pogled od ekrana, kada bi se na njemu pojavio parkinsonovom bolešću skrhani Klej. Želio sam da sačuvam sliku jedinoga, kome pristaje izjava nad izjavama:

“Ja sam opasan! Oborio sam drveće, borio sam se s jednim krokodilom, pecao sam kitove, ukrotio sam jednu munju, grom bacio u zatvor! Tokom posljednje neđelje ubio sam jednu stijenu i ja sam brz, tako sam brz! Posljednje noći sam u spavaćoj sobi ugasio svijetlo i bio sam u krevetu prije nego se ugasila sijalica!”

Počivaj u miru šampione, jer si i smrti davno uspio da pobjegneš.

Darko Šuković

Radio veza 6. jun