Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Advokat Velibor Marković oko "crkvene imovine" istorijski i pravno iznosi netačnosti

| Postavio/la: Antena M

Advokat Velibor Marković oko "crkvene imovine" istorijski i pravno iznosi netačnosti

Piše: Novak ADŽIĆ, pravnik i istoričar

Pravna i istorijska nauka, kojoj stručno pripadam, savjesno mi i doktrinarno nalaže da pokušam, na validan, činjenički i argumentacioni, način osporiti neke tvrdnje advokata Velibora Markovića, u ovoj konkretnoj, spornoj, temi i oblasti, kao i pojedinih njegovih istaknutih podržalaca. U konkretnom problemu, odnosno, istorijsko- pravnoj materiji, smatram ocjene i pravna tumačenja advokata Velibora Markovića krajnje problematičnim, naročito sa stanovišta pravne istorije, koja se odnosi na pravni status (građansko i stvarno pravo, posebno, pitanje svojine) sakralnih pokretnih i nepokretnih dobara, imovine i imovinske mase, koja su već, dugo vremena, u vicioznoj državini Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ali ne i njenom, suštinski dokazivom vlasništvu.

Nemam prostora da, ovom prigodom, to šire elaboriram, ali je, uvaženi advokat V. Marković u krivu, i to, dominantno, u brojnim istorijsko-pravnim pitanjima, o kojima on javno raspreda, prilično pristrasno. Stoga sam dužan, skladno naučnom principu “činjenice su svete, a uvjerenja su slobodna” (P. Skot) reći da o problemu, kojeg razmatra i komentriše advokat Marković, on iznosi proizvoljne, netačne i neodržive istorijsko-prave tvrdnje i ocjene, te se, u demantiju njegovih nastupa, pozivam na stanovište Edvarda Haleta Kara, koji je jasno rekao: “Istoričar bez činjenica je lišen korijena i beskoristan je. Činjenice bez istoričara su mrtve i besmislene”. To slično ili isto važi u pravnoj nauci, struci i praksi.

Uvaženi advokat, gospodin Velibor Marković je, u brojnim, pravno-istorijski, činjenički i argumentaciono, nadasve, posve problematičnim javnim istupima, u potonje vrijeme, koje su, između ostalog, objavili brojni mediji, saopštio svoje političko-ideološke i pravne stavove, prema, od strane Skupštine Crne Gore (sa 45 glasova Za, od ukupno 81 poslanika, što je, prema propisima više od normirne apsolutne parlamentarne većine), usvojenog Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

Advokat Velibor Marković je, do sada, vlastito stanovište, nerijetko, i neakademski prezentirao, nazivajući svoje pravne i druge oponente i kolege čak “magarcima”. No njegov javni vokabular je pitanje njegove sporne lične javne kulture, to mi nije relevantno, ali mi je od značaja navesti objektivnu činjenicu da je navedeni Zakon, legalno i legitimno, ubjedljivom većinom poslanika, usvojen, i to na prijedlog Vlade Crne Gore, od strane Skupštine Crne Gore, te ga je zatim, potpisao Predsjednik države; objavljen je isti u Službenom listu Crne Gore, i kad je prošao je vacatio legis, punopravno je, navedeni Zakon, stupio na snagu i isti se pravno mora, kao opšti obavezujući akt, primjenjivati. To su pravni aksiomi i realnost sa stanovišta pravne države i vladavine prava.

Advokat Velibor Marković je, u javnoj debati više propagandista i agitator, nego li nezavisan pravni stručnjak. Uz to, on, u javnim nastupanjima, pokazuje više nego oskudno pravno-istorijsko znanje, kada se to tiče pravno-istorijskog statusa sakralnih pokretnih i nepokretnih crkvenih dobara i pitanja njihovog vlasništva u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori, odnosno, u periodu od 1860. do 1918.

No, pored već rečenog, relevantno je reći da Srpska pravoslavna crkva (SPC) do 1918. nije postojala u Crnoj Gori, već samo autokefana Crnogorska crkva (CPC), a nakon bespravnog uništenja, nasilne aneksije, (debelatio, subjugacija,) državne nezavisnosti Kraljevine Crne Gore, nekanonski i nasilno ukinuta je i autokefalna CPC. Naročito je važno istaći da SPC u Crnoj Gori od 1918., nije legalnim i legitimnim putem, ušla u posjed sakralnih pravoslavnih pokretnih i nepokretnih dobara, već ih je, uz zaštitu supremativne državne vlasti, (KSHS/Kraljevine Jugolslavije), otela od države Crne Gore i CPC, okupirala ih i od tada ona njima gospodari, rentira ih, te u svojstvu otimača tuđe svojine i uzurpatora imovinskih prava drugoga hoće i dalje da zadrži bespravni monopol.

Istorijska je istina o vjekovnoj autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i istorijska nauka, publicistika i literatura je pouzdano prezentovala činjenice o ukidanju njene autokefalnosti 1918. godine, kao i o okupatorskom i uzurpatorskom ulasku nje same u posjede čiji je korisnik bila CPC. Odnosno, tada je SPC ušla u osvajački posjed i okupaciju državnih sakralnih pokretnih i nepokretnih dobara, koje su, činom otimanja, prešle u vicioznu državinu druge države (Srbije) i,takođe, druge strane crkve (SPC).
Crna Gora, nakon usvajanja i stupanja na snagu navedenog Zakona, ne otima crkvenu imovinu, oni drugi, antipodni istome, su otimači!

SPC je, nakon uništenja nezavisne Crne Gore i uništenja Crnogorske autokefalne crkve otela imovinu, koja je i sada u njenom mala fides posjedu, a bila je, prije toga, u svojini države Crne Gore. Imovina se od bespravnog posjednika, otimača, ne može otimati, već se otimaču nužno mora reći da je to, a imovina se mora vratiti onome kome pripada. Do 1920., crnogorska država je bila vlasnički titular sakralnih pravoslavnih nepokretnosti i drugih stvari, a autokefalna CPC korisnik sakralnih dobara u Crnoj Gori. Podsjećam da sam, još prije više od 20 godina objavio, da do 1. decembra 1918. godine SPC nije postojala u Crnoj Gori, a kamo li da je vlasnik imovine, koju sada političkim protestima i pritiscima, t.j., uzurpaciju iste, hoće da zaštiti i neosnovano promulgira.

Upravo ova permanentna, sinhronizovana, medijska fama, o navodnom otimanju imovine SPC u Crnoj Gori, ide u prilog hegemonističkim, velikosrpskim aspiracijama ove svetosavske organizacije protiv države Crne Gore.

I na kraju, relevanto je istaći, da je postojeći Zakon o slobodi vjeroispovijesti … normativno precizirao i istakao princip zakonskog preistpitivanja, pravnog osnova i načina sticanja i dokazivanja vlasništva, t.j., propisao je da svako ko upravlja nepokretnim sakralnim imovinskim posjedima, mora imati i dokazati svoju svojinu nad njima do 1. decembra 1918. Do tada je, nesumnjivo, država Crna Gora bila vlasnik sakralnih pravoslavnih dobara, u prvom redu hramova i, u okviru njih, zemljišnih posjeda.

Navodim, ovom prilikom, samo jedan eklatantan primjer, đe je lako, u pravnom postupku i sporu, dokazati da je država Crna Gora bila vlasnik, u svojstvu državnog graditelja crkve Svetog Vasilja Ostroškog u Nikšiću. Ta crkva je, u istoriografiji je poznato, bila zadužbina Knjaza Nikole I Petrovića Njegoša. Ona je, pod okriljem države Crne Gore, počela da se gradi 1895, a završena je 1900.

Prevashodno, ona se smatra zadužbinom knjaza Nikole, odnosno, crnogorske države, čiji je on bio legalni i legitimni suveren, odnosno države Crne Gore, koja je vlastitim sredstvima i uz pomoć raznih poklodavaoca na državnom zemljištu Crne Gore, sagradila tu velelepnu crkvu. Lako je naučno, pravno- istorijski dokazati da je taj crkveni objekat gradila država Crna Gora i da je ona svojina države Crne Gore, bez obzira na sporno stanje u postojećem i ranijem našem Katastru.

Neka gospodin advokat Velibor Marković demantuje, ovu moju tvrdnju, ako može? Navedena crkva ne može, pravno ni u kom slučaju, biti svojina SPC, niti njene eparhije –Mitropolije Crnogorsko-primorske! I nije nikad bila u doba nezavisne Knjaževine i Kraljevine Crne Gore.

Komentari

Crnogorski Betoven,

@MPI,Markovic bi da se malo pere. Problem je kod takvih Crnogoraca sto kada hoce biti objektivni predju na stranu protivnika. Ja vrijedjam? A izjava o magarcima? Vidi se da mu je Risto duhovni vodja. Samo sto on govori o volovima. Zavrsili smo polemiku.

MPI,

@Crnogorski Betoven,ajde batali više.Sada si postao i lingvista.Stalno vređaš a ovi ti stalno dozvoljavaju komentare a blokiraju odgovore na njih.Zdravo da si idi radi nešto i pošteno zaradi nonovac

Crnogorski Betoven,

@OIZ, kao sto rekoh nisam samo pravnik. Mislis da je Markovic pravnik? On je procitao zakone, ali ne razumije kontekst. Mozda je dobar zanatlija. Ima ustavni sud i neka pokaze kakav je pravnik. I neka prestane objasnjavati notorne stvari.

Crnogorski Betoven,

Neke komentatore moram da pitam znate li sta znaci paradigma? Kada kazem Markovice mislim na ljude koji zastupaju stavove kao ovaj advokat. Nista licno nemam ni protiv njega ni protiv njegove porodice pogotovo. Zao mi je ako sam pogresno shvacen. I zao mi je sto je reklama ispred patriotizma.

Crnogorac,

Bilo bi smješno da nije žalosno kako bivši...... kao brani ugled CG

Crnogorka,

@Crnogorski Betoven, Opterecen Markovicima????? Sa nepatriotskim kapacitetom????? Ako ne znas Markovici su najrevolucionarnija crnogorska porodica pocev od cuvenig doktora Vukasina, hajducice Stoje i ostalih. Ti si mi vajni patriota i to za sitne pare.

Crnogorski Betoven,

@Sneakers, Imaš od mene lajk za pokušaj duhovitosti. Podsjetio si me na jednu školsku drugaricu. Ispriča vic pa se samo ona smije.

OIZ,

Po postovima Markovica se vidi da je patriota, nego takvi kao ti je naruzujete i on je brani od vas. Sta bi dao da si na njegovom mjestu, da te mrze a da ti se dive. Ali ne mozes jer nijesi ni istoricar ni pravnik, a bi sve da budes. Hahahaha

Markovic,

Momce to sto kazes da si opterecn Markovicima malo si precerao!Rokaj se ti sa Markovicem iz gore vam price al smanji pljuvanje!Napaljen si to se vidi euforican i iskompleksiran to je sve ok ima ljeka i za to bogu hvala psihologa psihijatara itd. al ne vrijedjaj plemena koja ne znas!

Crnogorski Betoven,

Advokat dovodi u vezu stvari koje nemaju veze. Prebijanje mladića sinoć i ustavnost... Kod nas ne postoje horde koje progone Srbe po ulicama. Niti će.Niko razuman to ne može odobriti. Ali tako bi se proveo u Bgd i Crnogorac koji bi pred navijačima Srbije npr mahao sa dva prsta. Mi to ne radimo.

Ostavi komentar

0/300