Apel crnogorskim građanima: Pred izazovima povampirenog klerofašizma

Piše: Milorad Nikčević, akademik

Suočen s nemilim scenama buđenja klerofašizma u Crnoj Gori, uoči pravoslavnoga Božića uputio sam apel građanima Crne Gore svih vjera i nacija da prozru i odbace opasne političke igre velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i njihovih sljedbenika, da se okrenu sebi i svojem i da ne dozvole da im paganski žreci mržnje pomute svijest i naćeraju ih da se odreknu svoje zemlje i svojega identiteta. Danas, nakon što je strategija uništenja Crne Gore dobila novu formu, transformirajući se u lažne crkvene litije iza kojih stoji goli politički interes razura našega identiteta i duhovnosti, obraćam se posebno svim snagama koje baštine i njeguju vrijednosti multikulturalnosti, antifašizma, sekularizma i građanskoga ustrojstva države. Zabrinut pred galopirajućim navalama klerikalizma, čiji fariseji, vuci u ovčijim kožama, danas lamentiraju nad tobože ugroženim svetinjama pripremajući zapravo teren za konačni nestanak Crne Gore, njeno utapanje u dugo sanjanu Veliku Srbiju, onom progresivnom i nadam se većinskom dijelu crnogorskoga društva, slijedeći Hristove riječi, poručujem: „Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi!“

Jer ovo danas u Crnoj Gori nije nikakva etnička ili vjerska čegrst, kakvom bi je htjeli prikazati lažni pastiri, ovo je sudbinska bitka za vrijednosti. Nema danas u Crnoj Gori nijednoga pravoslavnoga bratstva u kojem nema i onih koji sebe nacionalno određuju kao Crnogorce i onih koji su u potonje tri decenije riješili postati Srbi, stoga ova raspra nema etnički predznak. Njen je puni smisao zapravo u pitanju: kakve vrijednosti danas, u XXI stoljeću, baštinimo!?

Ako je Amfilohije Radović suvereno pokazao da je jedina ličnost s kojom se može duhovno i politički identifikovati onaj nacionalni korpus koji je u periodu od 10 godina utrostručio svoje procentualno prisustvo u ukupnoj crnogorskoj populaciji, vajkajući se na vlastitu ugroženost, onda s tugom i śetom moram konstatovati da zastrašujuće veliki broj crnogorskih građana baštini vrijednosti za koje smo vjerovali da su poražene u Drugome svjetskom ratu. Ne treba čovjeku mnogo truda da potraži ili da se priśeti Amfilohijevih izjava u kojima sve što je Drugo, sve što se ne uklapa u njegov kleronacionalistički koncept, naziva najpogrdnijim imenima. Za njega su Crnogorci Đilasova kopilad oboljela od brozomore, Jevreji uzročnik svih zemaljskih opačina, islam lažna vjera, a islamski vjernici lažni ljudi, za njega je zapadna Evropa utemeljena na sekularizmu i prosvijećenosti đavolji nakot, a pripadnici manjina pakleni smrad i sl. Niđe se kristalnije kao u vrijednosnim sudovima Amfilohija Radovića danas u svijetu ne mogu prepoznati neofašistički stavovi. Stoga, svi oni koji danas hrle za njim i njegovim „zlatoustim“, lažljivim farisejima, identifikuju se upravo s ideologijom koja je najveća pošast ljudske civilizacije. Znam da među tim ljudima koji ovih dana slijede njegove litije ima mnogo onih koji su prevareni i zavedeni, koji su izmanipulirani njegovim paganskim radnjama kojima im ućeruje strah u kosti i pokornost i vjerujem da će se suočeni s njegovim mrzilačkim porukama i namjerama, avizati i napuštiti tu vražju rabotu.

Crna Gora ne smije biti zatočnik klerofašizma i ksonofobije! Taj stav dugujemo i našim časnim precima koji su se vjekovima borili za najveći ljudski ideal, slobodu, i našim potomcima kojima ne smijemo ostaviti mrak srednjega vijeka i vonj mržnje u nasljeđe, već modernu, slobodnu, prosvijećenu i civilizovanu zemlju!

Nije se čuditi zašto je ovaj talas pažljivo planirane i tempirane destrukcije prema Crnoj Gori pokrenut zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Već u njegovu naslovu dva su pojma od čijega se spomena klerofašisti plaše kao đavo od krsta. Prvi pojam je zakon, jer njihovi pastiri hule čak i na svete zakone pravoslavlja, poput kanona koji nalažu poštovanje civilne vlasti, a na pomisao da bi njihov nelegalni status države u državi mogao biti regulisan zakonom, spremni su na sve. Ideja da bi za nelegalno stečenu imovinu po tome zakonu morali pokazati dokaz o vlasništvu, za njih je nezamisliva, iako je riječ o jednoj od temeljnih pravnih tečevina savremene civilizacije. Drugi njima mrski pojam iz naslova zakona je sloboda, jer njihova mračna učenja ne priznaju taj sveti pojam, osobito ne kad se on odnosi i na druge. Sloboda vjeroispovijesti koju bi oni ozakonili, što i sami poručuju, značila bi da njihova vjerska ustanova dobije status državne, svima drugima, pa i državi, nadređene. Samo u takvoj neslobodi ostvarili bi njihovi žreci ideal utamničenja Crne Gore i svih njenih građana u guste magle srednjega vijeka, mržnje i zla, koje potpiruju i prizivaju!

Zato pozivam sve građane Crne Gore, a posebno ustanove i pojedince koji su bili perjanica epohalnoga civilizacijskog pokreta koji je prije 14 godina urodio plodom obnove crnogorske nezavisnosti i približavanja Crne Gore prosvijećenome i modernome svijetu, da zaborave sve političke i druge razmirice i da se okupe u odbranu svetih vrijednosti antifašizma, sekularizma, multikulturalnosti i istinske društvene emancipacije Crne Gore! Pozivam i one na vlasti i one u opoziciji, a osobito one koji su sanjali obnovu crnogorske nezavisnosti kad je to bilo najteže, a danas s mnogo prava prigovaraju na brojne unutrašnje negativne tendencije i procese, da sve dnevnopolitičke razlike ostave po strani jer opstanak Crne Gore amanet je koji moramo ostvariti za dobrobit svih! Na njihove kletve odgovorimo složnim stavom da sa svojom zemljom i njenim vrijednostima nema trgovine. Na njihovu mržnju odgovorimo ljubavlju prema svojoj zemlji. Na njihovu destrukciju odgovorimo stvaranjem i čuvanjem vrijednosti. Budimo mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi!