Moleban-autobusi Banjaluka ‒ Crna Gora

Za Antenu M piše: Dragan Bursać

Prekjuče (ponedjeljak) u Banjaluci je održan skup podrške, kako stoji  "SPC-u i srpskom pravoslavnom narodu u Crnoj Gori, pod nazivom "NE DAMO SVETINJE". Opskurnu manifestaciju uobličila je i vodila je studentska organizacija Fakulteta političkih nauka u ovom gradu.

Indikativnost je ovdje na pretek, pa 'ajmo redom.

Srbovanje na daljinu

Prvo i osnovno, ultranacionalisti srpski su opetovano, kao papagaji ponavljali tezu po kojoj je "Crna Gora srpska zemlja", preciznije jedna od ekstenzija ili franšiza srpske zemlje. Po starom nakaradnom običaju, gdje je srpska noga, tu je i srpska zemlja, a sve podmazano klerofašističkim i veleposjedničkim narativom Srpske pravoslavne crkve - od nezavisne, suverene, sekularne i antifašističke Crne Gore traži se da klekne i da se samookupira.

Ovaj put domaćim a izdajničkim življem koje bi nekako da produži duhovnu aneskiju zemlje. Na daljinu! Uvijek na daljinu. Jer, najlakše je srbovati na daljinu, najlakše je instrumentaliziovati indoktrinranu djecu koja su samo i jedino za svog života gledala velikosrpsku hegemoniju i imperijalizam i koja su uvijek dobrodošla za kojekve zloupotrebe.

Rekao je neko toj studentariji da je sva nezgodacija oko tzv. crkvenih posjeda, zapravo stvar materijalnog bogatsva SPC-a, a nikako neke vjere ili duhovnosti. Saznala su ta dječurlija i da je Sud u Strazburu ekspresno, ultraekspresno odbio tužbu srbijanskih pravnih avanturista iz Advokatske kancelarije Radić da se Crnoj Gori zabrani sprovođenje Zakona o slobodi vjeroispovesti. Znaju ta djeca, ne treba im reći, da je tužba odaslana, ne zato da bi se usvojila ili odbila, nego da se Srbija opet može samopravdati "svjetskom urotom protiv nje". Jednako kao što znaju (da li?) i zašto su baš sad instruisana da srbuju i navodno se bore za Crnu Goru, stotinama kilometra daleko sve sa moleban-balvan-revolucijama 2.0.

Pa zašto baš sad?

Treba skrenuti pažnju, a uvijek se pažnja skreće, dakle treba skrenuti pažnju sa fakta po kojem Milorad Dodik nije dao saglasnost Milu Đukanoviću da posjeti Bosnu i Hercegovinu. Ovaj necivilizacijski čin, koga bi se i Aleksandar Vučić, srbijanski Demijurg postidio, treba nekako opravdati, a opravdati se ne može nikako. Barem ne racionalno. Jer, kako, kako zaista zdravorazumski objasniti nekome, zašto se ne dozvoljava ulazak predsjednika prijateljske i susjedne države na svoju teritroriju? Zbog jednog zakona? Nije nego! Zbog bildanja nacionalnog srBskog bića uoči lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini? Donekle. Zbog uvrijeđenog ega i patološke mržnje prema svemu što nije autentično "Srbija approve" u Crnoj Gori? Donekle.

Sve naše istine

Sve je donekle, a istina potpuna je tu negdje stotnjak metara od parka dr Mladen Stojanović u Banjaluci u kojem su digitalni ziloti protestovali. Istina leži u zgradi Vlade Republike Srpske, koja je entitet sa tragičnog dovela do goreg. Istina je da su najmanje penzije u RS-u pale na 100 eura-dobro ste pročitali. Istina je da se iz Banjaluke ne ide, nego bježi glavom bez obzira, prvo za Sloveniju, a onda šta ti dragi Brisel da, dok se u Banjaluci srbuje gladnog stomaka sa Putinovom slikom na transparentu i kokardom na glavi. Istina je da su partizani, onaj jedini legitimnni antifašistički pokret protjerani odavno iz Banjaluke, dok su četnici pokorili Krajinu, koju nisu mogli pokoriti u Drugom svjetskom ratu. Istina je da neočetnici litanijišu u parku koji nosi naziv narodnog heroja Mladena Stoanovića, a kojeg su ubili baš četnici (sic!). Istina je da litije predove popovi, koji su izbacili iz crkvene porte ljude iz grupe "Pravda za Davida",  što su za ubijeno dijete pravdu tražili.  Istina je da ove studentske vođe protesta i ni prstom mrdnule nisu kad je ubijen njihov kolega David Dragičević, a sad srbuju i traže nekakvu pravdu u Crnoj Gori. Istina je da su to mladi karijeristi u nastajanju, kojima je ovo pokazna vježba uvlačenja u anus Dodiku i kamarili. Istina je da se kamarila sama o sebi i svome plijenu zabavila, pa im protest treba po sistemu, drž'te lopova, dok im se lopovi kote kao korona virus. Istina je da ih se toliko nakotilo, da Nikola Špirić, jedna od silnih Dodikovih ruku, biva u državnoj Komisiji koja će nadgledati borbu protiv korupcije, dok je isti upravo zbog korupcije na crnoj listi USA. Istina je da se Banjaluka odavno pretvorila u najjeftinije narkotičko-dilersko tržiste sa polulegalizovanom prostitucijom za najmanje para, dok bijeda koja nije izbjegla u Sloveniju vrši suicide epskih razmjera. Istina je da su se narečeni fakulteti pretvorili i prasvoslavno-talibanska udruženja, koja su sam sebi svrha. Istina je da u Banjaluci odaavno nema drugih i drugačijih, da je čak i pisanje ovakvih tekstova stvar hrabrosti i (ili) ludosti. Istina je...

Istina je! E zato zvanična Banjaluka urinira po bratskoj Podgorici!

E baš zato, zbog svega pobrojanog Banjaluka, ona oficijelna gura u prvi plan nekakvu priču o komšijskim problemima, pored sve svoje muke, jadnosti i naopakosti. Baš zato se Banjaluka utrkuje ne bi li bila veća srpska radikalska prijestonica od najradikalnijeg dijela Srbije. Baš zato ljudi u Republici Srpskoj gaje ili su naučeni da gaje ultranacionalistički narativ, kao jedini obrazac kvaziciviliziranog djelanja i ponašanja.

A to nije mala stvar! I još manje je malo opasna stvar. Jer, već sad, besposlena gomila mjerka moleban-autobuse, kojima bi se prebacila do sjevera Crne Gore, pa da kamenicama, sprejevima i povicama (sad za sad), uz ritiulano slavljenje Draže, Karadžića i Mladića utjeruje crnogorskom naordu srBstvo. A ko neće srBstvo, dobije (sad za sad) supismeni grafit opomene-Smrt Crnogorcima. Da se zna, gdje je zapišana teritorija.

Jer, nakon sloma velikosrpske politke od Bregane do Gevgelije, ostalo je da se ista kancerogeno obračuna sa svojatanim "drugim okom u glavi", a onda u terminalnoj fazi krene na sopstveni narod. A u invazivnoj patogenosti, velim, Banjaluka je iz svog palanačkog kompleska uspjela da pretekne i Beograd i bilo koji drugi grad u Srbiji. Postala je specijalna jedinica ultranacionalista. I figurativno, ali bogme ko je bio 9. januara na obilježavanju neustavnog dana entiteta vidio je to i bukvalno.

Stvar je posve jasna - bijeda u vlastitom dvorištu pokušava se amortiziovati i prikriti ambicijama prema tuđem zelenilu. Uvijek je bilo tako.

Umjesto bilo kakvog zaključka, parafraziraću riječi srpskog patrijarha Irineja, koji kaže, pazite sad - da je Crna Gora podjednako srpska koliko i Lika ili Bosna. Kuku njemu sa njim! Vidjelo se zorno do čega je u zadnje tri decenije dovela klerikalna politika, baš sa Srbima i u Lici i u Bosni.

Hoće li pameti biti dovoljno da se zakoči ova lokomotiva besmisla? Na Srbima je i njihovom rukovodstvu - i onom u gornjem, i onom u donjem svijetu.