Kanonsko računanje

Za Antenu M piše: Nemanja Batrićević

Gojko Perović, ponosni otac 200.000 crnogorskih građana, održao je u Baru istorijski govor. Objasnio je tom prilikom novu, kanonski priznatu, metodologiju kojom Srpska crkva u Crnoj Gori računa broj učesnika na litijama. Priznajem, kao nekoga kome su brojevi struka, s osobitom radošću sam primio ovo razjašnjenje. Matematička operacija koju je Gojko Perović iznio u beśedi pred Sabornim Hramom Svetog Jovana Vladimira u Baru ubrzo će krastiti stranice svih relevantnih udžbenika matematike, posebno ruskih.

Da crkva ima kompleksan odnos sa stvarnošću bilo je poznato od ranije. Na kraju krajeva, u opisu njihovog posla (da ne kažem biznisa) je da svakodnevno suspeduju razum u korist nevidljivih objekata. Međutim, čak i za njihove standarde, bješe mi nejasno kako je moguće da neko tvrdi da „trećina Crne Gore“ šeta ulicama bez da se ne zapita kako to nije proizvelo opšti društveni kolaps? Znajući da je na trgu Tahrir u Kairu, tokom Arapskog proljeća, učešća uzelo 3% stanovništva, zabrinuh se kakva li nas tek sudbina čeka sa 33.33% na ulicama, dvaput sedmično. Ostade li ko doma da pazi onemoćale starce i bebe nedorasle da same otpuze u litiju? Ima li koga, za ime Boga, da bolesne dočeka pred vratima bolnice ili apoteke? Jesu li svi policajci otkazali poslušnost ili još neko bdi nad vještačkom granicom ovog Montenegra? Poste li i nevjerni četvrtkom i neđeljom, ili imaju neđe koru ljeba trgovat? Ko upravlja gradskim saobraćajem? Ima li koga na katunima ili prekookeanskim brodovima? Jesu li to da kladionice konačno prazne?

 Ali najviše od svega mi je nejasno sljedeće: zašto, ako vas ima 200.000, ne prošetate mirno do biračkog mjesta, održite jedan izborni moleban za homogenizaciju biračkog tijela, i na kroz biračku kutiju smijenite vlast umjesto što sa njom pregovarate? Računica je prosta, na potonjim izborima je DPS osvojio svega 158.490 glasova. Polovina njih, kažete, šeta sa vama. Ostade im, dakle, jadnih 79.245 glasača, što je nekih 18 od 81 mandata. Voala! Nema više ni Zakona, ni priznanja Kosova, ni NATO-a, ni sekularne Crne Gore. Kakav god da je izborni proces u Crnoj Gori, bolji je od onoga za patrijarha SPC na kojima je Risto Radović dvaput pobjeđivao, al’ ga, pazite ironije - loše sabraše.

 Srećom, svih me muka riješio Gojko Perović, REKTOR jedne srednje škole,  objasnivši sljedećim riječima zbog čega mi, nevjerni, ne možemo doći do istog broja: „Pa ljudi moji oni ne znaju da broje anđele. Oni samo broje ono sto im oči vide, a i to ne broje dobro. Samo jednu stranu broje, a drugu ne broje. Koga još ne mogu da izbroje? One pretke zbog kojih smo izašli na ulice. Njih ne vide. (…) Kad nas brojite, brojite i naše pretke. Osobito, kad brojite nas, brojte i naše potomke koji se još nijesu rodili. Zato je matematika slaba.“

 Eto, bilo je jednostavno. Matematika nam je slaba, jer brojimo samo ono što očima vidimo. Tako nas komunisti učili. Srećom, pa kad pobijede crne mantije u škole će ponovo ući brojanje sa „one strane“. Đeca će se iz škole vraćati takođe u litiji (dva po dva) i umjesto latica dobijati ocila. Radosno će prenositi roditeljima kako su na času likovnog crtali trobojku, na vjeronastavi učili razliku između moštiju i kostiju, a na kontrolnom iz matematike dobili sasvim lak zadatak:

 Ako u litiji šeta 22 hiljade vidljivih ljudi, koji ukupno imaju 78.864 predaka, 13.952 nerođena đetića i 1.831 anđela, i ako znamo da 50% anđela glasa za DPS, i da još 32% predaka nijesu kršteni, izračunati koliko ukupno ljudi (vidljivih i nevidljivih) šeta u litiji: _________________.

 Bravo pravoslavče moj.

 (Autor je saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka, Univerziteta Crne Gore, i odlično sabira.)