Linčovanje istine

Piše: Draško ĐURANOVIĆ

Stvarno je strahota ovaj Javni servis. Eto, bez prethodne dozvole Srpske pravoslavne crkve, čak i bez kolegijalnih konsultacija sa šeficom srpskih sestara iz RTCG, autorke filma ,,Svjedok Božje ljubavi“ usudile su se da naprave, a RTCG da u utorak veče emituje dokumentarni film o prvom čovjeku SPC u Crnoj Gori.
 
I to kakav film. U 28 minuta koliko traje, sve je satkano od golih, nemontiranih, izjava Rista Radovića, alijas mitropolita Amfilohija, negdašnjeg Arkanovog ratnog druga, podržavaoca politike ,,humanog preseljenja“, ispovjednika neosuđenog srpskog vožda Slobodana Miloševića i osuđenog srpskih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića…

Moglo se, zaista, mnogo toga čuti - ono o ,,fildžan Crnoj Gori“ i ono o Crnogorcima kao ,,vražjem nakotu“ i ,,prokletim Dukljanima“; moglo se i mnogo toga vidjeti - ona šenlučenja sa Arkanovim ,,tigrovima“ ispred Crkve Svetog Đorđa u Podgorici i Manastira na Cetinju…

Olovne riječi za olovna vremena koja su uslijedila. Amfilohije kao propovjednik zla.

Baš je bilo mučno za one starije, koji pamte srpske sveštenike i njihove tadašnje ,,litije“ sa tenkovima JNA i paravojskom Šešelja i Arkana. Bilo je još mučnije za one mlađe koji su sve to gledali prvi put i koji su, sve do juče, vjerovali u litijašku laži-bajku da je mitropolit SPC dobra starina, a da je njegova riječ esencija blagosti.

I, sasvim je moguće, da su se mlađi naraštaji našli u šoku, omamljeni žestinom plamena mržnje koji isijava iz čovjeka u mantiji. Zato je bilo prirodno očekivati reakcije, osude govora mržnje čovjeka u mantiji koji, kakva ironija, tri decenije sjedi na tronu Svetog Petra Cetinjskog.

No, umjesto govora pravednika, prokuljao je govor mržnje - protiv autorki filma i vrha RTCG! Lider Demokratskog fronta, četnički vojvoda Andrija Mandić, ispred cjelokupnog poslaničkog kluba Demokratskog fronta traži hitne ostavke. I izvinjenje srpskom narodu i srpskim popovima. Radikalni su bili i socijalisti (?!) iz SNP-a koji su bržebolje zatražili ,,primjerenu kaznu zbog kršenja profesionalnih standarda“. Što je primjerena kazna, ostaje da se nagađa, ali valjda se ne misli na lomaču.

A što je primarni grijeh autorki filma?

Izjave glavnog lika filma, mitropolita Amfilohija, nijesu lažirane, ni montirane, ni izvučene iz konteksta. ,,Svjedok Božje ljubavi“ je istiniti zapis, svjedočenje jednog od glavnih aktera i voljnih učesnika sramotne politike koja je donijela krv i užas na prostorima Jugoslavije. One politike koja je bila – upravo kroz djelovanje Srpske pravoslavne crkve i njenog čelnika Amfilohija – pokušaj zatiranja crnogorskog nacionalnog identiteta i prekrajanja kulturnog nasljeđa Crne Gore.

Treba zaista biti bez zrna obraza pa napasti autorke filma samo zato što nijesu ćutale, što nijesu htjele da zaborave mračnu prošlost poglavara Srpske crkve u Crnoj Gori i što su - baš sa dužnom pažnjom - sistematski prenijele sve poganluke, orgijaška huškanja na rat i govor mržnje mitropolita Amfilohija. Zahtjev za progonom novinarki je u stvari pokušaj linčovanja istine. Osim u jednom, jedinom slučaju: ako onaj što smo ga gledali i slušali ovih trideset godina, onaj što se pojavljuje u filmu - nije bio Risto Radović, mitropolit Amfilohije - nego neki njegov dvojnik! Recimo, da ga je u glavnim scenama mijenjao onaj kaskader Bata Kameni.

E, to bi bio pravi scenario: ratni huškač Amfilohije ne postoji, a Risto Radović je glavni kandidat za Nobela za mir. Samo još da je živ Kjubrik, pa da vidmo i taj naučno-fantastični film.