Bilješka o presječenom kablu i odsječenim jezicima

Piše: Darko Šukovic

U noći između srijede i četvrtka, kao što smo objavili, N.N. “fan” Antene M popeo se na krov zgrade i oštrim predmetom presjekao kabl, kroz koji naš radio-signal putuje do poštovanih slušalaca. Stoga su naše frekvencije ćutale nekoliko sati.

One nekoliko sati, a do danas o tom događaju ćute svi koji se, kad se desi napad na imovinu medija, ali nekih drugih, utrkuju da oštećenom izraze saučešče i ohrabre ga podrškom.

Da je, kojim slučajem, stradao kabl tih “nekih drugih”, Aivo Orav bi, sa polovinom diplomatskog kora, prije zore bio na krovu i tragao za otiscima prstiju počinioca. Ne treba sumnjati ni u visoko institucionalno prisustvo države na našem ravnom krovu, koji nije limen, ali bi pod takvom koncentracijom moći brzo postao usijan.

Osude varvarskog čina sa visokih adresa, obećanja da će baraba od počinioca biti poznata “as soon as possible” i da će se slučaj smatrati riješenim tek nakon otkrića nalogodavca… Tako bi, po toliko puta viđanom scenariju, tekla predstava svojevrsnog zaklinjanja dvojedinom Bogu slobode medija, koji istovremeno čuči u nekoj briselskoj i vašingtonskoj kancelariji, već mrzovoljan što na njegov balkanski servis kidišu neprijatelji demokratije, koje, je l’ tako, nema bez “kritičkih glasila”.

A kad prikolju Antenin kabl, niko ni da bekne, ni da (pri)skoči!

E, pa, stvarno, nema smisla! Baš ste nas rastužili odsustvom diplomatske osude, esnafske solidarnosti i državne podrške... ni parom, ni utjehom. Od NVO sektora, iskreno, nijesmo ni očekivali saosjećanje, ali smo se potajno, zašto ne priznati, nadali da se glasnu barem iz sebičnih razloga… moglo bi i njima biti od koristi da imaju takvo dobro djelce u “siviju”, kad budu konkurisali za neki grant.

Avaj, nikoga, ni u tuđini, ni u domovini, “da požali, ko da bi pomoga”!

I, tako mi u Anteni M još jednom shvatismo da smo baš nikakvi igrači za ovakve utakmice. Umjesto da istoga sekunda dignemo dževu, proglasimo neposrednu ratnu opasnost, prijavimo napad po oba krila (radio i portal), upremo prstom u sumnjiva lica, pa već u sljedećoj izjavi targetiramo nalogodavca, a policiji ostavimo da se bakće sa nebitnim pavijanom koji se pentra po krovovima sa kakvom nožinom u ruci… mi objavili učtivu, gotovo izvinjavajuću vijest, da nam je neko hakerisao radio oštrim predmetom! Pacerski, priznajemo… Potpuno zaboravili staru latinsku: dok dijete ne zaplače, majka gleda Zadrugu!

Samo, ne računajte više na našu neudrenost! Ponovi li se napad na kabl, odlučni smo da branimo krov kao Ljubin grob i Ivo Džimu zajedno. Ako napadača uhvatimo živog, bolje bi mu bilo da zna da leti. U osudu međunarodne zajednice i sankcije naše države, povjerenja više nemamo.

Takođe, odlučni smo da se sljedeći put ne uzdržimo od odgovora na pitanje: na koga sumnjate?

Zato da znate: ako biste jako insistirali, pritiskali nas kao Džeremi Paksmen ministra unutrašnjih poslova UK, na kraju bismo vam morali priznati da su redakcijski profajleri prilično posložili pazl – Kablosjek na krovu. Po sklonosti da napada kad je otpor nemoguć, u mraku i hladnim oružjem, za karakterni prototip nameće se neko poput Slavena Radunovića. Fizičke performanse “Kablosjeka”, međutim, moraju biti znatno atletskije, jer je poslanika DF teško i zamisliti na krovu, imajući u vidu da lift ne radi.

Što se motiva tiče, njega barem, kao što se zna, ne fali.

U nadi da na ovaj način, u idealnom sticaju pomažemo istrazi i zadovoljavamo pravo javnosti da zna, zahvaljujemo momcima iz RDC što su kvar otklonili brzo i valjano, a počinioca obavještavamo da čuvamo račun za kabl i ruke.

Gospodinu Oravu i ostalima gore nepomenutima zahvaljujemo što nas se i ovoga puta nijesu setili. Život i rad u Anteni M bez toga je partnerstava možda teži, ali je sto posto ljepši.