Mučen Trampizmom

Piše: Džozef Štiglic

Kao edukator, uvijek tražim „poučne trenutke“ - trenutne događaje koji ilustruju i jačaju principe na kojima predajem. I ne postoji ništa poput pandemije koja bi usmjerila pažnju na ono što je zaista važno.

Kriza COVID-19 bogata je lekcijama, posebno za Sjedinjene Države. Jedna  je da virusi ne nose pasoše; u stvari, uopšte ne poštuju državne granice - ili nacionalističku retoriku. U našem usko integrisanom svijetu, zarazna bolest koja potiče iz jedne zemlje može i želi postati globalna.

Širenje bolesti je jedna od negativnih nuspojava globalizacije. Kad god se pojave takve prekogranične krize, one zahtijevaju globalni, kooperativni odgovor, kao u slučaju klimatskih promjena. Poput virusa, emisije gasova sa efektom staklene bašte stvaraju pustoš i nameću ogromne troškove zemljama širom svijeta zbog štete koju je prouzrokovalo globalno zagrijavanje i prateći ekstremni vremenski događaji.

Nijedna američka predsjednička administracija nije učinila više da potkopa globalnu saradnju i ulogu vlade od one Donalda Trampa. Pa ipak, kada se suočimo sa krizom poput epidemije ili uragana, okrećemo se vladi, jer znamo da takvi događaji zahtijevaju kolektivne akcije. Ne možemo sami, niti se možemo osloniti na privatni sektor. Suviše često kompanije koje povećavaju profit vidjeće krize kao mogućnosti za rast cijena, što je već vidljivo u rastućim cijenama maski za lice.

Nažalost, od administracije američkog predsjednika Ronalda Regana, mantra u SAD glasi da "vlada nije rješenje našeg problema, vlada je problem." A Tramp je otišao dalje nego bilo koji drugi američki politički lider  kojeg se sjećamo.

U središtu reakcije SAD na krizu COVID-19 nalazi se jedna od najuglednijih naučnih institucija u zemlji, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, koji tradicionalno ima zaposlene predane, obrazovane i visoko obučene stručnjake. Trampu, političaru koji ništa ne zna, takvi stručnjaci predstavljaju ozbiljan problem, jer će mu protivrječiti kad god pokuša da izmisli činjenice koje bi služile njegovim interesima.

Vjera nam može pomoći da se nosimo sa smrću uzrokovanom epidemijom, ali ona nije zamjena za medicinska i naučna saznanja. Snaga volje i molitve bile su beskorisne u zadržavanju Crne smrti u srednjem vijeku. Srećom, čovječanstvo je od tada postiglo izuzetne naučne pomake. Kada se pojavio soj COVID-19, naučnici su ga brzo mogli analizirati, testirati, pratiti njegove mutacije i započeti rad na vakcini. Iako još mnogo toga možemo naučiti o novom koronavirusu i njegovim efektima na ljude, bez nauke bismo bili u potpunosti na njegovoj milosti i već bi nastala panika.

Za naučno istraživanje su neophodni resursi. Ali većina najvećih naučnih dostignuća posljednjih godina koštala su kao kikiriki u poređenju sa smanjenjem poreza za najveće korporacije, koji su Tramp i kongresni republikanci smanjili za 2017. godinu. Zaista, naša ulaganja u nauku takođe blijede u poređenju s vjerovatnim troškovima posljednje epidemije za ekonomiju, a da ne spominjemo izgubljenu vrijednost akcija.

Ipak, kako ističe Linda Bilmes sa Harvard Kenedi škole, Trampova administracija je predlagala smanjenje finansiranja Centra za kontrolu iz godine u godinu (10 odsto u 2018, 19 odsto u 2019.). Početkom ove godine Tramp je, u najgorem trenutku koji se može zamisliti, pozvao na 20 odsto smanjenja potrošnje na programe za borbu protiv nastalih zaraznih i zoonotskih bolesti (odnosno, patogena poput koronavirusa koji potiču iz životinja i skaču na ljude). A u 2018. je eliminisao globalnu upravu Savjeta za nacionalnu bezbjednost i biološku zaštitu.

Nije iznenađujuće što se uprava pokazala slabo osposobljenom za rješavanje epidemije. Iako je COVID-19 dostigao razmjere epidemije sedmicama prije, SAD nijesu imale dovoljno kapaciteta za testiranja (čak i u poređenju sa mnogo siromašnijom zemljom poput Južne Koreje) i suočile su se sa neadekvatnim procedurama i protokolima za rukovanje potencijalno izloženih putnika koji se vraćaju iz inostranstva.

Ovaj slab odgovor trebalo bi da posluži kao još jedan podsjetnik da je gram prevencije vrijedan kilograma liječenja. Ali Trampova svenamjenska panacea za bilo kakvu ekonomsku prijetnju je jednostavno zahtijevanje ublažavanja monetarne politike i smanjenja poreza (obično za bogate), kao da je smanjenje kamatnih stopa sve što je potrebno za generisanje još jednog procvata na berzi.

Ovaj tretman smanjenja još je manje vjerovatno da će uspjeti sada nego 2017. godine, kada je smanjenje poreza stvorilo kratkoročnu ekonomsku vrijednost šećera koja je već izblijedjela kada smo ušli u 2020. S mnogim američkim firmama koje se suočavaju sa poremećajima u lancu snabdijevanja teško je zamisliti da bi se odjednom odlučili na velika ulaganja samo zato što su kamate smanjene 50 baznih bodova (pod pretpostavkom da komercijalne banke čak i prenose sniženja u prvom redu).

Što je još gore, puni troškovi epidemije za SAD možda tek dolaze, posebno ako virus ne zadrže. U nedostatku plaćenog bolovanja, mnogi zaraženi radnici koji se već bore da sastave kraj sa krajem, ionako će ići da rade. A u nedostatku odgovarajućeg zdravstvenog osiguranja, oni će oklijevati da traže testove i liječenje, kako ih ne bi udarili ogromni medicinski računi. Broj ugroženih Amerikanaca ne treba potcijeniti. Pod Trampom stopa obolijevanja i smrtnosti raste, a oko 37 miliona ljudi se redovno suočava sa glađu.

Svi ovi rizici će rasti ako nastupi panika. Prevencija koja zahtijeva povjerenje, posebno u one koji imaju zadatak da obavještavaju javnost i reaguju na krizu. Ali Tramp i Republikanska stranka već godinama siju nepovjerenje prema vladi, nauci i medijima, istovremeno dajući slobodan doprinos ogromnim gigantima društvenih medija poput Facebooka, što svjesno omogućava da se njegova platforma koristi za širenje dezinformacija. Perverzna ironija je da će odgovor Trampove administracije šutnjom još više potkopati povjerenje u vladu.

SAD su morale da se pripreme za rizike od pandemije i klimatskih promjena prije mnogo godina. Samo vlada zasnovana na jakoj nauci može da nas zaštiti od takvih kriza. Sada kada obje prijetnje padaju na nas, čovjek se nada da je u vladi ostalo dovoljno posvećenih birokrata i naučnika koji će nas zaštititi od Trampa i njegovih nesposobnih drugara.

Prevela: Nikoleta Rakočević