Hronika neizbježnih razočaranja

Za Antenu M piše: B. Grinevski

Da je kojim čudom Crna Gora proglasila vanredno stanje, izvela vojsku na ulice i zatvorila granice prema susjednoj (bratskoj, sestrinskoj, jedinoj, jedinstvenoj, “đe nema granica” i “đe ih nikad nije bilo”) Srbiji, kao što je to učinio taj isti naš susjed na sjeveru, povodom koronavirusa, digla bi se kuka i motika, svetovno i duhovno, vaskoliko i ono sažeto u jednoj nedolizanoj univerzalnoj kašičici za pričešće - protiv te nove “antisrpske” histerije i tako dalje, sve do smrdljivih asocijacija na sramnu NDH i slične zločinačke tvorevine. Da se, dakle, crnogorsko državno rukovodstvo, u pokušaju da zaustavi i odbrani naciju od nastupajuće smrtne opasnosti uradilo takvo što, a posebno prije Srbije, ne bi ga, u roju nahuškanih huškača, provokatora i sabotera, oprale ni Morača, ni Zeta, ni Bojana, ni Tara, ni zeleni Lim, ni sva naša lijepa jezera i Skadarsko “blato”, a ni naše more. Naše more.

Ovako, dok gledamo polu i tri-četvrt i dibidus histerične nastupe i javne komunikacije srpskih zvaničnika, i do nas, htjeli-ne htjeli, dopiru sočinjenija na tu i povezane teme u radioaktivno-žutoj beogradskoj štampi, možemo samo da sa pažnjom i poštovanjem pratimo i podržimo ono što crnogorski zvaničnici i odgovorni državni službenici čine i kako nastupaju, udruženi u naporu da pomognu građanima naše zemlje da prebrode ovu zlokobnu opasnost. Da pomognu svim građanima, bez i jedne razlike i distinkcije.

Kada sve ovo, daće sve vidljive i nevidljive sile, jednog dana prođe, sjetite se toga, što god da ste mislili i da mislite o pomenutim zemljama i o nepomenutim političarima i drugim nepomenicima.

Da je bilo ko i bilo kako u Crnoj Gori, prije, recimo, sedam dana, zvanično ili nezvanično asocirao, našalio se ili, odalji bože, pomenuo ili javno iskazao bojazan da bi Evropska Unija (EU), slava joj i milost, mogla, zbog bilo kojeg razloga, da obustavi pomoć, zatvori tržište i granice, i, praktično, ostavi na cjedilu zemlje Zapadnog Balkana, ne bi bilo mjesta u redu pred novinskim stupcima i portalima elektronskih medija u Crnoj Gori, a i šire, da se na to kritički, beskompromisno i “evropski” obruše branitelji evropskih vrijednosti, koji najveće otpore i probleme u procesu evropskih integracija nalaze na adresi koja je najviše od svih kandidata odmakla na tom putu. A ta adresa je - Podgorica, Crna Gora. Ne smijemo ni da pretpostavimo kako bi onda reagovala Misija EU na toj istoj adresi, i kako bi onda, sjetićete se ko sve, horski ponavljali tu ”izbalansiranu” i sa zvaničnim Briselom usaglašenu osudu. Ali, avaj, nije se to dogodilo, niti će - no upravo suprotno! EU je zatvorila i tržište i granice i, iz njima znanih razloga, još jednom odgodila otvaranje pristupnih pregovora za Albaniju i Sjevernu Makedoniju, predviđenih za 24. mart. Evropski, nema što! Lijepo je i jasno rekao crnogorski premijer što o tome svemu misli zvanična Crna Gora. Da se zna.

Kada sve ovo prođe, a pomoći će svi slavni - znani i manje poznati - crnogorski junaci, pomoći će nam naša istorija borbe i opstanka, valjda će se neko od nepomenutih partija i nevladinih organizacija, a i kancelarija i tamo i ođe, sjetiti što je ko radio i govorio u ovim teškim trenucima.

Do tada, onima koji zaista i iskreno brinu o našoj Crnoj Gori, đe god bili na političkoj sceni naše zemlje, i koji za nju predano i odgovorno rade, ostavićemo malu zabilješku, za podsjetnik: Pogledajte, prvog dana kada ode COVID-19, tj. kada ga ljudska pamet i znanje neutrališu, bar do nivoa kijavice - što Crna Gora može i mora da proizvodi, koliko može da proizvede zdrave hrane, a koliko ima vode i da li mora i jednu čašu te tečnosti da uvozi, na primjer, a koliko čega i odakle treba da uvozi i kako i zašto.

Jer, od svih žrtava i štete koju će nam nanijeti ovaj zloćudni nevidljivi stvor, najmanje će nam biti žao crnogorskog nedostatka pameti (ovo znači: gluposti i neznanja, uvaženi čitaoče), a posebno nepostojanja strategije i projekcije kada se radi o konceptu razvoja i odabiru ekonomskog modela.

Da sačuvamo sve nas, da se odbranimo i spasimo naše građane i našu zemlju.

I da budemo pametniji nego što smo prije ove muke bili.