Besjeda zahvalnosti: Crnoj Gori, jednoj porodici

Piše: Žarko Dragićević, književnik 

Mi ljudi, tek kada se suočimo sa nevoljama, kada smo nemoćni da utičemo na kaznu koju nam priroda pošalje da nas podsjeti da smo ljudi,da smo zaboravili da osjećamo i saosjećamo, vidimo da smo stvorili svijet koji je uspavan, koji status mjeri novcem, oblakoderima, luksuzom i redovima brojeva na štednim računima.

Tako je oduvijek, kuga, kolera, španjola, variola vera i sada Corona, pojave se da opomenu i podsjete da smo svi jednako nemoćni pred njihovom apokaliptičnom moći, a tada shvatimo da smo samo mala živa bića sa rokom trajanja od jedne do sto godina,da smo prah koji oživi i ponovo se pretvori u prah.

Mi smo kao listovi u ljetnjoj oluji, neke nježnije odnese, neki snažniji ostanu, zaštićeni onim koji su odnijeti i gorostasnim životvornim stablima koja zaustave svježi i oštri dah gorskih visova, koji iza sebe ostavlja pustoš.

Tek kada nas snađe nevolja,kada bezredno gubimo bližnje,kada nemamo odgovor kako izaći iz svega,tada shvatamo kako smo bili slijepi,kako su bila bezosjećajna naša djela i koliko malo moći imaju elite,vlast,multimilioneri i koliko je beznačajno ono što mogu učiniti da bi kontrolisali kolektivnu tragediju čovječanstva.

Tada naučnici,ljekari humanisti postaju jedini koji su sveti štit,koji pomažu,liječe i podižu,oboljele,unesrećene i siromašne. Njihov je ulog život, sa njima je čovječanstvo opstajalo i opstaće jer danas niko ne priziva Ajfon, Mercedes, Bjuik ili Wimblendon, Crkvu, nego priziva doktora, med.sestru i moli se za respirator, masku, bolnički krevet više.

Oni su naša savjest i naš spušteni pogled zbog zaborava u dobrim vremenima.

Život nema cijenu,a oni su lijek za tebe i mene, za sve bez razlike siromašne i bogate,oni rizikuju svoje živote.

Taj uzvišeni čin čovječnosti nema cijenu.
Zakoni su tu, kontrolišu i upravljaju kretanjem i promjenama,
Ali zakoni ne liječe,međutim u ovakvim vremenima,u ratnim nevoljama teret Vlasti je da sprovede zakone,da spriječi da se desi još gore,a tada se pokazuje riješena odlučnost da nas humano zaštite od naših loših i nepromišljenih navika.

Postoje humani ljudi,ljudi koji vole svoju zemlju i svoj narod,koji se odriču sopstvenog i učine da sve bude bolje i podijele teret sa onima kojima sudbina nije naklonjena.
To su naši čestiti sportisti,preduzetnici,intelektualci,sudije i filantropi. Oni čine da manje stresno prođemo kroz sve nevolje ,oni čine da bude manje krika i uzdaha.
Nijedna riječ ne može opisati osjećanje koje osjetimo u nenadnim časovima ,kada sve te ljude posmatramo ,čujemo kako nas podižu iz beznađa,ulivajući nam vjeru i sigurnost da nijesmo sami.
Čar ovog tajanstvenog osjećanja koje nam kao lijek ulivaju naši čestiti Crnogorci je najčistija svjetlost uma ljudskog.

Njihov dodir i uzvišeno saosjećanje lijek je kojim ćemo trajati,njihova djela trag koji nam je zavjet i nepisani amanet da sjutra mi budemo živi zid pred nevoljama,zid koji će štititi one koji će doći posle nas.
Kao što su početkom prošlog vijeka iz Amerike u talasima Medove nestali Crnogorci čija je ljubav prema Crnoj Gori bila veća od sopstvenog života,htio bih da napišem beskrajnu priču o čovječnosti onih koji to danas čine ,a mogu napisati samo jednu riječ, ljudsku i od srca:
„HVALA“

Hvala crnogorskim ljekarima,sestrama,med tehničarima i laborantima.
Hvala sportistima koji su za Primjer čovječanstvu.
Hvala filantropima,poslovnim ljudima,preduzetnicima,humanim volonterima.
Hvala policajcu,vojniku,radniku Crvenog krsta i komunalcima.
Hvala svima koji su teret Vlasti ,prihvatili kao sopstveno teško breme ,koje nose za nas i čine sve da nas zaštite i da nam bude lakše.
Hvala im jer su nas ujedinili u plemenitom putu da osjećamo da je:

„CRNA GORA JEDNA PORODICA“

Primjer našim pokolenjima da je čovječnost i razumijevanje u nevoljama, najuzvišeniji crnogorski zakon ispravnog života.