Saga o respiratorima

Za Antenu M piše: B. Grinevski

Dva nas pitanja interesuju. Redosljed je manje bitan. Svijet i Crna Gora.

Crna Gora je najveća i najvažnija zemlja na svijetu, bar za nas kojima je domovina, jedina i najljepša, iako smo svjesni njenih nesavršenosti, mana i ograničenja, tako da nam ostatak svijeta izgleda - jednako vrijedan.

Dakle, što nas očekuje - sa i bez virusa; ili poslije virusa; ili kad virus privremeno ode, pa se vrati; sa ili bez vakcine; ili kako već sve to bude - sa svim pojedinačnim i kolektivnim tragedijama, nesrećama i gubicima, koji se već množe?

Svijet neće biti isti. To je jasno svima, iako niko ne zna odgovor kako će izgledati ljudsko društvo poslije ovog istorijskog iskustva. Posljednja epidemija (ili pandemija, svejedno) kuge oko 1520. godine i ”španjolka” koja je produžila klanicu Velikog rata, kako se ta propast zvala do sopstvenog produžetka/drugog poluvremena 1939-45. - dva su primjera da su Evropa i svijet nadživjeli i takve kataklizme.

Preživjećemo i ovoga puta, to je jasno i neizbježno. Neće, međutim, preživjeti naš dosadašnji način života.

Dok u rukama držimo spravu koja nas (stari Crnogorci bi rekli: “jedanak”) istovremeno povezuje sa cijelim svijetom i odvaja od ljudi, pa i od onih najbližih, shvatamo da je jedna mikroskopska stvar, nešto izmedju neregularne enzimske kombinacije (ili tako nešto) i najprostijeg oblika života - jača od svih naših tehnoloških dostignuća i profilaktičkih mjera kojima držimo ovaj svijet na okupu.

Pandemija je postavila (opet, kao i u mračnom XVI vijeku i u zločinačkom i genocidnom XX stoljeću) ista iskonska pitanja: zašto i kako živimo, zašto i kako umiremo, čemu ovo sve što radimo i mrčimo služi, i dokle. (I dalje o tome uglavnom nemamo pojma, ne zamjerite na izravnosti iskaza.)

Civilizacija koja može samu sebe u oganj i dim da pretvori bar 50 (slovima: pedeset) puta, uzastopno, termonuklearno i radioaktivno, nema odgovor na pitanje kako da se ponaša kada je suočena sa bolešću koja ubija neselektivno, tj. sa zarazom koja ne razlikuje Princa od Velsa od nekog siromaška iz predgrađa Teherana, na primjer.

Istovremeno, već sada, na samom početku ove globalne kalvarije, jasno je da mora doći trenutak kada će nacionalni lideri (“šefovi država ili vlada”, kako se to kaže, na primjer, u Ujedinjenim nacijama) morati da odluče da prekinu karantin i potpunu blokadu života - kako bi spasili (sopstvenu i svjetsku) ekonomiju od potpunog kolapsa, a čovječanstvo od bijede i propasti.

Bilo bi svakako tragikomično da to prvo učini aktuelni stanovnik Bijele kuće, čiji oskudni rječnik i simplifikovani pogled na svijet (i na sebe u tom svijetu) izmiču dovoljno vjernom opisu i zasluženoj sprdnji - ali moramo i na to biti spremni u svijetu u kojem moćni i odlučni zagovaraju i sprovode opasne i pogrešne ideje, a politički korektni i jalovi moderni aparatčici ponavljaju opšta mjesta i “provjerene” slogane - koje malo ko sluša. Ali, ako će to spasiti svijet - aferim, gospodine Trump - razvaljuj!

Što se naše Crne Gore tiče, sve je stalo u ”sagu” o respiratorima.

Prvo ih Srbija mučki otme. Onda se mi pobunimo, ali se to izvrgne ruglu zato jer je neprijatno da je Srbija tako pogana prema Crnoj Gori i da se sve to jasno vidi. Poslije nekoliko zasjeda i gađanja propagandnim zoljama iz vrlo nezavisnih medija, srpski ambasador i domaći ... (jedna riječ, osam slova) traže od ovih koji su oteli respiratore da nam ih - poklone. Pošto se u Beogradu proceni/procijeni da je napravljena glupost, oteti (i plaćeni!) naši respiratori se “poklanjaju” nama - Crnoj Gori, i još dva ili tri pride - što ima veze, da se ukriju neprijatni tragovi i prosta logika tamo “dole”, tj. ovamo gore.

Ako Crna Gora prihvati takvu sramnu ponudu - eto, vidite, ”ne mogu oni bez nas”! To jest mi bez njih. Ako naši zahvale i ljubazno odbiju - eto novog primjera “mržnje”, o kojem ovaj od osam slova (nije “kvisling”, iako i to isto ima osam slova), odmah jauče i optužuje. I roj za njime, naravno.

Zašto ovaj neveseli i stidni primjer pominjemo? Pa zato što to jeste i što će to biti obrazac crnogorskih problema samoidentifikacije, samodefinicije, samostojnosti i samobitnosti, odnosno kulturne, ekonomske, nacionalne i političke emancipacije i elementarnog samopoštovanja - i onoga što nas sve zajedno očekuje kada i pošto ova Globalna Zaraza mine. (Ne treba očekivati nagla prosvjetljenja i čuda: ko preživi jedinstvenu kašičicu - spreman je za post-sezonu litija!)

Hoćemo li umjeti da odgovorimo na te izazove i udare iz bratsko/sestrinske susjedne države zavisi prvenstveno od toga da li ćemo zajedno braniti Crnu Goru ili ćemo braniti ... svoje umišljene pozicije u njoj.

Od toga zavisi i da li ćemo znati i umjeti što ćemo i kako sa sobom u svijetu poslije COVID-19. Odnosno, da li ćemo o tome odlučivati mi, ili neko umjesto nas.

A to ostaje centralno crnogorsko pitanje, u nepoznatom svijetu koji nas očekuje.•