Korona, posljedice: SPC se povinovala novom Zakonu o vjerskim slobodama

Piše: Vladimir Jovanović

Smrtne opasnosti od širenja virusa SARS-CoV-2, tj. bolesti COVID-19, primorale su državu na preduzimanje neviđenih mjera, kojima se, pored ostalih, organičavaju i vjerske slobode. Na snazi su zabrane javnih okupljanja građana, ukljujčujući i one u organizaciji sveštenih lica. I u Grčkoj su postupili isto. Mnoge države, crkve i vjerske zajednice širom svijeta su ograničile ili opozvale održavanje bogosluženja.

Sakralni prostor, ma koje konfesije, nije garancija da se neko u njemu neće zaraziti virusom, niti bogosluženja imaju magijsku moć iscjeljenja od korone. Preko 60 sveštenika je umrlo u Italiji. Upokojio se episkop SPC. Virus se pojavio i među monasima na Svetoj Gori, tamo je zabranjen pristup hodočasnicima, ali i kretanje monasima između manastirâ. Vjernici iz Moldavije su se zarazili tokom hodočašća u Kijevsko-pečerskoj lavri...

Rezolucijom Sinoda Vaseljenske patrijaršije prestala je za vjernike služba u njezinim parohijskim hramovima, koji su, međutim, otvoreni za pojedinačne molitve. Između ostalih, potpuno su zatvoreni Trg svetoga Petra i cio Vatikan, kao i glavna hodočasnička mjesta za muslimane – Meka i Medina u Saudijskoj Arabiji.

U Crnoj Gori je na snazi Naredba za preduzimanje privremenih mjera za sprječavanje unošenja u zemlju, suzbijanje i sprječavanje prenošenja novoga koronavirusa (Sl. list CG, br. 14/2020, 15/2020 i 17/2020). Naredbu je, uz nekoliko izuzetaka, te nešto više mrakobjesnih gunđanja, prihvatila i jerarhija SPC u Crnoj Gori, koja je do tada organizovala protestne litije, ili kako ih (contradictio in adjecto) nazva: „molitvene litiije”.

Štaviše, uoči donošenja Naredbe, sveštenik SPC Gojko Perović – predstavlja se i kao „rektor”, iako u stvarnosti rukovodi omanjom srednjom vjerskom školom sa internatom na Cetinju – saopštio je „mišljenje” da će Gospod, navodno zbog SPC „molitvenih litija”, spriječiti pojavu virusa u Crnoj Gori.

Za ruski „Sputnjik” je 13. marta tvrdio: „Vidite, nema kiše, nema snijega, ubijeđen sam da je Gospod zatvorio nebo da bi ljudi šetali. Mislim da je zatvorio i crnogorske granice za ovaj virus”.

Gospod nije jedini koji ni ovaj put nije uvažio njegovo „mišljenje”; svaki pravoslavni hrišćanin zna barem toliko da se Gospodu ne obraćamo svojim „mišljenjima”, nego molitvom, a pogotovo nije ljudskom biću makar bio „rektor” i svetosavac dato da zna šta Gospod „misli”.

Uostalom, već istoga dana, nešto kasnije, Mitropolija crnogorsko-primorska SPC je objavila da će „ispoštovati odluku nadležnih državnih organa u vezi prijeteće epidemije; s tim u vezi, Mitropolija će do prestanka tih mjera privremeno obustaviti održavanje litija četvrtkom i neđeljom”.

Nije posebno javno naglašeno, ali vrijedi pomenuti da je Naredba, u dijelu mjera ograničavanja vjerskih javnih skupova, saglasna sa propisanom normom o zaštiti javnoga zdravlja iz nedavno usvojenoga Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnome položaju vjerskih zajednica Crne Gore:

„Vjerska zajednica u svome djelovanju podliježe samo ograničenjima propisanim zakonom, a koja su neophodna u demokratskom društvu radi zaštite javne bezbjednosti, javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih, pri čemu mjera ograničenja mora biti srazmjerna ovim vrijednostima” (čl. 8. st. 2).

„Zajemčena ljudska prava i slobode”, što uključuje i religijska, prema Ustavu Crne Gore „mogu se ograničiti samo zakonom, u obimu koji dopušta Ustav u mjeri koja je neophodna da bi se u otvorenom i slobodnom demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je ograničenje dozvoljeno” (čl. 24 st. 1).

Ograničavanje vjerskih prava i sloboda predviđeno je i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, koji je 1966. usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija (čl. 4. st. 1 i 18. st. 3).