Bez znaka navoda

Za Antenu M piše: B. Grinevski

Nekada, davno, naš profesor maternjeg jezika, u Građevinskoj školi u Titogradu, zvao ih je “štrbavice”. Govorio je, kada bi nam, ponekad, diktirao: “e, sad tu treba da stavite štrbavice”!

Sjetismo se starih srećnijih vremena i počivših nastavnika iz (ne)očekivanog razloga. Jednog jedinog, u stvari, mada povoda ima više. Ima ih na pretek, zapravo, ali ćemo izdvojiti najgore. Bez znakova navoda.

Slučaj prvi. Srpski mediji, u svojoj hiperprodukciji laži i obmana, mržnje i zlobe, danima plasiraju tvrdnje kako Crna Gora krije broj zaraženih i (odalji bože i ne bilo primijenjeno!) broj umrlih od koronavirusa. Odakle taj poriv i interes da se po svaku cijenu izmišlja i blati Crna Gora, čak i u ovim dramatičnim prilikama? Ne valja situacija u Srbiji, nažalost, ni po tim pitanjima, pa je valjda nekima tamo lakše ako narod pomisli kako je u Crnoj Gori još gore, kao i obično, i kako je to oduvijek bilo. Ovo posljednje, pod znacima navoda, naravno.

Slučaj drugi. Rusko-srpski i srpsko-ruski mediji (i jedni i drugi u Srbiji i na srpskom, da se razumijemo) orkestrirano sipaju paljbu na sve ono što čini crnogorska vlast i naše institucije, koji vode sveobuhvatnu akciju da se zaustavi širenje virusa i preduzimaju mjere za njegovu kontrolu - koliko je to moguće. Odgovorni, smireni i odlučni nastup “crnogorskog odnarođenog režima”, tako različit od manijakalno-depresivnih nastupa [nekih] srpskih zvaničnika (a te neke smo mogli staviti pod štrbavice, jer znate na koga možemo misliti) - veoma smeta. Toliko smeta, da su i prigodne pjesme ohrabrenja i ljubavi prema Crnoj Gori posebno bolne, pa se na njih i njihove autore naročito jetko pljuje i vrijeđa. Da ne pominjemo naše zdrastvene radnike, posebno one čija su lica postala svima znana tokom ovih teških dana. Rade dobro i pošteno svoj posao. Ne valja rabota, udri i vrijeđaj!

Slučaj treći. Naravno, predsjednik Đukanović je posebno kriv, opet i definitivno. Sada je kriv što se nije razbolio, pa srpski mediji i njihovi kolaboracionisti u Crnoj Gori već javljaju - bez znaka navoda i bez izraza tipa “kako saznajemo”, ili “postoje informacije”, ili “priča se u određenim krugovima”, ili “iz pouzdanih izvora doznajemo” ... Ne! Ma kakvi! Razbolio se, gotov je, traži pomoć Amerikanaca, Rusa, Kineza ... Dok predsjednik Đukanović sa saradnicima obilazi Tuzi, nikome iz tog roja ne pada na pamet da se izvini, napiše da “vijest” nije bila tačna. Biće da bajaju i ritualno bodu one lutke, kako bi zaista izazvali zlo na toj Adresi. Mučenici, bez znaka navoda!

Slučaj završni i najvažniji. Presudom Suda u Strazburu, slučaj “Crkva Svetog Đorđa protiv Crne Gore” okončan je u korist naše države. Pravda je spora, ali dostižna. ”E viva!”, kako su vikali naši u Gaeti. Nastavak, tj. nastavci slijede, sudska praksa i presedani su izvor prava i u tom sudu, koji će - u istovjetnim ili vrlo, vrlo sličnim slučajevima - istovjetno ili vrlo, vrlo slično presuditi! Zato Zakon o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja “ne valja”. Ada naravno, “ništa ne valja”!

Pa je, sada, dakle, pojeo vuk magarca. Bi mu ga rabota! Što sada - sa lažnim vijestima i propagandnim trikovima, sa jedom i pizmom, sa crnogorskom Vladom i službama koje rade kako treba, sa pjesmama, sa Predsjednikom koji nikako da ispuni želje inih - i tamo i ovamo?

Što će sada Crna Gora biti pogrešna i kriva? Pod znacima navoda, naravno.