Kako su zapadni mediji počeli Vučića zvati tiraninom

Piše: Andrej Nikolaidis

Kako je javio Informer, paralelni Službeni list Republike Srbije, Vučićev sin Danilo zaražen je korona virusom.

Danilu želimo brz oporavak te dug i sretan život. Mlad je: sve će sa njim biti u redu.

No mnogo toga nije u redu u Srbiji, a samim tim ni u Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, državama koje je čak i ovakva Srbija u stanju destabilizovati.

Još od početka galimatijasa izazvanog koronom, Aleksandar je Vučić virus doživio kao priliku za takmičenje. Vučićevo poimanje politike je prividno agonalno: a svakako je, imajući u vidu način na koji se, na svom putu do prijestolja i nakon toga, okrenuo protiv svakog od svojih političkih očeva - i edipalno.

Lider regiona

Vučić je, elem, virus shvatio kao priliku da demonstrira kako je istina ono što mu njegovi toaletoidi svakodnevno sviraju na uvce: da je on lider regiona, Tata sa velikim t.

Iz istog je razloga, prije nego će njegove dvore od pijeska srušiti virus, on pokušao srušiti vlast u Crnoj Gori i izazvao ustavnu krizu u Bosni i Hercegovini. Baš kao što je iz istog razloga smislio bizarni mini Šengen i sa tom uvredom za zdrav razum mjesecima mlatio kao svojom velikom "međunarodnom inicijativom". Da je malo bolje razmislio, razumio bi da je ta ideja bila dokaz ne njegove veličine, nego beznačajnosti: ako su Titovi Nesvrstani bili Himalaji, njegov Šengen bio je Avala.

Na početku krize, Vučić je obećavao da će se pobrinuti i za zdravlje i berićet crnogorskih i bosanskohercegovačkih Srba. Kako je kriza odmicala, a on sve slabije uspijevao da pohvata konce onoga što se oko njega zbiva, dok je panika sve čvršće stezala sve konce koji su visili sa Vučića, počeli su da ga nerviraju Srbi, a naročito oni iz Srbije. Prije svega, oni iz dijaspore.

Svašta je živ čovjek vidio u ovih posljednjih 30 godina, no netrpeljivost koju su Vučićev režim i njegovi mediji pokazali prema nesretnim Srbima koji su radili u inostranstvu, a u vremenu krize odlučili vratiti se doma, u svoju zemlju, morala je iznenaditi i najpedantnije kolekcionarne bizarnog.

Ako Vučić odgovor na pitanje "šta mi se ovo i zašto sa ovim virusom desilo" bude tražio kod Irineja, uzalud će tražiti. Jer odgovor leži u vremenu van, vremenu prije ingerencija Irineja i crkve.

To ti se, bate, na grčkom kaže hibris.

Kako je virus pokvario Vučićeve planove?

Sve je za Vučića išlo kako tiranin samo poželjeti može. Razvaljivao je Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, a Zapad ga je pustio da to čini. Gotovo je uništio opoziciju. Raspisao izbore na kojima opozicija neće učestvovati. Uz pomoć Trumpove administracije, koja je ozbiljno nagazila Albance, postigao je odličan sporazum sa Tačijem. Povrh svega, Amerikanci su mu sklonili i Kurtija koji je, pokazalo se, dosljedan, progresivan političar sa uvjerenjima i kičmom, u svijetu u kojem ćeš takve uzalud tražiti svijećom. Sve je bilo spremno za potpisivanje sporazuma o Kosovu (odličnog za Srbiju, lošeg za Kosovo, uzgred budi rečeno), nakon ubjedljive pobjede na izborima...

A onda je stigao virus i sve rečeno – razvalio.

Litije u Crnoj Gori – prekriženo, nula.

Ustavna kriza u Bosni i Hercegovini – prekriženo, nula.

Pobjeda na jednostranačkim izborima – prekriženo, nula.

Sporazum o Kosovu – prekriženo, nula.

Umjesto toga, vodeći zapadni mediji, prvi put otkako je ovaj na vlasti, o Vučiću govore kao o diktatoru koji zastrašuje građane (to je njegov istinski grijeh u očima Zapada, da se razumijemo) i vodi politiku servilnu prema Kini.

Vučić je zgazio Ustav, do kraja privatizovao državu, stao otvoreno zlostavljati građane, te organizovao seriju javnih nastupa od kojih su neki bili suludi, neki bizarni, neki pokvareni, mnogi patološki, a svi svjedočili o čovjeku u panici.

Dubokoumna strategija

Da je mogao - a nije, jer ne da hibris – vidio bi kako vlast u Crnoj Gori uvodi mnogo strožije mjere nego on, čisti sa političkog polja opoziciju i crkvu, pritom hvali EU i biva hvaljena od EU. Čini, dakle, sve ono što je Vučić htio postići, ali bez cirkusa, bez proglašavanja vanrednog stanja i policijskog časa, bez gaženja Ustava (besmisleno je gaziti Ustav da bi gazio građane; Ustav je ionako pravni akt koji reguliše način na koji država legalno gazi građane) i opasnog skretanja pažnje na sebe i svoje poteze. Crnogorska je vlast postigla sve ono što je Vučić htio postići, a da se Duško Marković i Milo Đukanović jedva pojavljuju u javnosti: jer sada Crnom Gorom vladaju stručnjaci, a svi vole stručnjake. I Rejmonda.

Vučić krizu "hendla" najgore od svih "lidera" u regionu. Svi to rade bolje. Kosovo to radi bolje, i on to zna. Ali ne pominje. U medije šalje osramoćenog doktora Branimira Nestorovića, koji bi na Divljem zapadu odavno završio umočen u katran i perje, da građane Srbije laže kako je situacija, zapravo, mnogo teža u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Tu dubokoumnu strategiju u Srbiji zovu "da komšiji crkne krava".

Svoj najžalosniji, najbizarniji oblik ta je strategija poprimila nakon što je objavljeno da je virusom zaražen Vučićev sin. Umjesto da građanima odgovori kako je moguće da je mladić zaražen: zato što nije poštovao očeve mjere ili zato što očeve mjere ne daju rezultat, Vučić je iste večeri lansirao lažnu vijest da je virusom zaražen – Milo Đukanović.

Bauhaus imaju divnu, stari ja bi rekao: transcendentnu pjesmu koja se zove All We Ever Wanted Was Everything – sve što smo ikada željeli je sve. U slučaju Aleksandra Vučića nije moguća ni zabluda o transcendentnom: sve što je on ikada želio je da bude Milo Đukanović.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kako-su-zapadni-mediji-poceli-vucica-zvati-tiraninom