Poslaniče Andrija, jeste li Vi bili na Cetinje?

Pišu: Marko i Jovan Bošković

Reakcija na riječi poslanika Andrije Mandića u Skupštini Crne Gore

Vi znate kako su najveća djela svjetske književnosti inspiraciju tražila u mračnoj ili devijantnoj strani čovjeka. Analogno navedenom zaista bi se moglo mnogo toga napisati o karakteru, inteligenciji, obrazovnju, produhovljenosti iz koje proističe Vaša izjava. Iako bitna kao fenomen koji bi se mogao nazvati destruktivnim mediokritetom, neću pisati o njoj, čak ni o Vama. Jednostavno, Vaša izjava će biti iskorišćena i to kao šlagvort da se svi zajedno priśetimo jednog o najljepših gradova na svijetu. Da se priśetimo  što je Cetinje bilo, što je danas i što će zanavijek biti.

Svjesno ili nesvjesno, govorili ste o gradu čiji su stanovnici jednako znali „perom“ i „džeferdarom“. Vama će se naravno obratiti „perom“ jer su unuci vojvoda, brigradira, generala, perjanika i samim tim znaju da Vaša titula „Vojvode“ nema uporište, kako u dijelu, tako ni u karakteru.

Govorili ste o ljudima koji su vijekovima čuvali iskru crnogorske, a u pojedinim trenucima i svjetske slobode, odolijevajući turskim osvajačima.

Poslaniče Andrija, govorili ste o gradu sa kojega je srpskom regentu Aleksandru (o kojemu ste tako slasno ljeporiječili) na početku Prvog svjetskog rata, stigla poruka „Vaša sudbina je i naša sudbina“.  Onom  Aleksandru koji je na cetinjskom trgu skakutao za italijanskim kraljem, inače mužem crnogorske princeze, koji je došao kako bi svojim prisustvom uveličao proglašenje Kraljevine Crne Gore. Poslaniče Andrija, za toga istoga Aleksandra su stanovnici države čiji je vladar stolovao  u gradu o kojemu ste govorili, izginuli  na Mojkovcu, kako bi se on uspješno povukao sa svojim vojskom.

Govorili ste o gradu koji je u Drugom svjetskom ratu imao najviše narodnih heroja u Jugoslaviji i dobio zvanje „Grad heroj“. O gradu čiji je svaki šesti stanovnik učestvovao u Narodnooslobodilačkoj borbi protiv fašižma. O gradu u kojemu je pukla prva ustanička puška u porobljenoj Evropi.

Poslaniče Andrija, grad o kojemu ste govorili,  vijekovima je bio na braniku Crna Gore ali i prvi kada se trebalo izviniti devedesetih godina, izviniti za (ne)djela Vas i Vaših „ratnih drugova“. Pored izvinjenja, taj isti grad, bratski je prigrlio pripadnike svih naroda, koji su bježeći od rata tražili utočište i prijateljsku ruku.

Shvatate li da ste pokušali degradirati preko pet vijekova hrabrog, čojskog, sojskog i slobodarskog odnosa prema životu?

Poslaniče Andrija, osim ratovanja koje je Cetinju vazda bilo nametnuto i u kojem se uvijek borilo za pravo, čast i slobodu svoga krša, Cetinje se diči duhom i znanjem. Da li ste čuli za slikare Pera Počeka, Mihaila Vukotića, Petra Lubardu, Mila Milunovića, Dada Đurića i mnoge druge? Da li ste čuli za arhitekte Svetlanu Kanu Radević, Aleksandra Kekovića, Uroša Martinovića? Da li ste čuli za književnike Petra II Petrovića, Danila Kiša, Lesa Ivanovića, Borislava Pekića? Da li ste čuli za glumca Žarka Lauševića, Pavla Vujisića reditelja Zdravka Velimirovića, Branislava Bastaća, opersku pjevačicu Olgu Milošević, doktora Petra Miljanića, Rajka Đurišića, Vasilija Kusovca, Nikšu Ivanovića, Iliju Vukotića, Voja Miloševića, naučnika Dragana Hajdukovića, preduzetnika Petra Sinanovića Nagiba?  Da li ste čuli za Jelenu Savojsku, kraljicu Italije, humanistkinju svjetskog glasa? Oni su  samo dio plejade ljudi čija su dijela makar dijelom inspirisana mirisom cetinjskih lipa.

Poslaniče Andrija, da li znate da se na Cetinju nalazi „Zetski dom“, najstarije pozorište u državi, bolnica Danilo I, najstarija bolnica u državi, druga najstarija apoteka na Balkanu, prva državna štamparija u Evropi, prva osnovna škola, prva Gimnazija i prvi Đevojački institutu u Crnoj Gori, jedna od najuglednijih prosvjetnih ustanova na Balkanu? Da li znate da je na Cetinju otvorena prva električna centrala u Crnoj Gori? Da li ste čuli za prvu poštu u Crnoj Gori? Da li znate da je na Cetinju prije stotinu godina postojao teren za tenis, golf i klizalište? Da li ste čuli za FK Lovćen najstariji sportski kolektiv u Crnoj Gori i drugi najstariji fudbalski klub u Jugoslaviji? Da li ste čuli za izjavu Lina Červara o „reprezentaciji sastavljenoj iz dvije ulice“, e te dvije ulice Vam se nalaze na Cetinju. Znate li poslaniče Andrija, da je na Cetinju otvoren prvi hotel u državi, koji se zvao Lokanda i prije stotinu godina  imao vrhunsku francusku kuhinju, vinski podrum, dok je ugostiteljske usluge pružala posluga koristeći se sa šest svijetskih jezika – francuskim, engleskim, njemačkim, italijanskim, ruskim i grčkim. Impozantno za jedno selo... zar ne?

Poslaniče Andrija, znate li da osim „Grad heroj“, Cetinje ima i epitet „Grad muzej“ jer se u njemu nalazi sedam muzeja sa eksponatima od velikog značaja kako za crnogorsku, tako i za evropsku kulturnu baštinu?

Znate li da se na Cetinju nalaze tri hrišćanske relikvije od svjetskog značaja?

Da li ste šetajući kroz Cetinje, poslaniče Andrija, obratili pažnju na arhitektonska zdanja, koja svjedoče o vjekovnoj istoriji najmanje evropske prijestonice, kako su je od milošte nazivali svjetski putopisci? Da li ste obratili pažnju na Vladin Dom najstariji armirano-betonski objekat u državi, na kuću Vukotića kao reprezenta kubizma u vremenu kubizma, na Francusko poslanstvo u stilu secesije, Austro-Ugarsko, Italijansko, Rusko, Englesko poslanstvo u raznim stilovima svjetske arhitekture?  

Jeste li se svjesno ili nesvjesno, konfrontirali Puškinu, Bernardu Šou, Lordu Bajronu, Tenisonu i mnogim drugima, koji su se divili ovoj oazi slobode?

Znate li da se na Lovćenu nalazi najviši mauzolej na svijetu, đe počiva čovjek, čije su vanvremenske misli iz ovog krša rođene?

Znate li, da je sve navedeno list u gori? Da se o Cetinju i Cetinjanima može pisati nadugačko i naširoko?

Poslaniče Andrija, govorili ste o gradu koji je svojim sredstvima prije stotinu godinu podigao katoličku crkvu kao simbol multikonfesionalnog i multietničkog sklada. O gradu u kojemu možete da budete Srbin, Albanac, Hrvat, Italijan, Kubanac, bijel, žut, crn, muško, žensko, visok, debeo… Selektivna membrana Cetinja ne poznaje nacije, religije, boje i polove. Prepoznaje samo ljubav.

Na Cetinje je „dobro došli“ uzrečica, a gostoprimstvo dio tradicije.

Da ste čuli za cetinjski humor, znali bi da je naša valuta osmijeh.

Poslaniče Andrija, znate li da je Cetinje majka zemlje ove i da ste Vi tu majku uvrijedili?

Poslaniče Andrija, jeste li Vi uopšte bili na Cetinje?