Pizma

Za Antenu M piše: Dragiša Burzan

Vučiću je opet teško.

Plaši se čovjek da se broj Srba u Crnoj Gori ne smanji na popisu. Doduše, nije ga strah da će ih neko prognati iz Crne Gore, već da neko među njima ne promijeni stav o nacionalnoj pripadnosti. Ovo bi stvarno bilo nazadovanje u njegovom bratskom pristupu gušenja Crne Gore.

Evropo, on se ne miješa u stvari Crne Gore koju respektuje kao državu, samo što podržava crkvu koja ne priznaje zakone Crne Gore, kao i političke partije i NVO koje plaća u svrhu njenog rušenja – a to nije miješanje. Kakva jeftina skrivalica.

Joanikije se takođe ne miješa. On respektuje policiju i poziva na poštovanje zakona i Ustava. Samo što ga otvoreno krši. Isto radi i Amfilohije, koji traži da ga se hapsi umjesto Joanikija jer, priznaje, on je pozivao na litije i širenje zaraze COVID19, ali mu je mir i bratska ljubav na srcu koliko i poštovanje zakona. Lukavo, zar ne? Javljao se i poglavar SPC. Mudro, kao uvjek. Sve na zlatnu kašičicu.

Strana država, Srbija, ne samo da se miješa, već je zamijesila, a sad potpiruje tenzije u Crnoj Gori. Bliži se čas kada Vlada Crne Gore mora otvoreno reći Vučiću da njegove skrivalice ovdje ne funkcionišu. Naravno, javno ga prozvati za očigledne radnje protiv Crne Gore. Takođe, bez oklijevanja i ublažavanja upoznati sve relevantne instance u međunarodnoj zajednici u vezi toga.

Sve da u Crnoj Gori žive samo Srbi, te da je ona nacionalna (srpska) država, predsjednik Srbije i njena vlada nemaju pravo da rade ono što rade. Ne postoji takvo pravo da se pod plaštom brige o “svom narodu“ gura druga država u unutrašnje tenzije i obara njena vlada. Nijesmo zaboravili kako se pod istom tom nemaštovitom izlikom izazvao rat protiv civila u Jugoslaviji.

A bilo bi dobro da svjetuje „svoj narod u Crnoj Gori“ da se drže zakona i reda jer im ništa ne prijeti, a ni prava im nijesu uskraćena. Da se okrenu civilizovanom životu i batale se četničkih ujdurmi. Posebno da za predstavnike „svog naroda u Crnoj Gori“ ne tetoši četničke vojvode i ostale velikosrpske trabante, najčešće samo beskrupulozne profitere. Takođe da uputi svoju crkvu da se okane političkih demonstracija, te da se lijepo registruje po zakonu, a da službu obavlja onako kako Bog zapovjeda, sve u intimnosti crkvi i manastira, koji uglavnom nijesu njeni, ali iz kojih ih, naravno, niko neće ćerati.

Znamo, to je teško uraditi predsjedniku države koja je poslije svega četnike, zamislite, proglasila antifašistima. To bi uradio jedan pravi predsjednik države. Ali, teško je očekivati da bi to mogao uraditi čovjek koga je Zapad neoprezno doveo da presječe kosovski čvor, a nije mu bastalo.

Nije strah Vučića za crnogorske Srbe i njihova prava. Ali, strah je da se neko u Srbiji ne zapita konačno zašto Srbija ne može da uradi ono što je Crna Gora postigla na međunarodnom planu, u susjedstvu i dalje. Strah je bio golem da Crnogorci ne uskoče u EU prije njega, pa se moralo poraditi na pobuni onih u Crnoj Gori kojima su Evropa i njene vrijednosti tuđe.

Nije to samo pizma. Da se slučajno ne radi o bildovanju liderstva?

Liderstvo ište političku pamet. A ima li je u Beogradu?

Da se ne radi o onoj pameti sa kraja osamdesetih, uključujući i memorandumsku? Onu koja je nad oburdanim berlinskim zidom umjesto demokratije tražila veliku Srbiju rušeći Jugoslaviju. Onu, koja je umjesto posvećenog dijaloga sa umjerenim Rugovom optirala etničko čišćenje. Onu koja je kao postulat za sva vremena uzela podršku Klemansoa kao kartu bjanku za Balkan. Ne, nećemo dalje u istoriju, a ima dokaza te pameti toliko da se ne bi moglo stati.

Ne, ne... Crnoj Gori ne treba takvo liderstvo i neće ga biti. Ona ima svoju demokratiju i svoju pamet od koje se niko u susjedstvu ne treba plašiti. Ne može ni taj pinkovski ratnoprofiterski lažni glamur, ta parada nekulture i primitivizma, kupiti omladinu Crne Gore. Neće se ni četništvo primiti. Crna Gora je ove sedmice sa dičnim Sarajevom. Raja je digla glas protiv glorifikacije i beatifikacije fašizma. Sarajevo je Valter. Čuješ li Beograde?