Piše: Daniel Serwer (prevela Biljana Jovićević)
Administracija Donalda Trampa (Trump)dovodi predsjednike Kosova i Srbije, Hašima Tačija (Hashim Thaci) i Aleksandra Vučića u Vašington 27. Juna, u pokušaju da utvrde neku vrstu dogovora koja američkom predsjedniku može dati priliku da se hvali na ceremoniji u Bašti ruža (u Bijeloj kući) uoči izbora 3. novembra. Spekulacije o suštini su fokusirane na voljnost obojice, Vučića i Tačija, da razmotre razmjenu ljudi i teritorija na etničkoj bazi: Srbi sa sjevera Kosova biće razmijenjeni sa Srbijom, u zamjenu za Albance sa juga Srbije Kosovu.
To je spekatkularno loša ideja, čemu smo se ja i brojni drugi argumentovano protivili, budući da će destabilizovati Balkan, kao i Gruziju, Moldaviju i Ukrajinu. Dopasti se može samo Vladimiru Putinu.
Možda je Trampov specijalni izaslanik Ričard Grenel (Richard Grenell) i čuo nešto od toga, budući je sada objavio da će njegovo vašingtonsko okupljanje biti fokusirano na ekonomske sporazume, dok će više osjetljiva politička pitanja biti dogovrana u razgovorima pod pokroviteljstvom Evropske unije.
Ako prihvatimo ovakvu podjelu rada po nominalnoj vrijednosti, sasvim sigurno je čudna: ekonomija je specijalnost EU. SAD, ne EU će morati da se nose sa Rusijom po velikim političkim pitanjima kao što su diplomatska priznanja i članstvo u UN. Ali ja vjerujem da se EU kao cjelina mnogo više protivi podjeli teritorije obje države (što je ono što razmjena teritorija zapravo predstavlja), sa Njemačkom koja je čvrsto protiv i pet članica EU koje nijesu priznale Kosovo, koje takođe imaju dobre razloge da se protive podjeli, zajedno sa još nekoliko EU država.
Naravno da je moguće da Grenel izvradava. Trampova administracija izgovori dnevno više laži za dan nego što je bilo koja skorija američka administracija u cijeloj godini. Dosljednost je za Trampa i Grenela “bauk malih umova”. Bojim se da su oni saglasni sa američkim pjesnikom Ralfom Valdom Emersonom (Ralp Waldo): “Sa dosljednosću velika duša nema nikakve veze”. Ako je podjela ono što zaista žele, neće dozvoliti da to poremete njihove prethodne izjave.
Srećom, i u Srbiji i na Kosovu ideja razmjene teritorija i ljudi dobija glasne zvižduke i negodovanja.
Predsjednik Vučić je još uvijek želi, i nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora mogao bi imati ono vrstu apsolutne većine koja će mu je omogućiti. Ali je upitno da li potvrdu takve odluke može obezbijediti na ustavom obavezujućem referendumu koji zahtijeva ne samo da je 50 posto birača potvrdi, već i da 50 procenta građana izađe na glasanje. Drugi dio koji zahtijeva duplu većinu je posbeno težak.
Na Kosovu je premijer Avdulah Hoti (Avdullah) objavio da se protivi i nema ni približno dvotrećinske većine u parlamentu koja bi odluku mogla potvrditi, a kamo li 50 posto populacije.
To naravno ne znači da oni i pored navedenog neće pokušati.
Jednom kad se iscrta karta koja pokazuje na kojoj bi strani nove granice trebali biti Albanci, a na kojoj Srbi, započet će etničko čišćenje i "samočišćenje", uključujući pritisak na Albance širom Srbije da se presele na Kosovo i pritisak na Srbi širom Kosova kako bi se preselili u Srbiju.
To bi također izazvalo korake ka traženju nazavisnosti u srpskoj polovini Bosne i Hercegovine (manji entitet Republika Srpska), a možda i sličan potez Albanaca u Makedoniji. Haos bi uništio dva značajna dostignuća adminstracije bivšeg američkog predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton): mir u Bosni i na Kosovu.
Ali hajde da pretpostavimo da je Grenel iskren. Zaista postoje stvari koje treba urediti na ekonomskom planu. On je navodno već ispregovarao sporazume o vazdušnom i željezničkom saobraćaju između Kosova i Srbije, ali nema nikakvih vidljivih znakova primjene tih dogovora.
Osigurati te korake bila bi dobra ideja. Srpska i kosovska privredna komora dobro znaju šta znači necarinska barijera na obje strane granice. Uklanjanje tarifa bi pomoglo poboljšanju ekonomskih uslova u obje zemlje i privuklo međunarodna ulaganja, kao što bi bilo i sprovođenje mnogih "tehničkih" sporazuma koji su već ispregovarani između Prištine i Beograda.Tako da ima mnogo stvari koje Grenel može da uradi, ako se fokusira na najavljena ekonomska pitanja.
Ali, tu su takođe i druge loše ideje mimo razmjene teritorija i ljudi.
Jedna stvar oko koje se čini da su Priština i Beograd u potpunosti saglasni je amnestija sopstvenih ratnih zločinaca zvučnih imena. To de facto već postoji za srpske komandante u Srbiji i albanske na Kosovu. Niti jedna od dvije zemlje ne inklinira ka tome da njihovi ratni zločinci budu kažnjeni, niša više nego što Donald Tramp želi da vidi da američki ratni zločinci budu kažnjeni.
Amnestija za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti prema međunarodnom pravu nije dopuštena, ali to je samo još jedna norma koju bi Tramp možda želio razbije.
Bilo bi istinski ružno, ali ne i nezamislivo, kada bi obnovljeni američki angažman na Balkanu stigao u obliku puštanja masovnih ubica da ostanu na slobodi.
Na Balkanu već postoji više od jedne loše ideje, a za borbu protiv njih potrebna je konstantna pozornost.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR