Zli vihori

Za Antenu M piše: Boško Crnojević

"Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi", rekao je Ante Marković, bivši predsjednik Savezne vlade, u susret sunovratu Jugoslavije niz liticu ratova za koje su najodgovorniji Slobodan Milošević, njegovi generali, udbaši i anti-zapadna "elita" u Srbiji, uz najsnažniju podršku Srpske pravoslavne crkve.

O kojim zabludama je riječ? Da li su prošle i da li ih današnje generacije shvataju ? Nihesu prošle, nego su se ukorijenile snažno u plodno tlo omladine koja se rodila na početku, tokom i na kraju tih ratova. Danas ih zalivaju upravo oni koji su ih posadili ili učestvovali u njihovom sađenju.

Zabluda je Velika Srbija, čije granice samo treba da se spoje, milom ili silom. Nije važno šta o tome misle oni koji žive na teritorijama koje treba spojiti, bitno je isključivo da se na taj način svi Srbi nađu u istoj državi. To razmišljanje je donijelo Srbima najveću propast: protjerivanja iz njihovih domova, siromaštvo i smrt, a granice Srbije zapravo smanjilo gubitkom Kosova.

Uprkos ovim činjenicama, dosta mladih ljudi u Srbiji, ali i u Crnoj Gori, žrtve su ciljane propagande, koji vjeruju da će se Velika Srbija roditi, da je Kosovo njeno srce, a da je Crna Gora izvor pravog srpstva, istorijskog, najčistijeg.

Težnja većinske Crne Gore da se poveže za Zapadom, da poslije ulaska u NATO postane član Evropske unije, ima posebnu težinu, kakvu nijesu imale težnje onih zemalja koje su prije Crne Gore završile ove procese. Sukob sa zabludama koje truju duh naroda i stvaraju duboke podjele Crna Gora i dalje vodi. Pobjeda je na dohvat ruke, ali nije zagarantovana.

Crna Gora danas uveliko predstavlja ono najbolje što je Jugoslavija imala, i po čemu se ponosila: multietničnost, multikulturalnost, jednakost među ljudima. Nije važno da li se neko osjeća Crnogorcem, Srbinom, Bošnjakom ili Albancem, ima punu slobodu da odluči ko želi biti, koje vjere, da promijeni ubjeđenja. To nijesu obične zakonske norme, nego pehari viševjekovne borbe za slobodu koja je vođena u Evropi i na kojima počiva napredna, Zapadna civilizacija. Međutim, to nije dovoljno. Crna Gora ide naprijed i mijenja sebe da bi postala modernija, demokratičnija, slobodnija.

Crna Gora iz temelja negira litijašku parolu da je ona dom za najčistije Srbe, za vjerovanja koja prave opasne razlike među njenim ljudima. Na podmukao način, mladima u Crnoj Gori serviraju se laži da su im očevi i đedovi uvijek bili Srbi, da su se borili za Srbiju, a ne za Crnu Goru, jer su uvijek htjeli samo jedno: da budu dio Srbije. Govori im se da su Crnogorci kao narod izmišljeni. Govori im se da su nešto najsvetije što imaju njihove crkve i manastiri, a da vlast koja ih vodi u bolju budućnost na Zapad, želi da ih oduzme, preproda, pregradi i uništi. Autori ovih zlih i lažnih parola su isto govorili kada se Jugoslavija gušila u krvi mladih i nedužnih ljudi.

Nešto najsvetije za mlade ljude nijesu ni crkve ni manastiri nego njihov život. Oni moraju imati sve što njihovi vršnjaci imaju u razvijenim zemljama, iste mogućnosti i šanse. Je li moguće zamisliti mladu osobu u Berlinu, Londonu ili Parizu koja ide za popovima u bolju budućnost? Da bi to imali, moraju znati da nije bitno kojoj vjeri ili naciji pripadaju, već da moraju biti slobodni. To je moguće jedino u slobodnoj Crnoj Gori, koja je na Zapadu.

Da bi mogli osjetiti benefite slobode, oni moraju prije svega biti živi. O tome oni koji brinu za njihovu srpsku čistoću ne misle. Oni će ih, prije ili kasnije, gurnuti opet, sa puškom u ruci, protiv braće i sestara druge vjere ili nacije, da izrode Veliku Srbiju. Da joj vrate njeno "srce", i da mrze one koji misle drugačije. To su političari koji su kovali plan o ratovima, pomagali koliko su mogli da se oni ostvare. To su pravoslavne vođe kojima je duh pokvaren i zao, i koji žele da ostanu na periferiji svijeta, a sa njima i svi mi.

Oni mladima govore da se bore za Boga, iako krše sve njegove zapovijesti, siju mržnju i podjele. Okupljaju mlade po gradovima Crne Gore da se bore protiv vlasti koja ih vodi na Zapad. Ovi zli vihori neće podići oluju, jer je Crna Gora odmakla dovoljno da zaštiti svoju mladost, budućnost.