Dragićević Amfilohiju: Jedan je moj i Vaš narod, ali po Svetosavlju Ja ne postojim

Za Antenu M piše: Žarko Dragićević, književnik

Poštovani Mitropolite crnogorsko primorski Amfilohije,

primio sam primjerak Vaše autorske knjige koju ste mi poslali na dar sa posvetom.

Posebno cijenim Vaš obiman i predan rad da bi djelo „VRAĆANJE DUŠE U ČISTOTU“ ugledalo svjetlost dana, ali ne prihvatam poruku koju knjiga nosi.  Iako Vaš duhovni potencijal respektujem, ne poštujem posledice koje je po zajednicu pravoslavnih građana Crne Gore izazvao.

Koristim ovu priliku da Vam zahvalim i poželim da Vaš budući duhovni i filozofski rad bude uzdignuće iznad buđenja nacionalnog jednoumlja, a da sva buduća djela budu uzvišenje čovječnih i humanističkih principa i zapovijesti, koji su temelj hrišćanskog saosjećanja i filozofije.

REZIME CRNOGORSKOG CRKVENOG PITANJA

Najdraže mi je kada sa čovjekom, duhovnim ili svetovnim bez razlike, razgovaram smireno i kada nam se mišljenja i životne okolnosti u kojim bivstvujemo razlikuju. Tako nastaje razumijevanje, koje stvara mostove između po svojoj prirodi različitih ličnosti i ljudi, ali ih ne ruši.

Povezuje nas, Mitropolite Amfilohije, ljubav u Hristu i u tome je naše jedinstvo. Dvadeset vjekova posle Hrista, mi smo, međutim, jedan drugom suprostavili principe Svetosavske srpske religijske ideologije, sa Vaše strane i Svetopetrovske izvorne hrišćanske duhovnosti, sa moje.

Svetosavska religijska ideologija implementirana je u svetovnoj i duhovnoj „nebeskoj-umišljenoj srbijanskoj državatvornosti“.

Svetopetrovska duhovnost vlada se i ne odvaja od izvornog Isusovog prosvećenja i Svetojovanovskog načela odricanja zemne i porozne poročnosti.

Podijeljena Crna Gora ne treba nikome, do juče Naši Hramovi i Svetinje, postaju Njihovi ili Moji, a ničiji nijesu potrebni nikome. Hram je Čovjek - Crkva su ljudi.

Sada bih citirao „LIST S CRNE GORE“ uvod iz knjige koju ste mi darovali, koju sam davno pročitao i čitam da bih Vas razumio, s zlatnim naslovom „VRAĆANJE DUŠE U ČISTOTU“, međutim, sa sadržajem koji će oksidirati s vremenom:

„Narod čiji je vladar bio kaluđer, država crkveno imanje, a manastir glavni grad, dočekao je da mu crkve budu porugane, razorene, zatvorene, odežda najomraženija odjeća, a sveštenički čin najprezrenije zanimanje“

Narod to nije "dočekao"m poštovani Mitropolite, nego ih je narod doveo u to stanje.

Isti ovaj narod koji ih danas „štiti“ od Države i isti onaj narod koji nikada u svojoj istoriji nije ponizio Crkvu i nije unizio nijednu Bogomolju na svojoj teritoriji, danas štiti Državu od Crkve.

Jedan je moj i Vaš narod i mnogi drugi narodi koji su se sabrali pod Našim nebom, pod jednim Suncem, da na okupu zajedno žive i treba  ih pustiti da svoj svetovni život žive bez trauma.

Duh Prosvijetljenog Čovjeka i Duh prosvijetljenog vremena neizbježno se vraćaju čistoti ili će nestati u zapadnoj ili istočnoj apokalipsi neznanja i nezrelosti.

Nijesmo ni Vi (koji ste obnovili crkve i manastire u Crnoj Gori, što je za poštovanje, jer narod koji ne čuva svoju kulturu i tradiciju ne postoji) niti Ja duhovnog porijekla, već gorštačkog.

Zar treba ja neučeni, učene da učim da su moralne i duhovne vrijednosti teško dostupne i obnovive? Te vrijednosti su dostupne samo onome ko ih je svjestan i ne traži nagradu za to. Takvi ljudi prizivaju samo dobro i trude se da bude takvi.

Po Svetosavskom pravoslavlju, koje Vaši sveštenici ispovijedaju po hramovima, Ja ne postojim.

Pretpostavimo da postojim, ali - da li onda postoji Crkva u kojoj sam kršten, u koju sam išao 60 godina, a posljednjih 9 mjeseci nijesam svijeću zapalio, jer nijesam dobrodošao?! Zašto je iko ikoga pitao, prozivao, prokazao kada su nam zapovijesti kojima treba da se vladamo iste i isti je krst na kojem je razapet Bogočovjek-koji je svaki čovjek na kugli zemaljskoj? Jedina razlika je što nekome krst prave drugi, a neko ga za sebe napravi.

Ovim bih završio jer i imperatori, Pape i patrijarsi su od danas do sjutra. Koliko je neko svet, odlučuju, ipak, ljudi! Mali, običan i sujevjeran čovjek.

Neko je rekao:

„Sinovi moji, ophodite se prema ljudima tako da žale za vama kada ste odsutni i plaču za vama kada umrete“

Dodao bih svoju misao:

Čovjek Čovjeku Čovjek

Vrijeme je u kojem 

čovjek je čovjeku Bol

ko smo ,

ako smo smireni pred nevoljama

život  vrijedi manje od  broja

u socijalno zdrastvenim kartonima

poroci postaju darovi,

a pravednost kazna

smišljam zakon protiv Beznađa

smišljam vakcinu protiv Bezdušnosti

ljudi, život i vrijeme,

tri su ista lica u svakom čovjeku

tri lica kao jedno,

danas su pohlepna i licemjerna

kada bi samo

kada bi čovjek čovjeku,kao nekada rekao

Dobar dan i budi gost u mome domu

budimo lijek a ne bol

budimo Čovjek-Čovjeku-Čovjek

kada bi bio gost u mome domu

sve bi bilo drugačije

kada bi bili ljudi

kao nekada

(Mitropolit Amfilohije poklonio je svoju knjigu "Vraćanje duše u čistotu" književniku Žarku Dragićeviću, kao odgovor na njegov tekst "Otvoreno pismo Amfilohiju Radoviću", objavljen na našem portalu. Nap. Red.)