Pomoć prijatelja za povratak u 2006.

Za Antenu M piše: Boško Crnojević

Srpska pravoslavna crkva slavi rezultate izbora. Nova većina je najavila izmjenu Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Svetinje, koje niko nije napao, odbranjene su od njihovog pravog vlasnika, države Crne Gore. To je samo početak. Treba i Crnogorce odbraniti od njihove samosvjesnosti i autentičnosti. Vladika mrsi brke, pruža ruku za ljubljenje i grli političkog predvodnika Srba, koji mu je pobjedu isporučio u velikom kičastom hramu u Podgorici bacajući se pred njegove noge.

Pobjedu slave litijaši, bakljama, trubeći iz kola i šireći srpske zastave Crnom Gorom. Kao vojska koja je pokorila novu teritoriju, demonstriraju silu, nepoštovanje zakona i policije. Nepoželjnim manjinama su već dojavili da treba da se sele. Kakva je to Crna Gora pobijedila? Sigurno ne na koja je 2006. godine izronila iz bunara srpskih mitova i počela da ide svojim putem.

Srpska crkva ima, međutim, specijalan talenat. Kada neko kaže da je povratak u prošlost fizički nemoguć, srpski popovi se drsko smiju, jer imaju formulu koju nijedan naučnik nije našao. Crna Gora dvadeset i prvog vijeka, koja je hrlila ka Evropskoj uniji i htjela da uredi posljednju preostalu jamu bezakonja, vlasništvo nad sakralnim objektima koje je gradila Kraljevina Crna Gora, ostala je kratka za jedan mandat. Crna Gora Srednjeg vijeka je izašla na ulice i slavi. Trubi, prijeti i napada. Nije to, međutim, ona istorijska Crna Gora već falsifikat, prevara.

Narod je, izgleda, podlegao popovskim lažima, koji su po cijenu kršenja Božijih zapovjesti htjeli da osiguraju plijen: crnogorske manastire i crkve. Imaju šire ambicije. Za to će se pobrinuti njihovi zastupnici, oni koji su na talasima ruskih para planirali da ubiju nekadašnjeg premijera Đukanovića, palili crnogorsku zastavu, kao i zastavu NATO, sijali mržnju. Oni se sada uredno se pripremaju za poslanički mandat.

Traže pomoć prijatelja da bi konstituisali novu vlast. Jedan od prijatelja je građanska partija koju vodi Dritan Abazović, čovjek za kojeg se trenutno u šali cijeni da je skuplji od najskupljeg fudbalera svijeta. Možda i jeste. Ulog je veliki, a prema njemu određujemo cijenu. Crna Gora na Zapadu ili Crna Gora baza za ruske podmornice i flote. Abazović, međutim, neće da podlegne „pritiscima“ i želi da formira Vladu upravo sa popovskom armijom.

Zašto? Prkos Demokratskoj partiji socijalista je prkos Crnoj Gori dvadeset prvog vijeka. Crna Gora nije jedna partija, ali jeste jedna ideologija, ubjeđenje: Crna Gora na zapadnim vrijednostima, ne na idejama koje su služile da se ubija, kolje, siluje diljem bivše Jugoslavije, u ime „ugroženog“ srpstva.

Popovska voštana lutka koja formalno predvodi ovu koaliciju, gospodin Krivokapić, najavio je da će Crna Gora promijeniti spoljnopolitički kurs prema Rusiji i Srbiji i da će se brinuti o manastirima na Kosovu. Intelektualci, umjetnici koji su podržavali iz Beograda litije, koji negiraju Crnu Goru i koriste svoj talenat za ovaj zao cilj urgiraju: povucite priznanje Kosova! Pišu scenarija kako da se ovaj cilj postigne. Crna Gora mora vratiti točak istorije unazad do raskrsnice na kojoj se rastala sa Srbijom. Tu mora otići onim putem koji je 2006. godine odbila. Abazović, građanski orijentisan, tvrdoglavo ne želi da vidi slona u sobi, opasnost po Crnu Goru i po svoju partiju.

Zašto opasnost? Fašistički pokreti, kada god se u vremenu pojavili, ponašaju se na sličan način. Domognu se vlasti zahvaljujući pomoći „prijatelja“ a onda te prijatelje smaknu sa vlasti. Kada im uspije, silom i strahom sprovedu izmjenu sistema upravljanja i prisvoje neograničenu moć.

U predratnoj Njemačkoj Hitler je došao na vlast na talasu dogmi i laži. Svoju moć je učvrstio u jednoj noći, kada je zauzeo Njemačku. U zemlji ljutnje i očaja, kreator nacističke ideologije je organizovao odrede batinaša da izvrše napade na političke protivnike, time osiguravajući klimu straha koja ga je dovela do oltara neograničene moći. Njegovi smeđekošuljaši samo su pratili recept Musolinijevih crnokošuljaša, a kasnije su mnogi ovaj metod prisvojili. U „noći dugih noževa“ eliminisao je sve političke oponente.

Baš kao smeđekošuljaši i Musolinijevi crnokošuljaši, mladi litijaši nakon noći „pobjede“ udaraju na sve koji im se suprotstave i napadaju one koji nose crnogorska obilježja. U Crnoj Gori nositi zastavu Crne Gore, majicu sa njenim grbom, za njih je grijeh. Pobjednici izbora pokazuju svoju moć i odlučnost da ispune neka od obećanja: da će iseliti nepoželjne manjine. Bošnjaci se već osjećaju ugroženim, a multietničnost i multikulturalnost Crne Gore, kao staklo, osjećaju teret fašizma. Hoće li tekovine moderne Crne Gore doživjeti svoju noć dugih noževa?

Crna Gora je pred najvećim ispitom od obnove svoje nezavisnosti. Njene tekovine su pred udarom ljutih neprijatelja njene samosvjesnosti, koji na talasu izbornih rezultata grade plan kako da je unište. Dolazak na vlast proslavljaju hordama srpskih nacionalista, koji u Crnoj Gori šire srpsku trobojku i drsko pokazuju fašističko lice koje se krilo u koaliciji sa Pokretom URA i Demokratama. Fašizam uvijek podmuklo dođe, predstavljajući se kao oslobodilac,  kada pokaže svoje pravo lice tada biva kasno, jer kao kancer, on se brzo širi i ukorjenjuje.

U izbornoj noći, Zdravko Krivokapić kaže da je Sveti Vasilije Ostroški pobijedio. Ko je poražen? Inteligencija, sekularnost, tekovine modernog društva i pro-zapadne Crne Gore. Da može, Sveti Vasilije vjerovatno bi ukorio one koji njegovo ime koriste u lažnim konstrukcijama, poput onog napada na svetinje. Novi „king maker“, Abazović, mora odlučiti šta je važnije: tekovine moderne Crne Gore ili prkos i inat koji izgleda vode njegove odluke.