Razvedri se, Tmurni!

Za Antenu M piše: Andrija Radović

Dugo se kao društveni aktivista isticao u borbi protiv kleptokratske vladavine DPS-a, protiv laži i obmana, protiv krađa i kršenja demokratskih principa. No sad kad će kao član Demokrata izvjesno postati dio vlasti, postavlja se pitanje – je li on išta drugačiji od onih protiv kojih se godinama borio ili nam je evo upravo pokazao svoje pravo lice?

Goran Jovanović alijas Timur Tmurni, ljekar i ,,satiričar'' iz Kotora čije su objave izuzetno praćene na fejsbuku, prije par dana je veoma perfidno obmanuo javnost. Pozivajući se na član 52 Zakona o visokom obrazovanju i član 78 Statuta Univerziteta Crne Gore, Timur Tmurni je kvalifikovao protivpravnom odluku FCJK-a, a prof. dr Adnana Čirgića optužio da nezakonito ,,guli treći mandat''. Sasvim slučajno mu je ,,promaklo'' da FCJK nije dio Univerziteta Crne Gore već samostalna visokoobrazovna ustanova. Kako i stoji u odgovoru Fakulteta, na FCJK odnosi se član 53 Zakona o visokom obrazovanju naslovljen ,,Organ rukovđenja ustanove koja nije univerzitet''. U tome zakonu jasno piše da se način izbora organa rukovođenja, ovlašćenja, trajanja mandata i ostaloga propisuje statutom ustanove. Statut FCJK-a svima je dostupan javno na sajtu fcjk.me. Kada kažem svima, podrazumijevam i već pomenutog ljekara. U statutu ne postoji ograničenje koje se tiče broja mandata jednoga zapošljenog lica na poziciji dekana, kako je javnost lažno obavijestio Tmurni.

Ovo ,,raskrinkavanje'' nezakonite rabote FCJK-a i profesora Čirgića od strane Tmurnoga s velikim oduševljenjem je prenio portal IN4S. Gore pomenuti odgovor sekretara FCJK pak nijesu prenijeli (što se kosi s članom 28 Zakona o medijima). Ipak, kršenje zakona države, za moje je poimanja ništa prema kršenju (nepisanih) zakona morala. Kao neko ko je završio medicinu, Tmurni je svakako dobro upućen šta znači etika. Na njegovu veliku žalost, suština etike nije u teoriji no u praksi; etika nije bijeli doktorski mantil pa da se obuče samo onda kad se ulazi u bolnicu. Pravi ljekari etičnost nose svuda sa sobom i bivaju primjer moralnog i društveno odgovornog ponašanja. Bivaju sve ono što je građanin Goran Jovanović pokazao da nije.

Za javno pljuvanje po profesoru Čirgiću lijepo mu je poslužila maliciozna kovanica Amfilohija Radovića – čirgilica. Šteta što od Mitropolita crnogorsko-primorskog nije pokupio neka znanja koja se tiču hrišćanskoga učenja. No za to ga ne krivim, popularni Đedo o tome rijetko govori (obično ima važnijih stvari za propovijed). Tmurnome moram saopštiti sljedeće – kad ga već Đedo tome riječju nije naučio niti svojim ponašanjem istinu oprimjerio – kroz Sveto Pismo Bog nam saopštava da svaka laž dolazi od Satane koga Hristos otkriva ,,lažljivcem i ocem laži''.

Ljudski je, dakako, griješiti. Ljudski je još više praštati. A ponajviše je ljudski svoju grešku priznati.
Vjerujući da će Tmurni uputiti javno izvinjenje za obmanjivanje javnosti i svoje bljuvotine (koje zbog njihove ogavne prirode ne bih citirao), strpljivo sam čekao s objavom teksta, nadajući se da neće biti potrebe da isti bude objavljen. Ovako, imam moralnu dužnost da se oglasim, po cijenu etiketiranja moga teksta kao instruiranog, režimski naručenoga i sl.

Sad se moram osvrnuti na par besmislenih konstatacija Timura Tmurnog.

''Pritom treba znati da je već postojao Studijski program za crnogorski jezik i književnost u Nikšiću i da osnivanje paralelnog fakulteta na Cetinju (izrastao iz istoimenog instituta kojim je rukovodio prof. Čirgilica) nije imalo ni naučno, ni ekonomsko, već samo političko opravdanje.''

Osnivanje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju imalo je puno naučno opravdanje iz dva razloga.

Prvi je razlog ovaj: na katedri u Nikšiću ili nemaju kompetencije ili nemaju htjenja da predaju crnogorski jezik. Bojim se da je u pitanju i jedno i drugo. Njihovi su profesori većinom premješteni s katedre za serbistiku i nemaju iza sebe naučni rad koji može da potvrdi njihovu stručnost za predavanje crnogorskoga jezika, niti priznanje slavističkog naučnog svijeta u toj oblasti. Da stvari do kraja nazovem pravim imenom, oni na odsjeku za crnogorski jezik predaju srpski jezik ne priznajući ništa od crnogorskih jezičkih osobina do naziva crnogorski. Programi serbistike i montenegristike im se gotovo ne razlikuju. Baš kao i Tmurni, nemaju problem s nazivom crnogorski, ali i te kako imaju sa sadržajem toga jezika.

Red je da podśetim na naučni fijasko koji su doživjele tri profesorice s nikšićkoga Studijskoga programa za crnogorski jezik u procesu stadardizacije istoga. One su tada bile uključene u Savjet za standardizaciju crnogorskoga jezika. Najglasnija među njima prvobitno je prihvatila neophodnost standardizacije fonema ś i ź, potpisavši Načela formulisana na početku rada Savjeta. Potom se, u procesu rada Savjeta, zajedno sa svojim koleginicama počela protiviti fonemu ź, ali je ostala pri stavu da ś treba normirati. U fazi ukidanja Savjeta odustala je i od toga fonema i zagovarala nejotovane oblike bez ikakvog naučnog pokrića. Pomenute činjenice pokazuju da one tada apsolutno nijesu imale viziju i koncepciju crnogorskog standardnog jezika. Ekspertska komisija za standardizaciju crnogorskoga jezika potom je imala zadatak da završi posao koji Savjet nije bio u stanju. Ta je komisija koncepcije profesorica iz Nikšića ocijenila kao neupotrebljive. I de fakto, pokazale su veliku neozbiljnost i nedosljednost, mijenajući svoje stavove bez ikakvih naučnih utemeljenja koje stoje iza njih. Crnogorski je jezik zbog toga morao biti standardizovan bez profesorica iz Nikšića (uz pomoć stranih stručnjaka). Takav rasplet je njihovom krivicom na neki način bio poraz za crnogorsko jezikoslovlje. Crna Gora je tada pokazala da nema dovoljno kadra specijalizovanog za takva pitanja.

Osnivanje FCJK-a, kaže Tmurni, nema naučno uporište. A ko se to sem pomenute institucije u Crnoj Gori bavi crnogorskim jezikom? Polaže li to FCJK patent na crnogorski jezik pa zbog toga ostali diplomirani lingvisti i institucije ne rade svoj posao? Đe su koncepcije crnogorskoga jezika s katedre u Nikšiću, đe su njihova izdanja i u čemu se ogleda njihov naučni rad vezan za naš jezik? Ima li potrebe da pominjem sramni rječnik CANU-a koji su grandiozno najavljivali?
Iz godine u godinu imamo samo najave naučnih poduhvata i jeftine politikantske floskule o jeziku za manje pismeni i upućeni dio crnogorskoga društva. Dok za to vrijeme FCJK ozbiljno radi.

Što se drugoga razloga tiče, on govori sam za sebe i nema potrebe da se detaljnije elaborira. To je bogato izdavaštvo FCJK-a. Kada bih krenuo da opisujem svaku od 10 biblioteka (Montenegrina, Njegoš, Ars Poetica, Patrimonium, Lexicographia, Linguistika, Bibliographia, Fundamenta Civilisationis, Posebna izdanja, Zbornici) bojim se da ovaj tekst ne bih brzo završio. U pitanju je preko 200 izdanja (s ranijim izdanjima ICIK-a iz kojeg je FCJK nastao). Skrasiću se na tome da pomenem trotomnu Istoriju crnogorske književnosti (prva monografski opisana istorija naše književnosti) i Njegoševu bibliografiju od 35.000 bibliografskih jedinica s anotacijom (u pitanju je pet tomova). Takođe, časopis Lingua Montenegrina međunarodno je priznat časopis za jezikoslovna i književna pitanja. Jedini takvog tipa u Crnoj Gori. Izlazi već preko deset godina. U njemu su radove (osim najboljih domaćih stručnjaka) objavljivali i Josip Silić, Radoslav Katičić, Hasnija Muratagić-Tuna, Ljudmila Vasiljeva, Robert Bonkovski, Milivoj Solar, Dejvid Kristal itd.

Tmurni takođe konstatuje da se radi o ,,fakultetu za dva nova slova''. Ta mu dva slova očigledno ne smetaju u Nikšiću (jer tamo služe za priču o dijalekatskoj razuđenosti srpskoga/srpskohrvatskoga jezika).
Standard crnogorskoga jezika veoma je fleksibilan, dozvoljava dublete (i jotovanu i nejotovanu varijantu). Onaj koji ne želi da koristi rezultate jekavskoga jotovanja fonema s i z, nije u obavezi da to čini. Samim tim ne mora ni da koristi ś i ź odabravši nejotovanu varijantu. Na FCJK imam takvih kolega koji to mogu da posvjedoče. Imamo studente koji na ,,fakultetu za nova slova'' ta dva slova i ne koriste. Moram da obavijestim Tmurnoga da je Vuk Karadžić još u predgovoru Srpskoga rječnika iz 1818. zabilježio glasove ś i ź kao ,,crnogorsko i ercegovačko obilježje''. Praveći standard za jezik velikog dijela južnoslovenskog prostora (vodeći se romantičarskom krilaticom jedan narod – jedan jezik) Vuk nije mogao standardizovati te foneme jer su oni posvjedočeni samo na crnogorskom prostoru, i to kao opštecrnogorski, i u nekim suśednim zemljama kao veoma rijetka dijalekatska pojava. Kasnije je odustao od jotovanih oblika d i t i zadržao samo l i n. Glasovi ś i ź produkt su jekavske jotacije, baš kao i glasovi lj, nj, đ i ć. Pomenutom jotacijom na isti način dobijamo riječi śutra i nježnost, iźesti i đevojka. I pored toga što pomenuti fonemi ś i ź nijesu standardizovani sve do prve decenije dvadeset prvoga vijeka, oni se u govoru Crnogoraca nijesu izgubili.

Izgleda da nije slučajno što je za svoj pseudonim Goran Jovanović izabrao epitet tmurni.
Jer svjetlost je istina.

“Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.”
Ovo kaza Hristos-Bogočovjek.
Razvedri se, Tmurni!

Mi smo iskra u smrtnu prašinu, mi smo luča tamom obuzeta.
Razvedri se, Tmurni!

Autor je student Fakulteta za crnogorski jezik i književnost