Narcis bez lica

Za Antenu M piše: Đorđe Ščepović

„I ozbiljan čovjek se katkad mora pozabaviti

neozbiljnim pojavama“

Nepoznati starac

Da nije uzaludno niti jedno slovo napisano u minulih nekoliko mjeseci, a povodom oslobođenja Crne nam Gore od strane fan kluba Vidkuna Kvislinga, potvrđuje i količina agresije, bestijalnosti i stupidnosti koje na dnevnoj bazi odašilju novorežimski najamnici. I zaista, mora im se odati priznanje na riješenosti da brane ono što se ne da braniti. Valjda su obećane sinekure motiv koji protokom vremena ne gubi na snazi.

Fenomen koji svakoga dana iznova fascinira stepenom mazohizma (samo nepopravljivi mazohista vapi za novim sopstvenim kompromitacijama), svakako je Profesor o kom je i ranije bilo riječi. Naravno, nije važan Profesor, važan je fenomen. Profesor je tek paradigma i plastična ilustracija one narodne „pomozi sirotu na svoju sramotu“.

Okružen šačicom istomišljenika i šovinista, naš nesretni Profesor na svom naučnom terenu (fejsbuku) od jutra do mraka piše eseje o Adnanu Čirgiću i Aleksandru Radomanu. O ljudima koji su našeg veselog Profesora primili na Fakultet za crnogorski jezik i književnost, iako su znali da je isti najuren s dva prethodna fakulteta. Prevladalo je meko srce. Takođe, njih dvojica su se svojski namučili ne bi li našem Profesoru pronašli dovoljno milosrdnog mentora, jer, nekoliko ranijih je odustalo (ne možemo ih kriviti).

Dakle, naš „Profesor zahvaljujući Adnanu Čirgiću i doktor“ je u zagrljaju ravnogorskih oslobodilaca, zaboravio na sve ono što je Adnan Čirgić učinio za njega, istini za volju, nije jedini. Ono što se Profesoru ne može osporiti je dosljednost u snishodljivosti. Do juče prema Adnanu Čirgiću, od juče prema ministrima kojih bi se zastidio svaki normalan čovjek. Kao i svaki dobar đak koji je u stanju da reprodukuje sve što pročita, a pritom nije u stanju da razumije refren „Zanine“ pjesme ni nakon 20 godina, Profesor je ne otvorivši „Pravopis crnogorskoga jezika“ udario ne ni na malo ni na veliko slovo, ni na interpunkcijske ni na pravopisne znake, već na poglavlje „Crnogorska (i)jekavica“. Nemali šok koji je doživio uočivši poglavlje kojeg nema ni u srpskohrvatskom, ni u srpskom, ni u hrvatskom, ni u bosanskom pravopisu, doveo je do automatske reakcije u vidu izlučevina tovara nesuvislosti na njegovu fb profilu.

Iznenađen i uvrijeđen što se Čirgić (mimo svih standarda za koje je Profesor čuo) drznuo da u „Pravopisu crnogorskoga jezika“ obradi crnogorsku (i)jekavicu, Profesor je odlučio da o onome o čemu ništa ne zna zagrmi onako kako se u povijesti ljudskoj od ukazanja na Sinajskoj gori nije grmjelo! I da ne bijaše neslavnog svršetka političke karijere Donalda Trampa, vjerujem da bi se i Mojsijeve tablice zaboravile pri Profesorovom otkrovenju!

Ali je gorak ukus propasti trampizma uticao na Profesorovu inspiraciju, pa smo umjesto lingvističkoga dobačaja za pamćenje dobili tek još jedan fb pobačaj za zaborav. Okružen sebi sličnima, ušuškan u iluziji sebe, Profesor đetinje naivno povjeruje u vrcave komentare fb frendova u kojima Profesorove urnebesne postove poistovjećuju s Kišovim „Časom anatomije“. Ako zanemarimo izrečeno svetogrđe (oprostimo neukim komentatorima), naš dragi Profesor je tek „Narcis bez lica“! I na koncu, budući da se Profesor poziva na studente koji su „intimno“ uz njega, ali iz straha od „šikaniranja“ svoju podršku ne smiju izraziti javno, kakav to strah sprečava one koji su svršeni studenti Fakulteta (a broj nije mali) da svog omiljenog Profesora podrže u borbi za pravdu?! Nije li možda stvarnost malčice drugačija, nijesu li Profesorova jedina podrška nekoliko fb drugara i drugarica s istim ideološkim falinkama (za stvarna prijateljstva je ipak potreban život izvan društvenih mreža).

A glede TV dvoboja na koji pozivate – uozbiljite se, Profesore. Zamislite da Bajden izađe na duel Zdravku iz Nazareta!?

P. S. Dragi Profesore, nadam se da ste u međuvremenu naučili upotrebu padeža, jer kad sam posljednji put čitao Vaš naučni rad (fb komentar), najavili ste kritiku „koja ubrzo izlazi u štampu“.

S poštovanjem,

Vaš nekad omiljeni crnogorski pjesnik Đ. Šćepović