Donja strana dna

Za Antenu M piše: B. Grinevski

Počasna državljanka from Trebinje ne prestaje da srozava nivo besmislenosti nove političke realnosti u Crnoj Gori. Ona je sebi najbolja osuda. Odiva Počasna Državljanka - zero points!

Savjetnik srećnog imena i još boljeg prezimena je dao ostavku, poručivši da je njegova misija završena i da se vraća pripadnicima četničkog pokreta na stalnom boravku u inostranstvu. Njegov doskorašnji šef se susrijeće sa novim “čudnim podudarnostima” i neizazvanim “slučajnostima”. Uglavnom prođe kao onaj mačak iz crtanog filma koji kaže “kako čudno piše voda!” Pa polije požar benzinom. Zapaljive slučajnosti, vaistinu.

Leteća trojka iz Demokratskog fronta se rasoporedila na tri ključne kote: odbrana tzv. srpstva (Mandić), to isto, samo sa malo više duha i humora (Knežević) i višeslojna psihološka auto-destruktivna lavina teorije zavjere i pljuvanja u dalj - prekookeansko, čak (Medojević).

Za to vrijeme, pripadnici liste “Mir je naša nacija” zauvijek su razbili zavjeru ćutanja. Omerta je prekinuta (blago rečeno) sramotnim govorom prezidenta Bečića na sahrani ARR. Sada je manje bitno da li Govornik s manom nosi ili ne nosi masku - bi mu ga rabota. Zato je gotovo beznačajno što, bez njegove dozvole, govori i piše istraživač politike, izvanjac domaćeg porijekla Pavićević, uzdrman činjenicom da neće biti apostol. Ljut čovjek, stižu nalozi, a rezultata nema. Orao, javi se!

Predstavnike URA-e smo željeli da, za promjenu i sasvim dobronamjerno, ovoga puta poštedimo, zbog bolesti mladog gospodina Abazovića, kojem i mi želimo brzi oporavak, kao i ljepša polovina svekolikog čovječanstva, ali nas je gospođa poslanica Jelušić u tome onemogućila, izjavom koja ništa ne govori i nikoga ne dotiče, ali je, koliko smo uspjeli da shvatimo, trebalo da se odnosi na onu ploču u Budvi, instaliranu 1931. godine, sa lažnim tekstom. (Istina, tamo se, sasvim profetski, citira Njegošev stih “Pokoljenja djela sude”, koji nas tako lijepo podsjeća na to životno pravilo, pa ćemo oprostiti gospođi za te umne ispraznosti.) Ostali iz pokreta/partije URA relaksirano ćute i podržavaju vladu apostolskih eksperata. Da ih ne uznemiravamo u tom dubokom ćutanju, samostalno i preko lansirne rampe “Vijesti”. Jedino su se javili povodom jadnih pasa i mačaka lutalica. Podržavamo! Ali, to samo čini njihovo ćutanje po svim drugim pitanjima težim. Za njih, da se razumijemo.

Kada se ovoj tužnoj vaskolikoj šali u nastavcima doda “ostavka” na dužnost na koju nesuđeni apostol unutrašnjih poslova nije ni stupio, crnogorski pandemonijum izgleda zaista monti-pajtonovski.

(Apostola vanjskih poslova ne bismo još dirali, treba to momče - drugi sekretar ili takvo što - da se pripremi da bude ... ministar. Neki ubrzani kurs bi dobro došao, zar ne? Pregaocu Bog daje mahove!)

Na našu žalost, stvari su vrlo ozbiljne, u svojoj prividnoj neozbiljnosti i malignoj bezazlenosti. Crna Gora se suočava sa političkim koncepcijama i planovima koji ozbiljno ugrožavaju njenu stabilnost i opstanak.

Ako Vlada - sa novim “mučenikom” na mjestu apostola unutrašnjih poslova bude izabrana na taj 24. novembar (zaista, gospodo i drugovi iz DPS, bar vi bi to trebalo da znate, zaista?), Crna Gora će ući u nepredvidljivi eksperiment, oročen na dvije stotine ili na tristotine šezdeset i pet dana - vidjećemo - sa programom koji bukvalno zaudara po nacionalnoj i vjerskoj isključivosti.

Ono što je u svemu tome problem je mnogo gore od “etnički čiste” Vlade u multietničkoj i multikonfesionalnoj Crnoj Gori. Takva Vlada gazi sve lijepe i dobre tradicije naše zemlje i naše države.

Ali, ono što je još gore od toga - ako gore stvari može biti - jeste da su predloženi apostolski eksperti lista nekompetentnih, polukompetentnih, za te poslove i obaveze nepripremljenih i neiskusnih kvazi-stručnjaka, kojima su crnogorski državni i nacionalni interesi glavna meta za gađanje. Ne na Sinjajevini, nego u institucijama sistema koje žele da razgrade.

Bilo bi loše da neko pomisli kako bi prethodna ocjena i predviđanje značilo bilo kakvo opravdanje za sve greške, promašaje, političku i drugu korupciju prethodnih vlasti. Ne radi se o tome, već o našem žalu, poštovani čitaoče, što jedna zardjala i neefikasna vlast neće imati zamjenu u nečemu što izgleda i što može biti modernije, civilizovanije, demokratskije i bolje od nje.

To je najveći problem u ovom vodvilju koji gledamo.