Slučaj GP URA: Politički diletantizam, izdaja svoga programa i nacionalnih interesa

Za Antenu M piše: Stefan Todorović

U enciklopedijama nalazimo da je termin politika refleks grčkih riječi tà politiká (građanska vlast koja obavezuje) i hẽ politikḗ (političko umijeće, politička vještina). U modernim država se ona danas najčešće tumači kao „umijeće zajedničkog života.“

Za razliku od razvijenog svijeta u Crnoj Gori shvatanje politike je svedeno na naše i njihove, na lakše zapošljenje, na mogućnost nepoštovanja zakona, na mogućnosti da se nešto završi lakše i brže nego inače. Takođe se pokazalo da se progresivne političke ideje i misli otežano i sporo primaju kod građanstva. Da su politički procesi u Crnoj Gori mukotrpni i iscrpljujući, koliko zahvalni i interesantni naučnicima za analizu zbog svih specifičnosti i fenomena koje nose sa sobom, toliko, s druge strane, veoma mučni i bolni za njene građane.

To nam potvrđuje potonje tridesetogodišnje iskustvo, koje nam govori da smo početkom devedesetih godina imali zrelu i sposobnu političku elitu, odnosno partije s progresivnim političkim idejama koje nijesu dobile potrebnu većinsku podršku građana, pa smo zbog toga završili kao saučesnici ili, bolje reći, kao poslušnici jedne pogubne nacionalističke politike, uzevši učešća u građanskom ratu u kojem je život izgubilo preko 130 000 ljudi. Danas, međutim, imamo situaciju u kojoj su građani većinsku podršku dali za progresivne građanske ideje i politike ali zbog nesposobnosti političke elite, odnosno, zbog nesposobnosti liderstva jedne političke partije, imamo najavljenu vlast (vladu) s retrogradnom i nazadnom  politikom, u jednom dijelu nastavljača pogubne politike iz devedesetih godina, koja nije dobila većinsku podršku građana Crne Gore.

Liderstvo GP URA pokazalo se politički nezrelo i nedoraslo izazovima crnogorskoga društva. Očigledan je politički dilentatizam koji su pokazali u pregovorima o formiranju nove vlasti. Zaslijepljeni istinskom potrebom promjene vlasti u Crnoj Gori, na krilima izborne euforije, povukli su nekoliko pogubnih poteza koji su doveli do najavljene jednonacionalne, jednovjerske, svetosavske vlade bez građanskog karaktera, vođene pravoslavnim fundamentalistima. Odigrali su ulogu Pozitivne, samo na suprotnoj strani. To nam govori da su političari iz građanskog pokreta URA goli populisti bez jasnih ideoloških i političkih uvjerenja. Svi njihovi potezi i sva njihova činjenja i nečinjenja, u periodu nakon izborne noći, idu u prilog ovakvoj tvrdnji.

Da su se držali svog političkog programa, svojih predizbornih obećanja i da se nijesu slijepo vodlili mišlju „samo da DPS ode pa će bit bolje“, ne bi ovako sumanuto i bezglavo postupali tokom pregovora o formiranju nove vlade. Vođeni mišlju neophodne promjene vlasti u Crnoj Gori, dozvolili su sebi da potru sve ono za šta su se zalagali, i još gore, da prihvate i podrže sve ono protiv čega su se borili, manifestujući sopstveni politički kukavičluk, političku neodgovornost, političko licemjerstvo i političku neumješnost.

Nijesu imali političke mudrosti, znanja i hrabrosti da krenu u priču o formiranju vlade sastavljene od partija građanske orijentacije i partija manjinskih naroda, koja bi sigurno imala podršku javnosti zbog specifičnog trenutka u kojem se nalazi crnogorsko društvo. Jer, kako i sam Abazović voli da istakne, oni su u novoj vlasti zagovornici politike koja predstavlja želju ne 5% građana Crne Gore, nego 55% građana koji su glasali za politiku evropske, građanske i suverene Crne Gore. To nam govori da se program i politika DPS-a suštinski ne razlikuje od programa i politike URA-e. Jedini i glavni problem kod DPS-a je razlika između onoga za što se verbalno zalažu i onoga što se stvarno sprovodi u praksi.

A kako vidimo, taj model djelovanja počeo je primjenjivati i građanski pokret URA, jer su već davanjem podrške Zdravku Krivokapiću, čovjeku o čijem je političkom amaterizmu, te anahronim svjetonazorima i građanskoj neosviješćenosti, suvišno i, iz trenutnih saznanja o njemu i njegovom djelovanju, izlišno govoriti. Iznevjerili su soptvene političke ideale, izigrali povjerenje svojih glasača i očekivanja 55% građana Crne Gore, koji su iščekivali istinsko ozdravljenje crnogorkoga društva, za razliku od kvazipomirenja koje im se nudi. Umjesto vlade vođene progresivnim građanskim političkim idejama dobijamo vladu sastavljenu na politički retrogradnim svjetonazorima i idejama crkve čije je śedište u drugoj državi.

Opoziciono djelovanje građanskog pokreta URA pokazalo se kao puko kritizerstvo, a ne kao istinsko kritičko mišljenje koje bi sa sobom nosilo i jasna rješenja za probleme crnogorskoga društva. To potkrepljuje tezu da su goli populisti i demagozi. To se možda najbolje ogleda u njihovoj odbrani nacionalnih interesa Crne Gore. Od izborne noći milion puta samo čuli ispraznu frazu  da „neće odstupiti ni milimetar u odbrani nacionalnih interesa Crne Gore.“

Izgleda da bukvalno shvataju riječ „odbrana“ pa svoju borbu odbrane crnogorskih nacionalnih interesa svode samo na Ministartvo odbrane. Druženje i koaliranje s gospodinom Krivokapićem očito je djelovalo na njih kad je u pitanju bukvalno shvatanje kako vjerskih tako i političkih parabola. Time su zanemarili odbranu crnogorskih nacionalnih interesa u svim drugim sferama političkog djelovanja, od kulture, prosvjete, nauke, ekonomije pa do svakodnevnih dešavanja, uključujući provociranje, negiranje, svojatanje, kao i manipulisanje crnogorskom prošlošću njihovih partnera iz nove vlasti.

A, pogotovo su nijemi ostali na udaranje po slobodarskim simbolima Crne Gore. Kako objasniti ćutanje URA-e na postavljanje trobojki na jarbolima ispred zgrada opština u Andrijevici i Beranama? Kako je u skladu s nacionalnim interesima Crne Gore da se ispred njenih opština vijore zastave druge države? Očigledno su nesvjesni političke moći kojom bi mogli usloviti svoje partnere iz najavljene nove vlasti da sugerišu svojim partijskim kolegama da uklone pomenute zastave! Jer, te opštine pripadaju državi Crnoj Gori, u kojoj je zvanična državna zastava dvoglavi zlatni orao na crvenoj podlozi sa zlatnim obrubom.

Kako objasniti ćutanje ili nemušto reagovanje URA-e na sve one simboličke ili konkretne udare na Crnu Goru, koji su se dogodili od izborne noći do danas – od promovisanja fašističkih i klerofašističkih postulata, do netolerancije prema različitosti, vjerske i nacionalne mržnje i isključivosti? Kako je u nacionalnom interesu Crne Gore da tri ključna identitetska resora vodi osoba koja ne priznaje Crnogorce kao narod i smatra ih „Novocrnogorcima, Montenegrinima, Milogorcima, Dukljanima koji su pristali da budu dio etničkog inžinjeringa“?

Izgleda da ne rade na odbrani, nego na izdaji crnogorskih nacionalnih interesa davanjem pune podrške vladi u kojoj je ministarka kulture, prosvjete, nauke i sporta osoba čiji se javni diskurs svodi na promovisanje SPC i etiketiranje ljudi u odnosu na njihove stavove prema SPC – pa ukoliko Hrvat ima negativano mišljenje o SPC, on je ustaša, Crnogorac je u tom slučaju milogorac ili montenegrin, a Srbin izdajnik. Iz navedenih primjera, kao i iz mnoštva drugih iz prethodnog perioda, može se zaključiti da građanski pokret URA ne radi na odbrani, nego na izdaji nacionalnih interesa Crne Gore. To se potvrđuje i najavljenim glasanjem njenih poslanika za povlačenje, odnosno izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Jer je izdaja nacionalnih interesa Crne Gore dati glas da njena kulturna baština pripadne drugoj državi i crkvi koja je eksponent te druge države.

U posljednja tri mjeseca posmatrajući samo javno djelovanje građanskog pokreta URA, ne ulazeći u razloge zbog koga ili čega prave koaliciju sa negatorima i rušiteljima građanske i suverene Crne Gore, vidimo da djeluju bez jasne političke vizije i pameti, pogotovo kad su u pitanju modaliteti vođenja Crne Gore u toliko najavljivanoj boljoj budućnosti.

Njihova najavljena ekspertska vlada, vođena Zdravkom Krivokapićem, već doživljava neuspjeh zbog nedovoljno snažne političke i javne podrške, kao i spornog izbora ministara i ministarki. Pored liderstva vidimo da i lokalni odbori GP URA nemaju dovoljno političke hrabrosti, vjerovatno i znanja, da istupe van zadatog partijskog djelovanja i reaguju na očigledno loše vođenje politike koja loše utiče i na njihove lokalne zajednice. Pa tako cetinjski odbor URA-e koji se oglašavao i ukazivao, kako na stvarne i ozbiljne probleme Cetinja, tako i na neke periferne i banalne stvari, ne propuštajući priliku za samopromociju, ne oglašava se na najavu izmještanja Ministarstva kulture sa Cetinja, što je, istovremeno, i protiv zakonskih rješenja Crne Gore.

Time se potvrđuje populističko i kritizersko djelovanje GP URA, jer dok su bili u opoziciji, javno su se i s pravom bunili što se Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore ne seli na Cetinje, dok sad nemaju problema što se Ministatatvo kulture seli van Cetinja.

Ukoliko GP URA nastavi s dosadašnjom poražavajućom politikom i povlačenjem poteza koji vode većoj polarizaciji društva, civilizacijskom sunovratu, regresiji, mentalnom trovanju crnogorskoga društva, dovodeći na vlast vjerske fundamentaliste, nacionaliste, šoviniste, istovremeno ne praveći diskontinuitet s ranijim klijentelizmom, već ga mijenjajući drugim; dajući podršku vladi bez građanskog karaktera i učešća manjina u njoj, neće se samo ugastiti kao partija i doživjeti sudbinu „Pozitivne“, već  će ostaviti i velike posljedice po ustrojstvo suverene i građanske Crne Gore.