Mandatar bez stolice

Piše: B. Grinevski

Mandataru našem Rukoljubu Krivokapiću se ostvarila želja: ipak je njegova prva posjeta u produženom “mandatorovanju” bila - Beograd, Srbija!

Povod je, istina, bio tužan. Smrt Irineja Miroslava Gavrilovića nije baš najugodniji razlog za to prvo putovanje u glavni grad Srbije.

Svi su primijetili da predstavnika zvanične Crne Gore nije bilo na saučešću, ceremonijama i na samoj sahrani. Naravno.

U hramu Svetog Save nije bilo ni kvoruma za crnogorsku Skupštinu. Eto jedne ohrabrujuće vijesti u ovo tmurno doba!

Dok gledamo g. Rukoljuba kako, s maskom na licu (koju junački nije nosio na sahrani Amfilohija Rista Radovića!), skrušeno odaje poštu sjenima patrijarha SPC, ne možemo se oteti utisku kako naš Kadar razmišlja đe se i kada, zapravo, zarazio g. Gavrilović? Ko je kome tu prenio virus? Teških li misli, za jednog neiskusnog mandatara, koji je sa zakašnjenjem obavijestio naciju (ovdje se misli, da ne bude zabune, na sve crnogorske gradjane, poštovani čitaoče) da je “pozitivan na anti-tijela”, dok mi, ostali, svakog dana brojimo nove žrtve jednog takvog osionog i sramnog ponašanja povodom pandemije. (Živio nam, Mandataru, i sva tvoj anti-tijela! Nema krivične odgovornosti što si šetao i ljubio ruke i nazdravljao, dok si bio “bon na nogama”. Ostatku napredak!)

U pratnji formalno našeg mandatara je bio suštinski njihov ambasador u Crnoj Gori. Krivokapić feat. Božović!

Molimo lijepo: crnogorski mandatar za sastav nove crnogorske vlade je odao počast umrlom srpskom patrijarhu u pratnji srpskog ambasadora! Zvuči kao mini-Šengen! Možda će i to evropska administracija shvatiti kao dokaz “smanjivanja podvojenosti u crnogorskom društvu”? A đe su nam rojne NVO, da to pozdrave? Nova klima na Balkanu, u doba korone. Pozitivni impulsi!

Ostaje, nažalost, jedno mučno pitanje: đe je i što je radio crnogorski ambasador u Srbiji, u tom trenutku? Mandatar ga nije zvao? Nije se śetio, sjetio, setio? Ili, da pomognemo ovom njihovom-našem političaru: Mandatar ne misli da je za Beograd išao u zvaničnom svojstvu? Pa lijepo. Išao je privatno, a službeni pleksiglas na kovčegu ga ne onemogućio da cjeliva mrtvo tijelo patrijarha Gavrilovića - u svoje ime. Tako da amb. Miloševića tamo nije bilo - jer ne treba, što će on tu u privatnim posjetama, a amb. Božović tamo nije bio u svojstvu srpskog ambasadora, nego, recimo, u svojstvu prijatelja g. Krivokapića i u funkciji budućeg počasnog građanina Crne Gore, jer je iz Miločana, opština Nikšić. Onda sve ispada logično, zar ne? Muko naša.

(U vezi neuspješnog ljubljena počivšeg: znamo, reći ćete: a što ga briga - i da ga je ljubio - ne bi mu, Mandataru hrabrom, ništa bilo - ima čovjek anti-tijela! Tačno, bogome, to bi i naša baba rekla.)

Zato, poslije, naš Rukoljub s Mandatom nije dobio stolicu da śedne, sjedne ili, pak, sedne, kao i druge visoke zvanice. Da zna Mandatar đe mu je mjesto u zemlji koju neobično voli.

Ako se, pak, bio odvažio da upita srpske domaćine, zašto nema stolice, sigurni smo da su mu iz protokola države Srbije, koji s tim finesama ima bogato iskustvo i nesporno znanje, spremno i iskreno odgovorili: “Ali, gospodine Krivokapiću, Vi ste došli kao pratnja ambasadora Božovića, pa nismo mogli!”

Zaista nema smisla što mu nisu dali stolicu. Zar jedna stolica da bude smetnja u dugoj povijesti bratskih odnosa?

Eh, tako je to u odnosima među državama. Kad sebe ne cijeniš, malo ko obraća pažnju. Kad ne cijeniš svoju državu, državu iz koje dolaziš, državu koju želiš da predstavljaš - niko te ne cijeni.

Uzalud ti anti-tijela, Rukoljube, mučeniče! Ćušnuše te tvoji u pozadinu.

Kako si zaslužio.