Za Antenu M piše: B. Grinevski
Crna Gora je - od proljeća do ovih dana - prešla put od zemlje koja je, bez obzira na skromne resurse u zdravstvenom sistemu, svela opasni virus na nulu, do one koja je u vrhu po broju oboljelih po glavi stanovnika.
Srpska crkva nema veze s time, dakako. Kada čvrsto vjerujete - ne može vam ništa biti! Poznato i naučno dokazano!
Brojimo mrtve, koji su u dnevnim šturim izvještajima svedeni na cifre. Znamo da nije moguće, niti potrebno, niti bi bilo ljudski prema tim nesrećnicima i njihovim porodicama da im se pominju imena. Ostale su samo brojke, koje virus kosi po nekom svom računu i rasporedu.
Za razliku od tog bezimenog niza imamo mrtvace čija imena svi dobro znamo. Nema potrebe da ponavljamo, svi smo to vidjeli. Direktan prenos tog događaja, a nadamo da će integralni snimak biti sačuvan, ostaće kao trajno svjedočanstvo našeg neznanja i gluposti, našeg straha i kukavičluka, naše sramote i bezobzirnosti.
Teške riječi? Objasnite njihovu težinu i pretjeranost onima koji su izgubili najbliže.
*
Čestitka koju je Dritan Abazović oslao pobjednicima lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini je prizemni pokušaj zamjene teza, političke mimikrije i zametanja tragova. Pisali smo već, dobri Bosanci su odgovorili kako samo oni umiju. Pogledaj s kim si u koaliciji, momče, pa onda šalji čestitke okolo.
Odgovorio je našem Dritanu i onaj novi lider Stanivuković, iz Banjaluke. Sasvim prigodno, rekli bismo. Srebrenica? “Čiča-miča - gotova je priča”, kaže. Da ne psujemo sada. Jadnik!
Teške riječi, mogu reći članovi rukovodstva Ure, naročito ona gospođa, za koju iskreno žalimo što nije bar ministrica-apostolica obrazovanja. Zbog jezika, ako nas razumijete. To je ona koja “ne bi o Srebrenici”, niti na jednom od naših jezika. Za razliku od nje, Abazović bi o Srebrenici, ali samo namjenski, kada treba lažno optužiti. Uzalud su podaci i svjedočanstva - lider Ure je već nepogrešiv!
Teške riječi!
*
Ima još jedna, lakša tema, u ovom nabrajanju sramno-stidnih stvari. Ne, ne radi se o našoj osudi inercije, nerada, nezainteresovanosti, nekompetentnosti, javašluka i korupcije tridesetogodišnje vlasti, niti mnozine (sa “z”!) u njihovim redovima - koji se ne snalaze baš najbolje u novoj situaciji. Tu kritiku bismo, s razlogom, prepustili onima koji su sebi i drugima - u toj partiji i van nje - obećali promjene. Da ih vidimo - i ljude i promjene!
Za kraj smo, dakle, ostavili ovog, kako nam kažu, ”maladjeca”, diplomatu u rangu drugog sekretara (provjerili smo!) koji je pristao da bude čunj na mjestu ministra-apostola vanjskih poslova. Ili čuvar stolice šefa diplomatije, ako vam to ljepše zvuči.
Kakva bezobzirnost tog ... diplomate! Kažu da je taj kadar, na nekom internom testu znanja i sposobnosti, pred komisijom, od osam kandidata zauzeo - stabilno osmo mjesto! Možda ga je to i preporučilo za ovu dužnost? I prihvatio junak naš mladi. Zakaj pa ne? Čiča-miča, gotova je priča!
Teške riječi za tako odgovorne poslove, ljude, kadar, nade naše? Treba više poštovanja? Eh, sveta jednostavnosti, teška li si.
*
Zlokobna koalicija straha i srama kao podament za novu Crnu Goru. Nazdravlje nam bilo.
Ab_Ovo
WHO DO WE THINK, WE ARE? {deep purple}