Dragiša Burzan: WB6

Za Antenu M piše: Dragiša Burzan

Jučerašnja izjava portparolke Evropske komisije Pisonero Hernandez zvuči zaista evropski. Dobrosusjedstvo, prijateljstvo i toleracija. Nemam ništa protiv. To i jesu postulati crogorske vanjske politike kojih se naša vlada u kontinutetu striktno držala. Daleko iznad EU standarda.

Samo, izjava je van konteksta i bez kontakta sa događanjima u multiversu. A i razumjevanje pojma dobrosusjedstva od strane njenih autora u Komisiji je očigledo upitno.

Dakle, Srbiji može biti da organizjue opoziciju u Crnoj Gori, koordinira njene aktivnosti, uključi Crkvu, upregne sve svoje medije i ministre u propagandnu agresiju, a i da isporuči novac, sve u cilju rušenja Đukanovića, a da to ne zavrijedi barem usputni komentar nekog iz Komisije, a o ocjeni takvog priloga dobrosusjedstvu da i ne govorimo.

S druge strane, kada Crna Gora protjera ambasadora koji sa pozicija velikosrpskog nacionalizma učestvuje u propagandnoj agresiji prema Crnoj Gori, ona se poziva da povuče odluku i da sa dobrosusjedskom prostodušnošću prihvati uvrede i nasrtaj susjeda.

Ovakav stav Komisije zaista nije u duhu evropskih standarda. A i kakve globalne aspiracije mogu ostvarivati oni koji u svom dvorištu ne prepoznaju stvarnost?

Da nijesu dobro informisani sasvim je jasno. Ali da beogradsko predstavništvo EU ne čita srpske tabloide i ne sluša „naučnike“ i ministre u vladi RS koji negiraju Crnogorcima pravo na naciju, to ne može biti. A trebalo bi da znaju da ta i takve negacije nijesu samo nesojluk, već i eklatantna povreda ljudskih prava.

Isto tako, njeni predstavnici u Podgorici nijesu dužni da čitaju istoriju, ali je teško vjerovati da baš niko tu nije upoznat sa okupacijom Crne Gore 1918. i masovnim zločinima koje je počinila srpska vojska nad nedužnim civilima. Ako je to pak slučaj, onda se vraćam na ocjenu potpune nekompetentnosti njenih diplomata.

A možda vjeruju u teoriju Brnabićke o pravu na drugačije mišljenje kojeg građani Srbije i dobrog dijela Crne Gore imaju u pogledu na Podgoričku skupštinu 1918. Ipak, naučno utvrđene činjenice nijesu stvar prava na drugo mišljenje.

Da li je iko pozvao srpsku vojsku u Crnu Goru 1918? Naravno da ne. Da li je srpska vojska oslobađala Crnu Goru koju su već napustile okupatorske vojske poraženih država? Naravno da ne. Pa što je onda tu radila? Naravno, okupirala suverenu državu, koja je svaki napor učinila da tu istu vojsku spasi par godina ranije, i shodno tome organizovala tzv. narodnu skupštinu mimo postojeće i važećeg Ustava, kao što je to uradila u Slavoniji i Krajini posljednjeg rata.

A da li su pri tome učinili masovne zločine? Naravno da jesu. Imena, događaji, zapisi i svjedočanstva su dostupni svakome koji otvorenog uma pristupa ovoj priči.

Slično je bilo i oko autokefalnosti CPC. Srpski umni akademici, SPC, političari, penzioneri, domaćini i domaćice zdušno su širili laži o tome. Na kraju su morali da priznaju istinu. A i  Podgorička skupština će doći na red - ako završe posao.

Dosta o istoriji, okrenimo se budućnosti – kazala bi napredna Evropa. Samo, budućnost kuca na vrata kao istorija koja se ponavlja, moji dragi edukovani Evropljani.

A EU proširenje? Što to bješe?

WB6. Sve pod vođstvom Beograda, kaže oksfordski naučnik da je čuo u Briselu. A i Tramp je povjerovao da će svi Srbi u Americi glasati za njega.

Beograd zadovoljno trlja ruke. Biće provincija. Doduše, Vojvodina je tu, ali nju smo davno lišili tereta finansija. Vara se kao po pravilu.

Zapravo, EU bi da upravlja ovim prostorom, ali daleko je od prave strategije za proširenje na ovaj dio Evrope. Otkad su ih napustili Britanci oni nemaju kapacitet da se bave svijetom, pa ni Balkanom.

Sve njihove projekcije padaju pred anketama koje pokazuju da je većina dvotrećinskog karaktera u starim članicama protiv proširenja. Zato se lansiraju inicijative i obećavaju šargarepe na koje su oni malo iskusniji alergični. Sve se obećava, samo da Kinezi kojim slučajem ne naprave postaju na balkanskom dijelu puta svile. Kakva parada!

Naravno, nijesam euroskeptik i ne zagovaram napuštanje evropskog puta. Sasvim suprotno. Ali poštovanja mora biti sa oba kraja ako ćemo jednog lijepog dana biti u čvrstom braku. Bez obzira na aritmetiku.

U međuvremenu, Crna Gora mora osnažiti napore da ubrza svoj evropski put, ali biti i svjesna da njeni interesi leže svugdje po globusu, kao i svake članice Unije. I mora govoriti jasno. Kao što je to danas prozborila poslije dugog niza godina odbivši zahtjev Varheljija kojemu zaista nije bilo mjesta.