Malograđanska Ura

Piše: B. Grinevski

“GP Ura je sugerisala mandataru Krivokapiću da Bratić ne bude ministarka”, javljaju jedne režimske novine.

Ovakav revolucionarni zanos i beskomromisni definitivni stav je zaista na ivici legalnosti! Kakva hrabrost! Da se prenosilac ovakve principijelne poruke iz središta Ure zakašljao tokom tramsmisije ovakve britke poruke pučanstvu, naš bi se Ombudsman probudio iz jesenje-zimskog sna i odmah ustao u zaštitu nejači. (Spavaj, zaštitniče, sigurnije ti je!)

Zaista, zar se može hrabrije izraziti junački gradjanski stav “gradjanskog” pokreta sa najgradjanskijim urbanim moderno-zelenim europskim stavovima jednog od mladih lidera ovog (da ne ponavljamo: građanskog) pregnuća?

Ne, vala! Ovo je istorijski maksimum, neopjevano junaštvo, ljudska gordost i ponos iz prvih borbenih redova demokratije! Odmah EU da nađe neku prigodnu medalju za junaštvo! (Da uruči srpsko-ugarski vitez Varholji Oliver, naravno!)

Dakle - pandemonijum. “Građanska” Ura će glasati za otvorenu jednoumnu jednonacionalnu vladu jednako uvjerljivih jednoumaca. “Građanska“ Ura će dati dvije polu-snishodljive izjave ovoga momka što mu ime ne spominjemo i gospođe koja se grozi svih ovih fenomena na jedan elegantno-isprazni način. Smrdi ispod nosa, znamo. A izjave su tako pitke, prosto klize. Muka je to! “Protiv” si, tobože, ali ćeš glasati “za”! Ništa je onaj Hamlet, pri tome. Folirant neuvjerljivi.

Poštovani čitaoče - ne zavaravajte se - nismo smetnuli s uma da mladi mladoženja s frizurom nije etnički Srbin, niti Crnogorac srpskog porijekla. Nije vlada jednonacionalna, ne!

Šegrt Hlapić je u toj apostolskoj vladi jer je “dao besu”! Besa je to, jado moj! Pala je riječ, “bačili smo ruke” - i nema povratka! Lakše bi mu bilo da posječe tu kosu, pošto je, odlaskom Dijega Armanda, ostao jedini nosilac te povijesne frizure - nego da prizna kako ne zna ko mu glavu nosi i u što se upustio. Pri tome - i onaj Vučić je prvo bio “prvi potpredsednik” - a viđi ga sad, dokle je čovjek dogurao! Sluša ga i Komesar, via Orban, osvijetljena modernim ugarsko-srpskim žaruljama (cijena? prava sitnica!) u ovoj balkanskoj pomračini. Kakva obećavajuća perspektiva!

Ura je, dakle - da definišemo taj amalgam (mada je “kumbulj“ preciznija riječ) jeftinih izvinjenja, lažnih opravdanja, kvazi-intelektualnih puštanja vjetrova i, konačno da rečeno, kičastog malograđanskog poziranja za medije i za udavače - pred jednom važnom odlukum, pred jednim istorijskim pitanjem, za koje oni, nedužni, misle da je nebitno. Sve će oni to da srede. (Šteta je, samo, što im ode onaj Grenel i ostavi onog Varheljija samog.)

Jer, zapravo, Ura nije građanska organizacija. Ura je malograđanska politika. Visoko uzdignitog nosa, zagledani u sopstvenu trenutnu važnost. Petit-bourgeois, najljepša francuska riječ!

Malograđanima ne smetaju fašisti i klero-fašisti, ne smetaju četnici i ksenofobi, niti negatori ratnih zločina i branitelji ratnih zločinaca. O tome je, takođe, tako neprijatno pričati, ne treba to pominjati, to je tako passé!

Sve to malograđani zapravo preziru, pobogu, zar sumnjate - iskreno oni to, duboko u sebi - no ne smiju da javno kažu, a kamoli da glasaju protiv!

Zato će malograđanska Ura propustiti taj istorijski trenutak i glasati za vladu u kojoj su najbolji oni koji nemaju biografiju.

Ali, trenuci imaju jednu manu: budu, pa prodju.

Kada nam, jednog dana, zeleni iz Ure budu objašnjavali kako su oni sve to uradili iz najboljih namjera, intimno se gadeći nacional-šovinizma i vjerske i nacionalne isključivosti - biće kasno.

Za njih će biti kasno.

Na nama je da spriječimo da to, tada, bude kasno za Crnu Goru.