Slobodan Backović: Crna Gora i PISA 2018

Piše: Slobodan Backović

U decembru 2019. godine saopšteni su rezultati naših petnaestogodišnjaka na testiranju PISA 2018. Osim afirmativnih saopštenja Ispitnog centra i Ministarstva prosvjete o poboljšanju njihovog uspjeha, i bez dublje analize rezultata,  u javnosti je to prošlo skoro nezapaženo.

Prosvjetna javnost, uključujući i Univerzitet, posebno one jedinice koje obrazuju buduće nastavnike, nijesu se javno oglašavali povodom toga. Iako se u javnim istupima zvaničnika često potencira da su mladi i kvalitetno obrazovanje naša budućnost, objavljeni rezultati izgleda nikoga nijesu zabrinuli. .

A, zašto bi trebalo da nas veoma zabrine postignuće naših mladih na testiranju PISA 2018. i šta nam rezultati govore?

PISA (Programme International Student Assesment) je  trogodišnje međunarodno istraživanje o tome koliko neophodnih znanja i vještina su stekli 15-godišnjaci za puno učešće u društvenom i ekonomskom životu svoje zemlje. PISA  procjenjuje da li učenici pred kraj obaveznog obrazovanja/osnovne škole mogu reprodukovati ono što su naučili, a još važnije - koliko mogu u  svakodnevnim situacijama, u školi i van nje,  primijeniti ono što su naučili.

PISA istraživanje se raelizuje u organizaciji OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj). U istraživanju je 2018. godine učestvovalo je 37 zemalja OECD i 42 partnerske zemlje i ekonomije.

Kod učenika se provjeravaju nivoi tri vrste posmenosti:  čitalačka (razumijevanje i korišćenje napisanih tekstova), matematička (primjena matematike na načine koji odgovaraju potrebama života) i naučna (posjedovanje naučnih znanja i njihova primjena). Naravno, dobro razvijena čitalačka pismenost je osnov za ostale pismenosti. 

Osim testa znanja, učenici i direktori škola su odgovarali na pitanja iz upitnika: o prisustvu nastavi, školskom ambijentu, nasilju u školi, vremenu koje provode u učenju itd. Odgovori pomažu da se istraže korelacije između postignuća učenika i faktora kao što su pol učenika,  stavovi učenika prema školi i uslovima učenja,  socio-ekonomski status učenika itd.

Na rang listi zemalja po postignućima relativni položaj Crne Gore 2018. godine  je poboljšan u odnosu na 2015. godinu. Tako smo na relativnoj rang listi (prvo mjesto odgovara jedinici)  zauzeli iz: čitalačke pismenosti 0,34 mjesto (421 poen, prosjek u zemljama OECD je 487), iz matematike 0,33 mjesto (430 poena, prosjek OECD je 489) i nauke 0,23 poziciju (415 poena, prosjek OECD je 489). Dakle, po postignućima se nalazimo u zadnjoj trećini zemalja.

To govori o niskom kvalitetu našeg obrazovanja. Kineske pokrajine (Peking, Šangaj, Đijang i Žejang)   imale su  postignuća u svim pismenostima veća od 555 poena. Ako je procjena da jednoj godini učenja odgovara postignuće od  40 poena, onda naši petnaestogodišnjaci zaostaju u učenju cijele tri godine za vršnjacima u kineskim pokrajinama, a nešto manje i za onima iz ostalih razvijenih zemalja. 

Postignuća učenika na PISA testu se rangiraju u 6 nivoa. U kontekstu ciljeva UN-a za održivi razvoj, nivo 2 odgovara  „minimalnom nivou znanja“ koji bi sva djeca trebalo da steknu do uzrasta od 15 godina. Ovaj nivo čitalačke pismenosti nije dostiglo čak 42% naših testiranih petnaestogodišnjaka (OECD prosjek je 23%), u matematici  46% (OECD prosjek je 24%) i nauci čak 48% (OECD prosjek je 22%).

Najviše nivoe 5 i 6 iz čitalačke pismenosti dostiglo je samo 0,8%  naših učenika (OECD prosjek je 9 %), iz matematike 1,8%  (prosjek OECD je 11%) i  iz nauke 0,3% (prosjek OECD je 7%).

Zabrinjavajuće je da skoro polovina naših učenika nije dostigla nivo 2, tj. minimalni nivo posmenosti u sve tri oblasti, kao i to da je postignuće naših talenatovanih učenika (nivoi 5 i 6) na  PISA testiranju iz matematike šest puta manje od prosjeka u zemljama OECD, iz čitalačke pismenosti jedanaest puta i nauke dvadeset tri puta manje.

PISA 2006 i 2018 – uticaj dužine osnovnog školovanja

Ako se uporede rezultati Crne Gore iz 2006. i 2018. vidi se da se postignuće iz matematika povećalo za 39 poena, čitalačke pismenosti za 29 poena i nauke sasvim neznatno. Povećanje kod matematike i čitanja može se objasniti da su 2018. testirani učenici koji su ove discipline izučavali jednu godinu više (devetogodišnja osnovna škola) za razliku od učenika iz 2006. (osmogodišnja osnovna škola), dok je istovremno broj godina u kojem se uče nauke (stariji razredi) ostao isti.

Kvalitet obrazovanja i diploma Luča

Nasuprot prethodnom, ako se pogleda prosječna ocjena učenika u osnovnim školama u Crnoj Gori i broj diploma „Luča“, može se dobiti slika o veoma kvalitetnom obrazovanju. U većini naših osnovnih škola  prosječna ocjena je od 4 do 4,8. Oko 15% učenika dobija diplomu „Luča“ koje se „ne vide“ na nivoima postignuća 5 i 6.

Djeca u Crnoj Gori su prosječno sposobna i talentovana kao djeca u zemljama sa kojima upoređujemo školska postignuća. Ako je tako, zašto imamo ovako veliki procenat djece koja nijesu stekla „minimalni nivo znanja“ i zašto naši talenti nemaju u prosjeku postignuća koja imaju evropska djeca? Upravo zato, veoma dugo ukazujemo na potrebu da se kvalitet našeg obrazovanja stalno analizira, evaluira, i da se samo na egzaktnim podacima ovih istraživanja donose odluke o tome kako ga unapređivati.

Jednako,  mnogo puta nam se desilo da krenemo u promjene koje nijesu imale snažnu argumentaciju ovog tipa, a posebno koje nijesu uključile nastavnike u dijalog o tome kako unapređivati kvalitet.

Važnost čitalačke pismenosti

Posebna pažnja posvećuje se čitalačkoj pismenosti djece i mladih, jer oni koji ne dostignu nivo 2, odnosno nivo funkcionalne pismenosti, imaju velike teškoće u učenju, generalno.  Gimnazije kod nas upisuje 33,2% učenika, a srednje stručne škole 66,8% učenika.  

Prosječno postignuće testiranih učenika iz čitalačke pismenosti bilo je: gimnazijalci 470 poena, srednje stručne škole 398 poena ili učenici koji su upisali gimnazije imaju prosječno postignuće više za 72 poena (ili 1,8 godina učenja) od učenika upisanih u srednje stručne škole. Dakle, nivo 2 čitalačke pismenosti od 407,5 poena nijesu postigli učenici koji su upisali srednje stručne škole. Drugim riječima, djeca upisana u stručne škole ne mogu da efikasno uče koristeći, čitajući udžbenik.

U svijetlu ovog podatka bilo bi  interesantno istražiti koliko djece u srednjim stručnim školama ima udžbenike i koliko njih uči iz tih udžbenika.  To je posebno važno imajući na umu da većina učenika stručnih škola nastavlja univerzitesko školovanje i da pomenuto jako otežava njihovo učenje na tom nivou i neminovno vodi opadanju kvaliteta visokoškolskog  obrazovanja. 

Faktori kvaliteta obrazovanja

Kvalitet obrazovanja i postignuća učenika zavise od više faktora: finansiranja obrazovnog sistema, uslova za boravak djece u školi, školskog ambijenta, rukovođenje školom i organizacije rada škole, opremljenosti škole didaktičkom, IT  i laboratoriskjom opremom, metoda rada sa učenicima i efektivnosti nastavnika, obrazovanosti nastavnika, njihovih plata i motivacija za rad, podrške roditelja itd.

Po izvještaju PISA 2018. Crnu Goru devetogodišnje obavezno školovanje jednog učenika košta 22000 $, preračunto korišćenjem Pariteta kupovne moći (poslije nas na listi od 67 zemalja su još samo pet zemalja: Moldavija, Panama, Jordan, Indonezija, Gruzija i Filipini). Za postignuće od jednog poena u čitalačkoj pismenosti petnaestogodišnjaka Crna Gora je uložila u toku devet godina 52,3 $, a OECD 183 $.

Rezultati velikog broja istraživanja pokazuju da polovina od ukupnog postignuća učenika (50%) zavisi od sposobnosti samog učenika, a da od drugih faktora najveći uticaj na školska postignuća učenika (više od 30%) imaju profesionalni kvalitet nastavnika, njihova predanost poslu i nastavne metode koje primjenjuju u praksi (efikasnost nastavnika).

Zbog toga je veoma važno ko su nastavnici, kako se obrazuju i biraju kod zapošljavanja. Ovdje se pitamo zašto su se zaboravili kvalitetni i međunarodno priznati programi poput „Korak po korak“ i posebno „Aktivna nastava i učenje“, za koje su obučene hiljade nastavnika u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju.

Kontekst obrazovanja

Prema odgovorim iz upitnika za učenike, koji se takođe zadaju u PISA testiranju, indikativne su nekolike pojave po kojima se svrstavamo u “vrh”. 

Sati učenja. Petnaestogodišnjaci u Crnoj Gori, po izvještaju iz 2018. godine, prosječno uče u školi i poslije škole 50 sati nedjeljno. Tu se računa učenje nauka, maternjeg jezika, matematike, stranih jezika i drugih predmeta kao i vrijeme izrade domaćih zadataka i privatnih dopunskih časova. Sati učenja nijesu u skladu s postignućima.

Znači, ako naše prosječno postignuće iz čitalačke pismenosti od 421 poen podijelimo sa satima učenja, dobijamo 8,4 poena po satu nedjeljnog učenja (u zemljama OECD-a prosjek je 11,1, a u Finskoj 14,4 poena).

Ovo pokazuje da je učenje naših učenika neefikasno. Djeca uče „napamet“,  reprodukuju-ponove naučeno, a takvo učenje zahtijeva  mnogo vremena. Takvo znanje je skoro neupotrebljivo u konretnim životnim situacijama.  Posljedica ovoga je da imamo i visok procenat funkcionalno nepismene djece koja ne podučavamo  kako da uče.

Treba napomenuti da iako djeca navode da uče 50 sati nedjeljno, da  je po godišnjem izvještaju Eurydice Crna Gora na pretposlednjem mjestu u Evropi po broju sati školske nastave (5380) za vrijeme devetogodišnjeg obaveznog obrazovanja.

Odsustvovanje. Po odsustvovanju i kašnjenju na nastavu smo pri vrhu liste. Dvije nedjelje prije PISA testa, 58% učenika odsustvovalo je najmanje jedan dan iz škole, dok je u istom periodu 67% učenika kasnilo na časove.

Povodom ove pojave u izvještaju PISA se konstatovalo: „Zabrinjavajuće je da je u Gruziji, Crnoj Gori, Saudijskoj Arabiji i Turskoj, svaki peti učenik  odsustvovao iz škole najmanje tri puta u periodu od dvije nedjelje prije PISA testa.“

U dokumentu “Rezultati studije PISA 2015. i preporuke za obrazovne politike”, UNICEF u Crnoj Gori i Ministarstvo prosvjete Crne Gore (2019), navodi se da je godišnji prosječni broj izostanaka sa časova po učeniku osnovne škole bio 45, a srednje 74.

Istraživanje koje je uradio Zavod za školstvo za školsku 2015/16. školsku godinu pokazuje da je broj izostanaka naših učenika najveći na kraju nastavne godine u toku četvrtog klasifikacionog perioda kada im je i uspjeh najbolji.

Pravednost. „Pravednost obrazovanja u PISA istraživanju odnosi se na mjeru u kojoj obrazovni sistem u nekoj zemlji uspijeva da obezbijedi svim učenicima, bez obzira na njihov socio-ekonomski status, onaj kvalitet obrazovanja koji odgovara njihovim obrazovnim potrebama, omogućavajući im tako jednake šanse da razviju ključne kompetencije (čitalačku, matematičku i naučnu pismenost).” Obrazovni sistem Crne Gore ima relativno  visoku pravednost, ali sa niskim postignućima.

Podrška i pripadnost. Učenici su u upitniku izjavili da je podrška nastavnika za učenje na časovima jezika veoma dobra: 80% učenika je izjavilo da nastavnik na časovima pokazuje interesovanje za učenje svakog učenika, 76% učenika da nastavnik dodatno pomaže učenicima kada im je to potrebno.

Odgovori učenika pokazuju da na 5% učenika utiče to da nastavnici ne zadovoljavaju njihove pojedinačne potrebe, da na 6% učenika utiču izostanci nastavnika, na 10% da su nastavnici prestrogi i 7% da nastavnici nijesu dobro pripremljeni za čas.

Kad je u pitanju pripadnost školi učenici izjavljuju da lako nalaze prijatelje u školi (81% učenika), samo polovina (54%) njih se osjeća dobro zbog pripadnosti školi, dok se 78% učenika osjeća kao da ne pripada školi, a 84% da je usamljeno u školi.

Mišljenje direktora.

Uticaj na učenje. Iz odgovora direktora škola slijedi da na učenje učenika u određenoj mjeri ili mnogo utiču sami nastavnici. Inače, direktori naših škola u upitniku su izjavili da  izostanci nastavnika ne remete rad škole.

Roditelji. Po izjavi direktora za 61% učenika roditelji su razgovarali sa nastavnikom o napretku svog djeteta na sopstvenu inicijativu, kod 42% učenika na inicijativu jednog od nastavnika. Samo je 19% roditelja ispitivane djece  učestvuje u radu školskih vlasti, a 10% volontira u aktivnostima škole.

Podaci koje smo dobili iz PISA 2018 izvještaja je dio slike našeg obrazavanja koja može biti od pomoći rukovodiocima obrazovne politike da prave promjene u sistemu koje će poboljšati kvalitet obrazovanja i približiti nas zemljama EU.