Kojem resoru je pripala omladinska politika u novoj Vladi CG?

Za Antenu M piše: Nikola Popović

Od momenta kad je najavljena, nova Vlada Crne Gore i kadriranje unutar nje daju toliko povoda za kritikovanje s različitih aspekata, a, ako je suditi po skupštinskoj raspravi uoči izglasavanja i prva dva dana njihove vlade, povoda za kritikovanje ni ubuduće neće faliti.

Jedan od njih je i činjenica da je nekako nestala omladinska politika. Za one koji ne znaju, do uspostavljanja sadašnjeg Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, postojalo je Ministarstvo sporta i mladih i omladinska politika je bila jedan od prioriteta u Crnoj Gori, a postojale su i budžetske linije za omladinsku politiku (radilo se mnogo na ovome polju – sporo, ali s određenim rezultatima). Pitamo novu većinu, kojem sektoru sad pripada omladinska politika? Ako je planirano da pripadne resoru pomenutog Ministarstva, da li jedna osoba, jedna ministarka, nekako maglovitih referenci za posao koji joj je dat, jasne negrađanske i nedemokratske orijentacije, može da rukovodi s toliko resora?

Da li će ona da koordiniše izradu nove Strategije za mlade jer postojeća ističe naredne godine i ako hoće, kako to planira da uradi? Da li će ona da osigurava da se Zakon o mladima sprovodi i poštuje (dosad nije pokazala neke prevelike napore u poštovanju zakona Crne Gore)? Da li će ona da osigurava društvenu brigu o mladima kroz praćenje razvoja lokalnih strategija za mlade? Da li će i na koji način da razvija omladinske servise u Crnoj Gori  i doprinosi profesionalizaciji omladinskog rada? Želimo da čujemo njenu viziju za razvoj omladinskih klubova, omladinskih centara, info centara, obrazovnih programa za omladinske radnike/ce i omladinske aktiviste/kinje, neformalnog obrazovanja... Da li će ona da koordiniše međunarodu saradnju u oblasti omladinske politike? Koji budžet će biti opredijeljen za omladinsku politiku? Mladi ljudi u Crnoj Gori i cjelokupna crnogorska javnost treba da dobiju odgovore na sva ova pitanja, jer država mora da ima jasno opredjeljenje i jasnu strategiju kad je društvena briga o mladima u pitanju.

S druge strane, nekako je nepodnošljiva ćutnja i nereagovanje nevladinog sektora koji radi u oblasti omladinske politike? Jesu li zaboravili zbog čega su tu i koja im je misija? Treba da rade za i s ciljnom grupom na račun koje dobijaju sve te velike projekte i budžete od različitih donatora! Treba da zajedno s mladima reaguju na marginalizovanje omladinske politike – treba da se oglase javno onda kad država pravi greške. Nekako bode oči ta ćutnja koja im je, ne mogu a da ne povjerujem, „zona komfora“, pa se boje da je napuste, jer izgubiše honorare, dnevnice i druge beneficije. Imaju tako široko postavljene oblasti djelovanja u svojim statutima da mogu da se bave i vjeronaukom ako zatreba. A ne znamo da li će zatrebati kako sad stvari stoje. Možda će početi da se nudi kao obavezna ekstrakurikularna aktivnost za početak.

A pored svega toga, mladi misle samo ili kako da odu iz Crne Gore ili ih vjerske zajednice vuku pod svoje okrilje i usmjeravaju im um svojim ekstremističkim i radikalnim stavovima. I najlakše je reći – mladi su krivi, apatični su, nezainteresovani. Ne, nijesu – samo im treba dati okvir djelovanja i zdravo usmjeravanje. Čini se da nova Vlada neće imati kapaciteta da održi ni onaj minimalni okvir koji je za omladinsku politiku postavljen do sada.
Ostaje nada da će stasati neke nove generacije, neki novi građanski i demokratski pokreti i grupe mladih i da će Crna Gora stvarno ličiti na Holandiju i Finsku te da naši mladi ljudi neće „čuvati svetinje“ po ulicama svojih gradova, već se obrazovati, putovati, širiti svoje vidike i dostizati svoj potencijal. Zanese se novi premijer da uporedi svoj sastav Vlade s tim razvijenim zemljama – zanese se i ne trepnu!