Borislav Jovanović: OVO

Za Antenu M piše: Borislav Jovanović:

Ovo je Vlada koja nema nikakvog drugog cilja osim da puzeće – galopirajućim korakom vrati Crnu Goru u 1918. godinu. Vlada velikosrpskog anticrnogorskog blic - kriga. Vlada ne od dvanaest apostola već od dvanaest zakletih apologeta smaknuća crnogorske samobitnosti.Na čelu sa folirantom u jagnjećoj koži.

Vlada koja je u svojoj strateškoj projekciji, u praktičnoj i simboličnoj ravni, organizacionom mikrosu, slika i prilika kako se na maliciozan, prepreden način, prejudicira njen velikonacionalistički čin. Omanjak od Vlade kao što, omanjak treba da bude i Crna Gora, ili ni toliko. Ovo je Vlada kantona ili pokrajinska vlada.

Ovo je Vlada koja ne vlada sobom već je marioneta skupljena na duboko promišljen iako može izgledati na naivan način… Velika igra vještoga i nevještoga. Njenog priznavanja i nepriznavanja od njenih autora. Fingiranog opozicionarstva prema njoj od onih koji su je izabrali. Vlada koja će vladati leksspecijalisima, dekretima, falsifikatima, nogatanjima, populističkim hajkama.

Ovo je Vlada koja ima zadatak da na hitanje i na brzu ruku pripremi teren za velikodržavnu, unitarnu, dobitnu, inžinjering - kombinaciju nadolazećeg popisa stanovništva i da se, konačno, svim sredstvima obračuna sa Crnogorcima i tamo nekakvom njihovom državom, nacijom, identitetom. Pred nama kao da se otvara istoričeskoje sobitije s početka 21. vijeka o Istrazi Crnogoraca. Da završimo kao Podlovćenski Hazari. Da ni od nas ni od Lovćen ne ostane ni piličnika.

Ovo je Vlada koja ponižava Crnu Goru iz dana u dan, iz časa u čas. Ali su i Crnogorci ponizili i sami sebe, što je najgore.Ovo je kulminacioni, unutrašnji potop pizme, resentiman, onih koji pošto nijesu mogli biti ono što su htjeli, sve čine da imamo tuđina za gospodara. Sve u stilu one: E, kad ne mogu ja, vala ga neće ni on, makar, mi i kuća izgorjela.

Ovo nije Vlada niti ekspertska, niti eksperimentalna, niti bilo koji vid poznatih, demokratskih, modela Vlade jedne države već je ovo, prije svega, pučistička, patrijarhalna, grupacija, nastala u mračnim kabinetima i manastirskim ćelijama.

Nadomjestak za neuspjeh državnog udara iz oktobra 1916. Uspješan popravni ispit smišljen, modelovan, daleko od crnogoeske, odnosno, velikosrpske pametu u Crnoj Gori.

Scenario na kojem je rađeno, minuciozno, barem protekle četiri godine u siguronosnim centrima koji raspolažu sa najnovijim, postmodernim, tehnikama državnog udara. Sve, naravno, uvijeno u demokratske oblande i sve dovedeno do recentnog geopolitičkogg konteksta.

I, svakako, sve u dosluhu sa domaćim kolaboracionistima, popovskim kojevitezanjem za spas Crne Gore, provincijalizmom, nekrofilstom, kakvog nije zapamtila Crna Gora. Prostoproširenom, masovnom, prostotom, nadrifolkloristikom, kao jedinom metodom.

Razrađenim sistemom podvala, prevaram i s mnogo uloženiog novca, od džepa do džepa, od paroha do paroha, od velikosrpslih lidera do lakoumnih birača I vjerno – nevjernog naroda.Već dobro viđeno kroz proteklih vijek i po ali na ovako folirantski način nikada.

A da je u Crnu Goru uloženo – u njenu ekonomiju – od Garašanina Preko Paišića, ovovremenih Koštunica,  Vučića onoliko novca koliko su beogradske vlasti tajno i javno ulagale u podmićivanje raznoraznih grupacija, stvaranju falsifikata, zarad posrbljavanja Crnogoraca, Crna Gora bi danas bila jedna bogata srednjoevropska zemlja.

0vo je vlada klasičnog đona na moderne koncepcije crnogorskog društva.

Ova Vlada je i slika i prilika nas samih, dostojno – nedostojnih Crne Gore i naših velikih parola i kuknjave.To se prije svega ogleda u činjenici da smo ne samo od drugih nego i od samih sebe prihvatili teoriju da smo još uvijek nedovršena nacija.

To je nedopustivo, apsurdno, samouništavajuće. Kopanje sopstvenog groba zbog inferiornosti i čekanja nekakvog Godoa.To su te naše samoamputacije. Krnjenje sopstvenog lika. Domaća, nametnuta, šizofrenija, bez odlučne dekonstrukcije.

Treba li nam, zapravo, to  još jedan milenijum trajanja da nas neko prizna kao istorijski subjekat, monolitan, inače, kao monoliti od Tuđemila preko Grahovca do Spomenika na Gorici.Svijet nas je priznao davno, a mi prisustvujemo ne samo osporavanju od jednog velikodržavlja već i otimanju od nas svega onog što jeste naša istorijska naseobina i identitesko prijestolje.

Pa shvatimo već jednom da je naš Jedini Tomos naša, crnogorska, istorija. Tomos nad tomosima. Neuništivi Izvod iz matične knjige rođenih, zapečaćen antifašizmom.

OVO je, naime, osvajanje slobode od onih koji nas, ponovo, osvajaju i oslobađaju.