Dragan Bursać: Draško posrbljava srpsku Banjaluku

Za Antenu M piše: Dragan Bursać 

Ljudi, nemojte slučajno govoriti Drašku Stanivukoviću da brojeve zapisujemo arapskim oznakama. Ako sazna živo smo najebali. Srećna vam nova MMXXI!

Šintoizam na Vrbasu

Legenda kaže, ako na istoku srpskog sveta, tamo u Kragujevcu, u kome su djecu strijeljali četnički šefovi nacisti, dodijelite ulicu četničkom komandantu Draži Mihailoviću, onda na zapadu u Banjaluci gradonačelnik najsrpskijeg srpskog grada kaže kako taj grad na Vrbasu mora ponovo biti ćirilični. 

Tako vam je to u srpskom svetu, koji ulazi u terminalnu nacionalističku fazu i koji dobrano izjeda sve - od Bosne i Hercegovine, preko Vojvodine do Crne Gore. 

No, preskočimo na momenat i Kragujevac i Crnu Goru, pa se zapitajmo, a kakva je to Banjaluka bila do sada, kad je eto novi gradonačelnik Draško Stanivuković pokušava spasiti i iz govana ćirilicom? 

Je li to nekakva anglosaksonska ili latinska prijestonica? Ili je to pusta džamahirija? Ili je šintoistička provincija? Da li Banjalukom vladaju kojekakvi centurioni, šeici, šoguni i ini zavojevači, koji nameću svoja pismena nesrećnom porobljenom srpskom puku, e da bi Draško Stanivuković mačem pravde i perom pismenosti posjekao zlosrećnog okupatora. 

Ne brate mili!

Uvođenje uvedenog kao modus operandi

Populista Stanivuković, nošen litijskim vjetrovima iz Crne Gore i pravoslavnim osvježavanjima sa tamjanskom notom SPC-a donio je u Banjaluku ono što je ona već imala i to decenijama. Čudno, ali je tako. 

"Banjaluka će ponovo biti ćirilična. Drveni abecedni panel, kao simbol moje velike želje da što više sačuvam naše pismo, donirao sam danas predsjedniku humanitarnog udruženja 'Baštinik'", zaključuje novi gradonačelnik u ćiriličnoj Banjaluci. 

Budimo posve jasni, Banjaluka, grad koji je svojim četničkim politikama izvršio urbicid nad samim sobom, kada je protjerao preko 70 hiljada nesrba, pa digao u vazduh Ferhadiju i Arnaudiju, bisere svjetske kulturne baštine, grad u kome se u prvoj polovini devedesetih vršila nasilna ekavizacija, po nalogu ratnog zločinca Radovana Karadžića, dočekala je, eto, na koncu 2020. nesrećnog srednjoškolca Draška Stanivukovića, koji ponovo uvodi uvedenu ćirilicu. (Sic!)

Dobro, reći će oni skloni zdravoj pameti, ako je igdje bilo ćirilice i ako je ima u svim mogućim i nemogućim količinama, oblicima i stadijumima pismenosti, onda je to u Banjaluci i tim njenim selima. Iskreno, zaboli Draška donji dio leđa za ćirilicom kao jednim od dva ravnopravna pisma i u državi BiH i u entitetu Republika Srpska. Ono što njemu treba jeste dodatno medijsko četničanje i prikupljanje najjeftinijih političkih poena među nacionalno ostrašćenim plebsom, izjavama poput ove nebulozne u kojoj poziva na opetovano vaspostavljanje ćirilice. 

Zašto? Pa ništa drugo ne zna, da prostite!

Manirom iskopiranim od novosrpskih klerikalnih populista u Crnoj Gori, Stanivuković je prvi dan na posao došao autobusom pa prebrojavao ključeve voznog paraka gradske uprave. I nema veze što ga je idući dan dovezao nabudženi landrover, sve sa vozačem, sekjuritijem i kišobranoscem, efekat je postignut. Draško, za boga, radi nešto!

I zato-idući korak, mladog srednjoškolca pod jurisdikcijom SPC-a, bilo je, logično, ćiriličarenje. 

Od koga su to Srbi ugroženi u Banjaluci?

Zaista, u nekom stvarnom svijetu, objektivno ovo ćiriličarenje ne znači apsolutno ništa, kažem, jer su sve zvanične oznake-od institucija do saobraćaja i turističkih kataloga - i u gradu i entietetu odavno na ćiriličnom pismu. Jednako kao što su nazivi svjetskih brendova latinični i tu će se desiti jedno veliko ništa. 

Kažem, nije ta nivelacija cilj srednjoškolcu - gradonačelniku, niti on zna šta o ravnopravnosti pisama. Jer da zna, ne bi ćiriličario u ćirilici. Cilj je mobilisati one koji nisu glasali, da se u naredne dvije godine okrenu Drašku. Dakle, sa 50 hiljada, treba nadoći na 100 hiljada srpskih klimoglavaca, koji će bijedu, nazadak i tavorenje pravdati srpskom ugroženošću u valjda najsrpskijem gradu na svijetu. 

Pa su mi u čitavoj prilči najluđi oni što se čude profesionalnom, ali i ideološki forimiranom neočetniku Drašku Stanivukoviću, izučenom populisti sa srednjom školom, kako ćiriličari po Banjaluci!

Nije do Draška, do začuđenih je!

Jok, eto, pričaće Stanivuković o ravnopravnosti dva pisma i želji da Banjaluka iz trećerazredne srpske kasabe preraste u grad!? Pričaće o povratku svih protjeranih, o priznavanju genocida, o suočavanju sa prošlošću, o uvođenju bosanskog jezika u udžbenike?!

Pa nije zato došao na vlast!!!

Došao je da posrbi posrbljeno. Da bolduje boldovano. Da označi označeno i pokaže pokazano! Došao je da učvrsti etnički čist status i grada i entiteta u namjeri da (p)ostanu ruske gubernicije na zapadu, a sve uz amin Srpske pravoslavne crkve. Sve ostalo je puko zamajavanje. 

Ćirilica? Nije problem čak ni to što je ima u izoblju, problem je što oni koji napadaju sa pozicije srpskih nacionalista nisu u stanju ni ćirilicu da nauče. 

Na koncu, ne brine mene Draško Stanivuković, nego 50 hiljada duša u nekadašanjem u gradu Banjaluci koji glasaju za Draška i još 100 hiljada onih koji misle kao Draško i jedva čekaju iduće izbore da mu se u srbovanju pridruže.

Ali ljudi, nemojte slučajno govoriti Drašku Stanivukoviću da brojeve zapisujemo arapskim oznakama. Ako sazna živo smo najebali. Srećna vam nova MMXXI!