Prepuniste mješinu grijeha

Za Antenu M piše: Vukašin Perović 

Stigli su dani koji pišu istoriju. Svetosavlje odavno otima sve ono što pripada Crnoj Gori. Uzeli su naše vladare, ratove, pisce, nošnju, istoriju, crkve i groblja naših predaka. Sad pokušavaju da to stave u zakon i da uzmu ono jedino što je preostalo, državu. Halapljivi i alavi, kao i svi koji nemaju ništa svoje i oni su bez mjere, obraza i granica. Umislili da su istorija i istina.

Tako osilili i obahatili, uradili su ono što nikako nijesu smjeli. Probudili su Crnu Goru. Napravili ste grešku. Uspravili ste uspavani narod. Iz letargije trgli one, koji decenijama sve to mirno posmatraju. Udružili ste sve nesrbe, koji hiljadu godina čojstvom brane pravdu, a junaštvom slobodu. Podigli na noge one koji ne trpe nepravdu. Osvijestili one koji su vam oprostili zločine devedesetih, jer sad vide da imate iste namjere.

Znate li da uopšte nije važno koliko će nas biti danas?

Prešli ste sve granice i pokazali vaše pravo lice. Vi, koji sluganstvo i poltronstvo tuđoj državi plaćate kostima slavnih predaka. Vi, koji kupujete lažnu srpsku istoriju, dajući za nju suze njihovih majki i nadu njihove đece. Morate znati da su pravda i sloboda za nesrbe u Crnoj Gori svete riječi. Riječi koje kap pretvaraju u bujicu, grudvu u lavinu, dašak u oluju, usamljeni glas u huk, iskru u oganj, a stotine u stotine hiljada.

Prevršili ste svaku mjeru. Previše je vaših grehova i zato nećemo više ćutati. Nećete moć' ka' što ste naumili. Digli ste na noge i mlade i stare. Digli ste na noge sve koji vole Crnu Goru. Ne damo da otmete crnogorska groblja sa kostima naših predaka. Ne damo vam crnogorske crkve u kojima je naš glas pravde, naša vjera i naša sloboda.

Ne damo vam ništa što je naše!

Apostol pravde kaže da je razgovarao sa svima. Kaže, završio je on to za dva dana. Dritan kao što je i obećao, za 5 minuta. Malo nas je zabrinula Apostolka 4 resora. Njena priča da svetosavaca u Crnoj Gori ima 80%, podsjetila nas je na vrijeme prije 80 godina, kad se druga vjera nije praštala. Izgledalo je sve rutinski.

A onda se javiše sa Cetinja. Neka Crnogorska crkva. Odakle se oni pojaviše? Oni su nezadovljni. Pa dobro, vjerovatno je to šačica, čim ih je Leposavić preskočio, a nijesu ušli ni u Bratićkine procente. Možda neko od nezadovoljnih i dođe da protestuje ispred Skupštine. Možda dođe neko, ko Crnogorsku crkvu osjeća kao svoju. Možda dođu i oni koji smatraju da crkve koje je vjekovima gradio crnogorski narod ne mogu biti vlasništvo Srbije. Možda dođe neko kome smeta što su groblja sa kostima njegovih predaka vlasništvo Beograda.

Možda dođu i oni koji ne trpe nepravdu. Možda se probude i oni, koji su u ovome prepoznali devedesete. Možda neko dođe jer je njegov komšija, prijatelj ili poznanik, u svojoj zemlji obespravljen. Možda dođu i oni koji shvate, da čim Crnogorcima uzmu sva prava i oni će doć na red. Možda dođe neko ko ne voli silu, samovolju i pljačku. Možda dođe neko koga ne interesuje vjera i politika, nego samo smatra da vlast prema svima mora biti ista.

Možda neko dođe samo zato što voli Crnu Goru i smatra da je ona majka svih njenih građana. Svi koji dođu imaju neki svoj razlog. Ja ću doći da šetnjom podržim tu "šačicu" građana, zato što ih sistem nije prepoznao. Da kažem Apostolima da moraju da vide i one kojih je malo. Makar ih bilo samo trideset, pedeset ili stotinu, imaju prava kao svi ostali. Oću svoje pravo da kažem: postoje vjernici Crnogorske pravoslavne crkve. Oću da me čuju. Oću da zavisi od mene. Oće li to biti vapaj pedeset oberspravljenih, ili huk pedeset hiljada onih koji traže pravdu, znaćemo ubrzo.

Zato je ponedjeljak dan za istinu.