Otvoreno pismo potpredsjediniku URE- rođaku Filipu Adžiću

Za Antenu M piše: Novak ADŽIĆ

Lično se, rođače Filipe Adžiću, a svako dobro Tebi i Tvojoj porodici personalno  i familijarno želim, skoro ili potpuno ne znamo, pogotovo ne otkad si odrastao, a davno je to bilo, jer Te ja pamtim samo kad si bio jako mlad, kad si bio dijete, i kad sam te viđao u Vukovom Dolu, u našim Đinovićima, kod dobrog i časnog đeda Tvoga, đe sam kao bratstvenik povremeno dolazio. Tada su se relativno često polazili naši iz Đinovića, rođačke i seoske svojte, i odnosi su bili tada jako dobri, a susreti nerijetki, uvaženi rođače. Ali, to je nekad bilo. No, što je danas?.

Red je da to, zavičajno, bratsveničko, premda je to teško apstrahovati, još manje adaktirati, makar djelimično, stavimo u ovoj naraciji po strani, bar u nekim segmentima, ali relevantno je, rođače Filipe Adžiću, a ja nijesam usamljen među našim Adžićima, rođacima našim, bliskim i daljim, po ograncima bratstva našega, da sam protiv Tvog političkog postupanja, danas i juče, i to javno velim.

Jer, svjesno ili nesvjesno, a biće da je ovo prvo važnije - Ti objektivno, možda i subjektivno radiš protiv Crne Gore i njene slobode, nacionalne i istorijske autohtonosti Crnogoraca! A, indirektno, možda i direktno, djeluješ za račun velikosrpskog projekta u Crnoj Gori i, relano, aktivan si, možda nenamjerno, ali dakako, uvjerljivo i provjerljivo je to u ozbiljnoj analizi, radiš protiv Crne Gore.

Riječju, rođače Filipe Adžiću, ovo što u zadnje vrijeme radiš protiv Crne Gore nimalo Ti na ponos nije, no za makar stavljanja dva prsta na obraz... Neka Ti bude sve to što si učinio i što sada radiš na savjesti i časti, prosudi sam o tome, ali, to makar pravo imam i hoću da naša javnost zna, da sam Ti se kao Adžić, rođak, u tome nepokolebljivo i energično javno suprotstavio.

Pitaćemo naše rođake Adžiće iz Đinovića, što misle: jesu li na Tvojoj strani protiv Crne Gore ili na mojoj - za Crnu Goru. Ja sam na pravoj, a ti na pogrešnoj strani istorije. Jer Ti si objektivno izdao Crnu Goru. Svjesno ili nesvjesno - za mene nije hamletovska dilema, niti je biti može. Jednostavno -razmišljam i vrijednosno sudim u skladu sa činjenicama.