Miodrag Vlahović: Odgovor na “pitanje” poslanika Lekića

Za Antenu M piše: Miodrag Vlahović

Šalju nam prijatelji najnoviju namjensku izjavu uvaženog poslanika, nekadašnjeg ministra vanjskih poslova Crne Gore i ambasadora “SRJ”, a sada predsjednika Odbora za vanjsku politiku i iseljenike u Skupštini Crne Gore, g. Miodraga Lekića.

Pretpostavljamo da nema potrebe da se vraćamo u prošlost (još od vremena kada je uvaženi imenjak bio ambasador u Rimu i branio politiku Slobodana Miloševića naši odnosi su, neizbježno, “na nuli”), ali, za svaki slučaj, želimo da napomenemo da nas aktuelna funkcija i okolnosti koje je prate, neće spriječiti da, ukoliko se pokaže neophodnim, podsjetimo i g. Lekića i javnost o njegovim stavovima i pozicijama i prema EU i prema NATO, kada već daje izjave koje se tiču Crne Gore u evro-atlantskom kontekstu. Pamćenje nas dobro služi, a ima i puno toga zapisanog i objavljenog.

Dakle, danas uvaženi Predsjednik Odbora, u izjavi za dnevni list kojem smo dali ime, govori, između ostalog, o tome, kako se “iz tog ambijenta” (čitaj: iz grupe naših ambasadora koji su “opozvani”)“ napada EU” i, posebno, “komesar Varhelji”, što, nadalje, “možda” [predsjednik] “Đukanović dijeli kao stav”. I tako dalje.

Pošto se, iz pomenutog “ambijenta”, jedino mi javno oglašavamo tekstovima, kao aktivni ambasador naše zemlje i nekadašnji ministar vanjskih poslova, a koje prenosi i Antena M, imamo razloga da vjerujemo da je g. Lekić baš u našim stavovima i javnim istupima prepoznao te “napade”, koji, da ne zaboravimo, “očigledno nanose štete Crnoj Gori i njenom integracionom procesu u EU”. (Naravno, pomenuto glasilo ovakve optužbe prenosi kao nekakvo “pitanje” g. Lekića: “... pitao je Lekić”, piše tamo.)

Pa da, konačno, odgovorimo na ta dobronamjerna “pitanja”:

Prvo, sasvim je lako provjeriti što smo pisali i objavili u crnogorskim, ali i u inostranim medijima, ne samo “u posljednja tri mjeseca”, već od početka mandata ambasadora pri Svetoj Stolici, a i ranije. Bez izuzetka - sa jasnom podrškom evro-atlantskom putu Crne Gore, našem članstvu u NATO, našoj evropskoj orijentaciji. Uvaženi poslanik trebalo bi i bio bi red, kada već tako optužuje “pitajući”, da nevede što i kada smo rekli i napisali, a da “ugrožava procese”. Citat, zamolili bismo uljudno.

Drugo, izgleda da se Predsjednik Odbora nije zadovoljan organizovanom prozivkom i optužbama na naš račun, koje imaju sve elemente hajke (koja, treba li to poslije trideset godina isticati - ni malo ne utiče na naše stavove i spremnost da ih javno ističemo, niti će), povodom našeg uljudnog i jasnog “tvita” prema g. Oliveru Varheljiju, đe smo poslali, “sa dužnim poštovanjem”, kako tamo piše, naš komentar povodom njegovog “tvita” kojim poziva Crnu Goru da ne štiti sopstvene interese (slučaj opoziva srpskog ambasadora Božovića). Nismo pominjali ni rodnu Mađarsku g. Varheljija, niti druge motive, već samo izrazili naš odnos prema potrebi da se o zemlji kandidatu govori sa mjerom i oprezom. Niti jedan evropski diplomata, niti neko od naših prijarelja i poznanika u Briselu, nije u takvom javnom i jasnom obraćanju našao ono što pokušava da “prida” poštovani poslanik Lekić. Naprotiv!

Stvar je, zapravo, sasvim obrnuta, kao što smo, u već nekoliko navrata, javno poručili g. Predsjedniku Odbora (tekst “Sputnjik”, iz 2015, ili “Opet i uzaludno”, iz marta 2019, na primjer) - u Crnoj Gori evropskim integracionim procesima štete oni koji naše društvo drže u kandžama nacional-šovinizma, klerikalizma i ksenofobije, a ne oni koji iznose kritičke opaske, sa izraženom zabrinutošću da je evropska perspektiva ugrožena i pod znakom pitanja, kako zbog dešavanja u EU, tako iz zbog loših trendova i opterećujućih situacija i kriza na Zapadnom Balkanu.

Evropsku orijentaciju i atlantsko partnerstvo ugrožavaju oni koji neće da pričaju ili koji negiraju genocid u Srebrenici, koji nisu htjeli da glasaju ili/jer su bili protiv obnove državne nezavisnosti, oni koji nisu htjeli da glasaju za članstvo u NATO, jer su bili i ostali protiv toga (bez obzira što sada recituju naučene izreke o tome kako je to divno), kao ni oni koji su oštro kritikovali crnogorsku politiku prema Ruskoj Federaciji, inače u potpunosti saglasnu zajedničkoj (bar proklamovano zajedničkoj) politici EU koja je bila reakcija na izvjesna dešavanja u Ukrajini - i povodom Krima, a i u težem obliku.

Đe, povodom svih ovih stvari, spada uvažemi poslanik Lekić - zna ne samo on, već i svi koji su iole pratili ili prate političke procese u Crnoj Gori. Znaju i u Briselu, na obije adrese, a i u Vašingtonu.

Nadamo se, dakle, da se g. Miodrag Lekić sjeća svojih pozicija o navedenim pitanjima i dilemama. Da li je, ako se sjeti, a i ako se ne sjeti, kao takav, najbolji branitelj crnogorske građanske evropske politike, ocijeniće Evropljani - u koje, svakako, spadaju i crnogorski građani.

Za kraj, pošto nije lijepo da završimo ovim “prikrivenim” anti-evropskim primjerima, za koje neko, možda, misli da će se zaboraviti, dozvolićete nam jednu sasvim ličnu opasku, iz davnih vremena.

Naime, u martu 1989. godine, poslije događaja u Crnoj Gori koji su nazvani “anti-birokratskom revolucijom” u čemu ovaj Miodrag nije učestvovao, a ovaj Miodrag kojem pišemo jeste, slučaj je htio da istoga dana, u Beogradu, u tadašnjem Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove, polažemo ispit iz stranih jezika. (Tada smo se i upoznali.)

Mlađi Miodrag položio je svoj drugi strani jezik (italijanski), na najvišem stepenu - iz prvog pokušaja. Stariji Miodrag pao je svoj prvi jezik (francuski) - u drugom pokušaju.

Poslije nekog vremena je ovaj stariji to, ipak, položio pred posebnom komisijom, treća - sreća, i otišao za Afriku da bude ambasador, kao podobni diplomatski kadar.

Mlađemu je onemogućeno da radi u diplomatiji, jer je bio sasvim nepodoban. Bez obzira na to, vratio se u našu, crnogorsku diplomatiju kao njen šef, kao ministar koji je doživio nevjerovatno zadovoljstvo, ponos, čast i sreću da bude ispod crnogorskog barjaka, kada smo podizali tu slavnu zastavu na čuvenom Ist Riveru, ispred zgrade Ujedinjenih Nacija.

Zato ovo praznično obraćanje jednog “nepodobnog” diplomate onome “podobnom” bivšem diplomati, koji prazno i jalovo i zaludno optužuje, završavamo malom metaforom.

Biće ponovo ispit, g. Predsjedniče Odbora. Vlahović će opet da položi, a Lekić je već pao!

Eto tako.

(Autor je crnogorski političar i diplomata, naš ministar vanjskih poslova u vrijeme obnove nezavisnosti. Sada je crnogorski ambasador pri Svetoj Stolici i Malteškom redu. Iznijeti stavovi su lični.)