Vlada jeftinog populizma i bolesne simbolike

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Kada je jedan od prvih poteza aktuelne Vlade Crne Gore, zaduživanje nas i naših potomaka za, sa kamatom, bezmalo pa 900.000.000 eura (devet stotina miliona eura), javnosti u Crnoj Gori predstavljen kao potez stoljeća, najbolja stvar koju je Vlada mogla uraditi i podvig vrijedan svakog divljenja - znao sam da se, želim li razumjeti postupke nove Vlade, mehanizme njenog vladanja i političku i državničku logiku, moram vratiti Orwelu i Chomskom.

Iako je bezbroj tema na kojima se može pokazivati i dokazivati da je nova Vlada Crne Gore vlada antidržavne simbolike i jeftinog, vulgarnog populizma sa skupom cijenom koju će građani platiti, da bismo viđeli đe nas sve ovo vodi dovoljna su samo dva međusobno povezana, do duše najočitija i u tom smislu najjeftinija, kada govorimo o populizmu ali istovremeno najskuplja za građane Crne Gore, ako eksperti ne izmisle nešto novo i nečuveno a skuplje.

Skoro da nema dana da se mladi "ekspert" apostol Spajić i njegov kolega, isto "ekspert", apostol Milatović ne pohvale kako je zaduživanje od devet stotina miliona eura bilo brilijantan ekspertski potez.

U tome im nesebično pomaže njihov kolega ekspert, apostol za kapitalne investicije, Bojanić koji ni sam ne može da se načudi i nadivi tom činu na kome nam, vele, zavide mnogo jače i solventnije države i vlade, a koji mu je omogućio da i on sam izvede jednu sličnu, ekspertsku svakako, operaciju za koju, inače, ne bi imao novca.

Vjerujem da bi čuvena baba ministarke četiri u jedan resora, Vesne Bratić, na ovakvu nebulozu imala što šta grdno i originalno reći i da bi dvojila samo oko toga jesu li eksperti, ne bilo im od mene rečeno, budale ili to pokušavaju od nje (i nas) da naprave.

Sve ovo pod uslovom da je bila nepismena ili da nije pratila provladine medije poput Vijesti, In4S i Borbe i da nije na Twiteru zapratila premijera, vicepremijera ili koga od 12 apostola "nove Crne Gore".

E, ako je pismena i prati pomenute medije i društvene mreže mnoge budalaštine će početi da joj se čine suvislim. Ne zato što one to jesu, mislim suvisle, jer je svaka budalaština sama po sebi nesuvisla, već zato što vještim lažima i obmanama, onako stvaralačkim, maštovitim i inventivnim - što bi rekao Dobrica Ćisić, zloupotrebljavajući sitne nedaće ljudi i njihove nade i očekivanja, budalaštinu i promašaj očas možete pretvoriti u "vrijedan potez" i "puni pogodak".

Samo morate imati dovoljno dobre medije i dovoljno niske etičke granice, vaše i medija koji vas podržavaju.

Znala bi onda, na primjer, baba ministarkina da se bez tog zaduživanja ne bi mogao ugasiti "Montenegroairlines" niti osnovati nova avio kompanija "ToMontenegro".

E, sad, to što se ova prva nije ni morala gasiti, a ova druga osnivati, manje je važno, a pokriće se obmanama, baš kao što je manje važno to što su nas eksperti obmane i manipulacije obmanuli da će formiranje nove kompanije koštati nula eura, a ono, u startu, 30. Ne eura, 30 miliona eura!

A trebaće još. Dosta još.

Ali, koga je briga za milione?

Pomislio bi čovjek da ih nemamo, a mi puni k'o Daka, što ono narod u Nikšiću kaže.

Zar se nismo onomad, po povoljnim uslovima, ekspertski i ekspresno, doduše netransparentno, nezakonito i sumnjivo zadužili skoro pa devet stotina miliona. Evra? Neki kažu i koruptivno, a treba ih uzeti za ozbiljno. Em su razumiju u materiju, em nisu opozicija.

Zamalo zaboravih još ovo, ako je uopšte bitno.

Gašenje prve kompanije, Montenegroairlinesa, isto košta.

Debelo!

Pedeset miliona!

Najmanje!

Eee, i tu je kvaka za ono zaduživanje i još jedan dokaz maestralnosti tog postupka.

Okle bi nam bilo tih najmanje pedeset miliona, evra, za gašenje Montenegroairlinesa da se nismo, baš kada je trebalo, onako znalački zadužili?
Kako bismo ugasili onoliku firmu da nismo bili eksperti? Nikako!

Vizionarski, hrabro i stručno, priznaćete. Ekspertski, nema šta. Halal im vjera.

Tamo njima, ekspertima što nas za par dana zadužiše za najskuplju dionicu auto puta da bi nam, za te pare, uništili drugi put u svijet, Montenegroairlines. Taman - da ostanemo ovđe đe jesmo, na Balkanu, i da ne stignemo đe smo bili krenuli, u Evropu. Ovđe im, na Balkanu, baš ovakvi, Balkanci trebamo. Jer, koji bi Evropljanim podržao apostolsku, klerikalnu vladu?

E, sada se vraćamo na Orwela i Chomskog tražeći odgovor na pitanje: kako smo pristali da nam zaduživanje od devet stotina miliona eura, ili evra, predstave kao svake hvale vrijedan potez; da aplaudiramo ukidanju nacionalne avio kompanije koje košta najmanje 50 miliona eura, ili evra, da bismo osnovali novu, isto nacionalnu ali sada bez dozvola, licenci, slotova i reputacije, čije osnivanje kažu da košta nula a već je izašlo na 30 miliona eura a jasno je da će i 100 preskočiti; da nam ljude bez ijednog dana iskustva u javnoj upravi predstave kao eksperte baš za javnu upravu; da nam postavljanje majkinih i babovih kćerki i sinova u udobne državne fotelje predstave kao raskidanje sa nepotizmom i profesionalizaciju državne uprave; da nam postavljanje partijskih veterana nove vlasti na pozicije u vlasti opišu kao depolitizaciju; da nam najdublju podjelu Crne Gore u novijoj istoriji predstave kao pokušaj mirenja; da nam najklasičniji revanšizam predstave kao nužne kadrovske promjene; da opasnu amaterizaciju javne uprave nazovu profesionalizacijom; da put koji vodi ukidanju Crne Gore zovemo putem ka njenoj budućnosti; da nam otimanje državnog nasledja prodaju kao demokratski iskorak ka vjerskoj i nacionalnoj jednakopravnosti; da je Cetinjski manastir, koji se nalazi na Cetinju u kojem živi preko 90% Crnogoraca, srpski a ne crnogorski; da je  ...

I našli smo odgovor:

"Propaganda je u demokratiji", kaže Chomski, "isto što i nasilje u totalitarizmu. Tehnike su izbrušene u visoku umjetnost, daleko iznad bilo čega o čemu je Orwel sanjao."

To je to.

Oblikuju javno mnjenje kreiranjem mišljenja koje je dozvoljeno,  u okviru "mišljive misli", kako Chomski naziva opseg u kojem smijete misliti.

Ako iz njega izađete onda ste protiv slobode; protiv Srba; protiv depolitizacije uprave; demon; antihrist; protiv kohabitacije; čuvar stečenog bogatstva; Milov poltron; ..., po onoj, opet Dobričinoj (Ćosića): "Svako ko se bori protiv srpskog nacionalizma bori se protiv ljudske slobode."

Sve jasno.

Kao dan.

Ili sve jasno kao činjenica da jedan slot, pravo na vrijeme za jedno slijetanje i polijetanje dnevno, na nekom od prometnih evropskih aerodroma košta od nekoliko miliona, do nekoliko desetina miliona. Eura. Ili Evra.

AlItalia je, na primjer, tri slota na londonskom Hiltrou prodala za devedeset miliona eura.

Montenegroairlines ima(o je) slotove u Parizu, Rimu, Frankfurtu, Cirihu i mnogim drugim prometnim aerodromima u Evropi.

Gubitak slotova koštaće nas desetine miliona eura.

Ali, imamo ih. Miliona. Eura. Ili Evra.

Slotova više ne.

Skoro devet stotina.

Koga je onda, uopšte, briga za ovozemaljske činjenice kada imamo apostolske. Zar nismo vjerujući ljudi, većinom? Zar ćemo pored apostolskih činjenjca vjerovati nekim drugim?

Jok vala!

I koga je briga za par desetina miliona. Još državnih, ili naših, naše đece, pa đece naše đece, pa đece đece naše đece, pa ... Ma koga je briga. Njih nije.
Oni su njihovu đecu, i njihove đece đecu, i ..., ako je vjerovati Nebojši Medojeviću bez čijeg glasa nisu mogli postati apostoli, obezbijedili milionima. Evra.

Bitna je simbolika.

E, da.

Kada smo već kod simbolike, Montenegroairlines je za sve ljude koji Crnu Goru doživljavaju kao građansku, multuvjersku, nezavisnu i evropsku državu jedan od simbola države Crne Gore i njenog, ako ga tako mozemo nazvati, kosmopolitizma. Nemaju svi u Crnoj Gori, međutim, taj doživljaj Crne Gore. Nekima, a nije ih malo, upravo taj kosmopolitizam smeta. Njima treba Crna Gora sa samo dvije avio linije. Podgorica - Beograd i Tivat - Beograd. Eventualno još po jedna do Banja Luke i Moskve.

I tu se završava svijet.

E, zato njima smeta ta kosmopolitska dimenzija Montenegroairlinesa.

I još jedna.

Avionima Montenegroairlinesa dolazili su glasači i glasali za, o golema im i neoprostiva grijeha, nezavisnu Crnu Goru, onu kosmopolitsku.Umjesto da je učine izbornom jedinicom bratske nam Srbije. Krivi su. I oni i Montenegroairlines. Gasi!!! I ugašen je Montenegroairlines. Neka košta šta košta. Osnovaće ToMontenegro. Za Crnu Goru.

Dobar trenutak da se sjetite one liste "Za budućnost Crne Gore" kojoj je na čelu bio Zdravko Krivokapić. Ima simbolike, a? Ili, neki kažu da je pravo ime nove komoanije zapravo "2Montenegro"? Druga, nova Crna Gora! Simbolično. Pa neka košta. Miliona, barem, hvala Vladi i njenim apostolima, imamo.
Pozajmili. Pametno.

I nije samo to simbolika kojom će premijer sa dvanaest apostola "svući u ravan" Crnu Goru. Prvo je radi simbolike sa 12 apostola određen broj ministarstava pa smo izgubili, na primjer, ono za turizam. Onda smo zakazali skupštinu na dan Podgoričke skupštine da i tom simbolikom pokažemo da je živa ideja o nestanku Crne Gore i pripajanju Srbiji. Pa smo, radi simbolike, glasali za izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti baš u noći kada je usvojen prije godinu, i to poslije ponoći, da sve bude u znaku osvete. Nije smetalo ni što je sjednica, glede Ustava, poslovnika i kvoruma bila nelegalna.
Važna je simbolika.

Pa onda, redom, na čelo skupštinskog odbora za manjinska i ljudska prava - Vučurović koji je koji dan prije negirao genocid u Srebrenici. Na čelo skupštinskog odbora za bezbjednost - prvostepeno osuđeni za terorizam Milan Knežević, ...

Simbolici nikad kraja.

Koliko će nas ona koštati, viđećemo. Što duže bude trajala antidržavna Vlada jeftinog populizma i bolesne simbolike, skuplje će nas koštati i u smislu društvenog napretka i državnog duga. Zato je što prije moramo poslati u prošlost kojoj ona ideološki i pripada.

Moramo.

Kada ih pošaljemo u političku prošlost Crnu Goru, njene građane pa i njih poslaćemo u budućnost.

Evropsku.

Kosmopolitsku.

Ako Bog da.