Zlonamjerni i opasni narativi GP URA

Za Antenu M piše: Stefan Todorović

Za srpske dnevne novine Danas Rajka Glušica, članica Savjeta Ure i odnedavno novi član Upravnoga odbora Univeziteta Crne Gore, dala je intervju u kojem izjednačava velikosrpski i crnogorski nacionalizam, ne ni srpski i crnogorski nacionalizam, već velikosrpski i crnogorski nacionalizam, koji po njoj razaraju i prave podjele u crnogorskome društvu.

Sramotno i zlonamjerno pravljenje paralele između velikosrpstva i crnogorstva bilo bi s gnušanjem i prezrenjem odbačeno i nedostojno svakog komentara da ne dolazi od političkoga aktera s vlasti koji nam sada kroji društvenu stvarnost.

Te opasne paralele i teze dolaze nam iz građanske partije koja upravo zbog paktiranja s velikosprskim nacionalizmom pokušava da se opere tako što će drugu stranu staviti u istu ravan. Pokušaji pranja savjesti i izdaje sopstvenih načela i principa otpočeti su odmah nakon tridesetoavgustovskih izbora.

U kolumnama i intervjuima Miška Perovića u kojima izjednačava četnike i partizane, njegovim razgovorima s Gojkom Perovićem iz kojih, eto poslije trideset godina, saznaje da ni Crnogorcima nije zabranjeno da ulaze u svoje svetinje kojima nezakonito upravlja Srpska crkva, skarednim i nečitljivim kolumnama Željka Ivanovića, kolumnama Balše Brkovića u kojima pere sebe od odluka sopstvene partije, u tome ga slijedi Žarko Rakčević u svojim intervjuima, somnabulnim izjavama i izlaganjima Božene Jelušić, sramnim izjavama o 1918. Dritana Abazovića i Miloša Konatara i njihovim nesuvislim izjavama o budućnosti i pomirenju, ćutanjem i skrivanjem pod apostolske skute Filipa Adžića, kojemu eto ne smeta Vesna Bratić kao takva, i po njemu bi dobro bilo da bude na nekoj manje vidljivoj funkciji.

U tim licemjernim, kukavičkim i sramotnim izjavama i narativima prate ih režimski mediji Vijesti, Dan, Borba, In4s i horda botova nove vlasti na društvenim mrežama.

Posljednji narativ da velikosrpski i crnogorski nacionalizam razaraju i prave podjele u crnogorskome društvu je zlonamjeran i opasan ne samo zbog onoga što predstavlja i kakve je zločine načinio velikosrpski nacionalizam već i zbog toga što ta tvrdnja apsolutno ne stoji i ne oslikava pravu podjelu u crnogorskome društvu.

Očito je da je taj narativ preuzet upravo od Srpske crkve, odnosno njenog velikosrpskog nacionalizma kome je upravo potreban drugi nacionalizam kako bi se hranila i opravdavala svoje djelovanje. Ukoliko i ima crnogorskoga nacionalizma, on se nalazi u promilima ionako male crnogorske populacije i nikako ne može parirati velikosrpskom nacionalizmu – ni svojim obimom, ni svojom moći, ni svojim pretenzijama.

GP URA pokušavajući da opravda svoje paktiranje sa Srpskom crkvom, odnosno velikosrpskim nacionalizmom, sebe i crnogorsko društvo polako uvodi u psihozu nebuloznom tvrdnjom o sukobu velikosrpskoga i crnogorskoga nacionalizma i forsiranjem priče o podjelama i pomirenju na tome fonu.

Do podjele u crnogorskome društvu nije došlo po nacionalnome osnovu nego vještom manipulacijom SPC po pitanju Zakona o slobodi vjeroispovijesti. SPC, znajući da pravno ne može dokazati svoje vlasništvo nad pravoslavnim sakralnim objektima u Crnoj Gori izgrađenih prije 1918. godine, zaigrala je na kartu o ugroženosti srpstva i Srba prateći mantru i memorandum SANU iz 1986. godine.

Upravo je SPC otrovnom propagandom uspjela da napravi trenutni razdor u crnogorskome društvu, promovišući retrogradne i pogubne vrijednosti i politike kao legitimne, premještajući sukob na nacionalni i ideološki teren. Umjesto da se GP URA beskompromisno bori protiv retrogradnih i pogubnih vrijednosti velikosrpskoga nacionalizma ona nam zbog paktiranja s njim stvara nove opasne narative koji mogu samo stvoriti još veće podjele u drušvu.

Ne može se, gospodo, izjednačavati velikosrpstvo i crnogorstvo, a pogotovo se ne mogu miriti jer jedno isključuje drugo. Razlika je u vrijednostima a ne u nacionalnome ili bilo kakvom drugom predznaku.

Ne može se istovremeno slaviti i poštovati Sv. Petar Cetinjski i Sv. Milorad Vukojičić, utemeljitelj savremene crnogorske države i četnički koljač iz Drugoga svjetskog rata, tvorac zakona koji omogućava svakome ko dođe u crnogorske krajeve da bude slobodan čovjek i sljedbenik Velimirovićeve ideologije koji je čistio Crnu Goru od nepravoslavnoga stanovništva; Sv. Vasilije Ostroški i Sv. Slobodan Šiljak, čovjek koji je Hristu posvetio život i čovjek koji je služio najmračnijoj ideologiji; 21. maj i Podgorička skupština iz 1918. godine, obnova nezavisnosti Crne Gore i ukidanje crnogorske države; partizanski i četnički pokret, beskompromisni borci protiv okupatora i saradnici okupatora, ideja bratstva i jedinstva i ideja Crne Gore kao jednovjerne države; zelenaški pokret 1918–1929. i bjelaški pokret, borci za pravo čast i slobodu Crne Gore i borci za bezuslovno i bezimeno ujedinjenje… crnogorstvo i velikosrpstvo.

To su vrijednosti koje dijele crnogorsko društvo, gospodo iz Ure, ili ako hoćete koje dijele SPC ideologiju od onoga što je ideologija crnogorske države obnovljene 21. maja 2006. godine.

Te podijele nijesu nacionalnoga karaktera, jer je Crna Gora obnovila svoju nezavisnost na pozitivnim vrijednostima iz svoje istorije i to ne kao nacionalnu državu Crnogoraca i ostalih naroda koji u njoj žive, već kao građansku državu koja jednako pripada svima i koja se jednako odnosi prema svim svojim građanima bez obzira na vjersko, nacionalno, političko ili bilo koje drugo uvjerenje.

Sramno je i bestidno, gospodo iz Ure, što zbog održavanja na vlasti i paktiranja s pogubnim ideologijama i politikama pokušavate izjednačiti i pomiriti crnogorstvo i velikosrpstvo. Okanite se zlonajernih i opasnih narativa i politika koje će crnogorsko društvo veoma skupo koštati i počnite voditi suvislu politiku ukoliko su vam uopšte eksperti sposobni za to, ako je to uopšte više moguće.