Natalija Nilević je žrtva fašizacije društva a fašističkim stavom se preporučuje novoj vlasti

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Najnovija manifestacija nove Crne Gore, personifikovane u Nataliji Nilević i ekranizovane u njenom fašističkom video uratku kojim se poziva na skidanje glava svim drugačijim žiteljima naše, ponavljam, NAŠE Crne Gore nije ništa novo a još manje je neočekivano nakon "pobjede naroda" izrasle na godinama dugoj i neometanoj fašističkoj retorici dobrog dijela aktuelne vlasti koja je kulminirala u zadnje dvije godine a čija je ejakulacija počela u noći 30. avgusta i još uvijek traje.

Ko se išta razumije u fašizam zna da je jedna od njegovih osnovnih karakteristika nacionalizam i nacionalna isključivost koja teži rušenju globalizma u ime nacionalne, vjerske, jezičke i ko zna kakve još slobode.

Da bi takva jedna ideja dobila težinu kroz efektivnu društvenu i političku moć potrebno je, ili neophodno je, stvoriti većinu koja će joj dati "demokratski legalitet i legitimitet". Za to su potrebni određeni uslovi u kojima će mediji oblikovati društvenu svijest.

Jaki uticaj crkve; snažan kult tradicije; individualne i socijalne frustracije; duboka socijalno ekonomska kriza; identitetska reakcija na globalizaciju i trend kulturne hegemonije; ratne traume itd. plodan su humus za oblikovanje fašizoidne društvene svijesti koja će njenim kreatorima i ideolozima polučiti većinu neophodnu da djeluje sa pozicije demokratske legalnosti, ako se to može staviti u kontekst sa fašizmom.

Uzroke jačanja ultradesnih pokreta u Crnoj Gori, iako oni odavno ovdje nisu nejaki, treba, pored već nabrojanih, tražiti i na političkom terenu i to sa obje strane oštro podijeljene političke scene u Crnoj Gori.

Već dugo u Crnoj Gori nema dovoljno političke snage i hrabrosti, možemo slobodno reći ni volje, da se oštro, beskompromisno i hrabro suprotstavi konceptu velikosrpskog nacionalnog i državnog hegemonizma koji u sebi sadrži znatnu količinu fašizoidnih elemenata niti da se sa medijske scene potisne nacionalistički i tom nacionalizmu pogodujući populistički diskurs.

Kukavičko uzmicanje države i nezavisnih regulatora da se efikasno uključe u medijsku regulaciju, sa dobrom dozom političke kalkulacije i flerta sa desno orjentisanim glasačima radi kratkoročne političke koristi, ostavili su prostor da taj diskurs postane dominantan i da, uz pomoć socijalno populističke retorike, doživi svoju renesansu i u dovoljnoj mjeri oblikuju svijest gradjana Crne Gore da fašizam, preobučem u evropsko odijelo sa sve kravatom i potpomognut gradjanskim političkim subjektima koji jednako politički rabe socijalno ekonomske prilike, medije i populizam - dođe na vlast.

Posmatrati, u tom kontekstu, Nataliju Nilević ikako drugačije osim kao žrtvu i sredstvo u samom je startu pogrešno postavljenje društvenog problema što njegovo rješavanje čini nemogućom i sliči pokušaju da kancer izliječite analegetikom.

Na Nataliju Nilević treba gledati kao na žrtvu jedne agresivne propagande kojoj je jedini cilj bio upravo to - indoktrinirati što veći broj građana Crne Gore da onda kada bude došao momenat odigraju - narod.
I odigrali su.

Narod se dogodio, u to nema sumnje, a posljedice tog događanja naroda biće veoma teško sanirati, na podjednaku žalost Natalije Nilević i mene, samo što sam ja svjestan problema i pokušavam da dam doprinos njegovom riješavanju a Natalija nije.

Natalija, i sve druge "Natalije Nilević" aktuelnog društveno-političkog trenutka u Crnoj Gori a mnogo ih je, bili su sredstvo za postizanje cilja a sada su sredstvo za održavanje pozicije na cilju.

I još je jedno gledište sa kojeg se može analizirati izjava Natalije Nilević.

Ja čvrsto, naime, vjerujem da Natalija misli da se ovim stavom preporučuje novoj vlasti za neku državnu funkciju.
I ona to misli opravdano, što nam najilustrativnije pokazuje o kakvoj je vlasti riječ, potaknuta primjerom Vučurovićevog postavljenja na čelo skupštinskog odbora za ljudska i manjinska prava nakon izjava o Srebrenici; Kneževićevog na čelo odbora za bezbjednost iako je prvostepeno osudjen za terorizam; Vučinićevog članstva u odboru za rodnu ravnopravnost i pored očigledno anticivilizacijskih stavova o mjestu žene u društvu; Jelene Kljajević za direktorici Nacionalnih parkova nakon dodavanja kukastog krsta na zelenu zastavu Crne Gore, ...
Potpomognutu pritvorom, nakon "golgote koju je prošla u borbi za oslobodjenje srpskog naroda i odbranu Srpske pravoslavne crkve", Nataliju čeka svijetla budućnost u novoj vlasti.

Možda u kabinetu ministrice četiri resora, ko zna.

Ne mogu se, sa druge strane, načuditi tome što se oni koji su iz ovih ili onih razloga dali političku i svaku drugu podršku konceptu koji je sada na vlasti u Crnoj Gori, a ne pripadaju tom ideološkom krugu već je njihova podrška bila stvar ličnih sujeta i/ili povrijedjene taštine, čude ovome što se sada zbiva.
Znači li to da su imali druga očekivanja od klerofašističkog koncepta i ako jesu otkud tolika naivnost i neznanje?

Pa ako su bili naivni i nisu znali onda je drugo pitanje: čemu tolika tvrdoglavost na sopstvenu i štetu sopstvenog društva danas kada je sve bjelodano jasno?

Zar nije poslednji čas, da ne kažem URA, da se iz krugova koji su ovo ludilo opremili krilima kaže - dosta je?

Zar nije vrijeme da i oni koji šute dignu glas?

U Crnoj Gori je danas, kada je rast agresivne šovinističke, nacionalističke i fašističke retorike prisutan u svakoj pori društvenog života, ne biti dio tog diskursa a šutati jednako kolaborantski kao i direktno učestvovati u njemu.
Potreban je i jako važan svaki glas, svako slovo i svaki vid pobune protiv fašizma i nepristajanja na fašizaciju društva.

I svi moramo biti dio toga makar i bili poput onog mrava iz priče koji je, kada je Ibrahim a.s. bačen i vatru, na listu vukao kap vode da je ugasi pa ga je gavran pitao: Šta to radiš?, odgovorio: Idem da ugasim vatru da ne proguta Ibrahima a.s.

Na to mu se gavran nasmijao i pitao ga: Zar misliš da ćeš time nešto pomoći? I ako ništa ne pomognem neke se zna na čijoj sam strani, - odgovorio je mrav i nastavio da vuče kap vode na listu.

Ne možemo, dakle, svi dati jednak dopinos borbi za gradjansko, antifašističko društvo ali svi možemo doprinijeti, pa ko god od nas može neka uzme čašu, kofu, cistijernu, kanader, ... ali ko ne može neka makar bude Ibrahimov a.s. mrav, neka pokaže na kojoj je strani, neka pokaže da nas ima više - ohrabriće one koji mogu više od njega.