Službenica svih režima

Za Antenu M piše: Adnan Čirgić 

Taman insan pomisli da će predstavnica nove univerzitetske vlasti u Crnoj Gori i nesuđena filološkinja Rajka Glušica malo skalati nakon odgovora koji smo joj prošle neđelje dali u listu Danas i nešto opširnije na Anteni M, kad – njoj se sviđelo, pa na odgovor s portala Antena M odgovara u Danasu.

Bojeći se valjda da joj nauka ne ode u štetu, ona je svoju naučno-prosvjetiteljsku ulogu ovoga puta namijenila znatno brojnijoj čitalačkoj publici.

Da je time, kao i kad je probala standardizovati crnogorski jezik, pokazala svoju inferiornu svijest – potvrdiće nam ona sama. Ne bi mi, veli, ni odgovarala ali mora pošto je moje reagovanje objavljeno „u uglednom beogradskom listu čiji čitaoci, vjerujem, nijesu upućeni u crnogorske jezičke prilike i ratove, pa mogu biti dovedeni u zabludu čitajući pomenuti tekst.“

Ništa, dakle, što je tekst objavljen i u Crnoj Gori. I to, po njenim riječima, na Anteni M, Analitici i Dnevnim novinama – „crnogorskim portalima i novinama pod kontrolom bivše vlasti“. (Žalibože, svaki je zalud pročitala.)

To bi valjda trebalo da znači u glasilima crnogorske opozicije. Bez ikakve ljutnje, mogli bismo konstatovati: funkcionerka vlasti u Crnoj Gori ne drži mnogo do tekstova koji se objavljuju u opozicionim medijima u Crnoj Gori, a reaguje na tekst samo ako se objavi u Beogradu. Vratila se, dakle, na fabrička podešavanja.

U tekstu namijenjenom publici u Srbiji ona objašnjava što je o njoj napisano u tim crnogorskim opozicionim glasilima. Ne osvrće se, dakle, na naslov našega reagovanja u listu Danas nego na naslov teksta koji je objavljen u Crnoj Gori: „Skica za portret koritaša“. Premda se mi nijesmo bavili pojašnjenjem riječi „koritaš“, Glušica se potrudila da srbijanskoj publici pojasni značenje te riječi: „veoma pogrdna riječ za ljudsko biće svedeno na svinju koja loče iz korita, tj. osobu zainteresovanu samo za novac koji halapljivo i nezasluženo otima iz državnog budžeta.“

Može biti da „koritaš“ znači i to što kaže Glušica, ali mi na značenje iz njezina objašnjenja nijesmo mislili. Nesuđena filološkinja pokazala je svoje skromne leksikografske sposobnosti – kao što je to uostalom učinila skandaloznim izdanjem Rječnika crnogorskoga jezika u izdanju CANU, koji je skupštinskom odlukom povučen iz prometa.

Ako joj filologija i leksikografija ne idu od ruke, Glušici se mora priznati da je u ponečemu ipak maestralna. Malo bi se ko kao ona mogao pohvaliti da može toliko mnogo da priča a malo da reče. Ko ne vjeruje, neka joj pročita reagovanje u Danasu (19. 1. 2021). Veli da je naše reagovanje prepuno „neistina i konstrukcija kojima autor želi da me predstavi problematičnom i nedostojnom osobom.“

Jok, vala, nema u tome reagovanju ni jedne jedine neistine, a da ih ima śetila bi se Glušica da navede makar jednu. Veli da je želimo predstaviti nedostojnom osobom, a ne reče nedostojnom čega.

Da joj pomognemo – nedostojnom nazvati se redovnom profesoricom državnoga univerziteta jer za oblast za koju joj je to zvanje dodijeljeno, ponavljamo, nema objavljen ni jedan jedini tekst.

Nedostojnom nazvati se članicom upravnoga odbora državnoga univerziteta jer kao redovna profesorica za svoga dugoga staža ima objavljen doktorat i lanjsku knjigu koja zapravo predstavlja zbornik njezinih tekstova (novinskih i drugih) o crnogorskome jeziku u kojima brlja taj jezik i ljude koji se njime bave.

Nedostojnom da glumi arbitra u lingvističkim problemima u Crnoj Gori kad se zna da je s istim žarom zastupala tezu o kodifikaciji ekavizama tipa „upotrebiti, ozleda, sledeći“, tezu da je ijekavica stožer rasutih etničkih i jezičkih djelova srpstva, tezu da ś i ź treba da budu dio standarda, tezu da oni ne treba da budu dio standarda; ukratko stavove od onoga da samo treba promijeniti ime jezika a zadržati postojeću normu do pohvale knjige čiji je recenzent a u kojoj se autorica zalaže za konstrukcije tipa „Živi u grad; Ćera đecu po ulica“.

Ili je možda dostojnom željene arbitraže čini članstvo u Društvu za srpski jezik i književnost Srbije i Crne Gore. Da ne nabrajamo dalje. Nije da se ne bi imalo što nabrajati. Ma zaludnja je to rabota.

Kad je publici u suśednoj državi objasnila „crnogorske jezičke prilike i ratove“ te žrtvu koju kao predstavnica vlasti podnosi od napisa u crnogorskim opozicionim medijima, prešla je „na drugi važniji razlog odgovaranja na članak prof. dr A. Čirgića“, a to je „negiranje brutalne neistine (...) da sam 'podigla hajku' i proglasila za velikosrbina časnog i divnog profesora beogradskog Filološkog fakulteta, Živojina Cila Stanojčića, koji je više od 30 godina predavao na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, mog mentora na doktorskim studijama prema kome osjećam veliko poštovanje i za kojega nikada, ama baš nikada nijesam izgovorila ružnu riječ, a kamoli podigla hajku.“

Tuži Rajka, za srce ujeda. A onda u nešto smirenijem tonu, ali bez predaha, nastavlja: „Nažalost, profesor Stanojčić nije među živima da potvrdi moje riječi, a Čirgić u želji da me predstavi lošom osobom konstruiše optužbe bez realnog utemeljenja i dokaza.“ Istina je da je Živojin Stanojčić bio i častan i divan čovjek i profesor.

Istina je i da je bestidno mrtva ga pozivati za svjedoka. Moglo bi se, da nije zaludno, naći i živih pamtiša koji se śećaju zašto je ondašnja prorektorica Glušica članove komisije za svoj izbor potražila u Sarajevu, a ne kao dotad u Beogradu. Ko je znao prof. Stanojčića – zna da to nije zbog njegova nacionalizma.

Istina je, isto tako, da nam ne bi palo na pamet da Glušicu optužujemo „bez realnoga utemeljenja i dokaza“ kad ih ona sama svako malo nudi na tovare. A kud će joj grđa optužba od one da je od nastavnice s Trešnjeva do redovne profesorice univerziteta dospjela bez objavljene knjige te da je kao žrtva bivše vlasti bila prorektorica UCG i dobila mimo konkursa stan iz kvote rektora.

Prepoznata kao velika borkinja protiv velikosrpskoga nacionalizma, čuvena kao zaštitnica crnogorskoga jezika od velikosrpskih filologa koji taj jezik pokušavaju predstaviti kao dijalekatsko blago srpskoga jezika, ona je nedavno od ministrice Bratić imenovana za člana Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore. Kud će bolja potvrda njezina građanskoga crnogorstva od one koju joj je dala deklarisana ministrica četnik. Na čast joj!