Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani
Poruku koju su danas hrabri i ponositi Cetinjani uputili premijeru Krivokapiću ostaće sigurno, poput one "... oprosti nam Dubrovniče", zlatnim slovima upisana u istoriju moderne, nezavisne i evropske Crne Gore i biće spomenik njene borbe za nezavisnost i državnost.
"Tvoje nije!" - odgovorio je premijeru za sada nepoznati mladić na njegov manipulatorski pokušaj da komunalnim i ekonomskim problemima sa kojima se Cetinjani, istina je, susreću opravda - prodaju i predaju države, njene nezavisnosti, istorije, kulture, svega.
Da je premijer sklon manipulacijama i u njima veoma vješt govori još i to da je svoju odluku da glasa za zajedničku državu opravdavao sprječavanjem "pljačke" države.
One koju je htio da sačuva utopivši je u drugu.
On, koji je po hitnom postupku u Skupštini Crne Gore, na opskurnoj ponoćnoj sjednici sumnjivog legaliteta, opljačkao ono što je, vjerujem da će se mnogi sa mnom saglasiti, najvrednije u Crnoj Gori. Skoro cijelu materijalnu kulturno istorijsku baštinu ali i desetine kvadratnih kilometara crnogorskog zemljišta.
Ono što se, do duše, mora priznati premijeru Krivokapicu je da se fino snašao u situaciji u kojoj se na civilizovan i dostojanstven način nekome kaže da je negdje persona non grata, sa sve utemeljenim obrazloženjem. Ovo posebno imajući u obzir agresivni i necivilizovani političko-ideološki milje iz kojeg on dolazi, čiju podršku uživa i na čijim krilima je došao do premijerske fotelje.
Ali, da nam ne izmakne možda i najbitnije od današnjeg dana, ne računajući riješenost Cetinjana da brane Crnu Goru.
To je, nesumnjivo, premijerovo priznanje da Crna Gora, da se on pitao, danas ne bi postojala.
Neki građanin neke evropske, normalne države sasvim bi se opravdano, sa dobrom dozom čuđenja i nevjerice, zapitao - zar neko može biti premijer u državi za koju je glasao da ne postoji!?
Evo, može, Krivokapić Zdravko je premijer u Crnoj Gori a sabrat mu Milorad član Predsjedništva u Bosni. Dobrodošli na balkanske stranputice.
Da se vratimo priznanju i zaključcima koji iz njega proizilaze.
Prvi, manje važan, je da se premijer ne snalazi baš najbolje u stresnom okruženju i pod pritiskom i da su to, izgleda, rijetki trenuci kada govori istinu.
Možda je baš zato onaj njegov sastanak sa prosvjetnom elitom imao karakter monodrame sa lošim scenarijom i još lošijim, priučenim glumcem.
Drugi zaključak koja proizilazi iz premijerovog odgovora da, da se on pitao, Crne Gore možda ne bi bilo vezan je sa jednom bitnom činjenicom.
On se sada u Crnoj Gori pita.
Da se promijenio nije, dovoljan nam je dokaz, ako ima još neko da mu za to dokaz treba, onaj poljubac strane zastave u predizbornoj kampanji kojim je dokazivao da je privržen drugoj državi.
Znači li to da Crne Gore neće biti?
Znači!
Ali samo ako ga pustimo da se pita i da sam sebe uvjeri da je ovo što prodaje - njegovo.
Ako mu, kao svi oni hrabri Cetinjani danas, jasno damo do znanja da ovo nije njegovo onda neće.
E pa, tvoje nije, Zdravko.
Naše je.
Ti si samo jedan od nas oko 600.000 vlasnika ove Crne Gore.
Utuvi to.
Jasnu poruku Cetinjani su danas poslali i ostalim gostima.
Neka o njoj razmisle.
Nije ni njihovo.
Vladimir
Nije njegova...ali izbori su najbolja stvar...Izadje se pa se glasa...a onda demokratija radi..
Nikola
Dragi moji Cetinjani,sa Vama provedoh mladost ja čovjek sa rijeke Cetine iz Dalmacije,(dakle Cetinjan),slušao sam iste pričeod mog djeda,i Vas da je Ponos i Čast jedino odličje koje čini čovjeka. U tom Smislu neka je VJEČNA VAŠA I MOJA CRNA GORA.
pero
Ovo nije nasa Vlada,sto ima Krivokspic da prica,trebao je pici u manastir kod Gojka