Službenica svih, pa i srpske vlasti na privremenom radu u Crnoj Gori

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

U Kafkinom romanu neko je oklevetao Jozefa K. U crnogorskom romanu, koji živimo od 30. avgusta 2020, Adnana Čirgića je oklevetao Niko. Zapravo, klevetnika je dvoje. Niti jedno od njih nije Neko. Od Niko do Neko je dug put. Taj se status mora zaslužiti. Da je srpska vlast (na privremenom radu u CG) zaista donijela slobodu ne treba nimalo sumnjati. Iz dana u dan nas uvjeravaju u to. S lanca su pušteni svi kerberi koji su svoje lične i profesionalne frustracije godinama taložili čekajući dan kada će moći da ih oslobode, u svoj njihovoj raskoši. Stoga, nova vlast je takvima zaista darivala slobodu. I funkcije, i uhljebljenja, i namještenja i sve što im srce ište. Mada su za vakta prethodne vlasti imali sve to, sada imaju i mogućnost da svoje neistomišljenike pokušaju zaplašiti silom. Recimo, krivičnim prijavama.

Razlog – očaj u koji su dospjeli nakon nemoći da odgovore na pitanja koja im je postavio Adnan Čirgić. Razobličeni u nekoliko tekstova naši junaci pristupaju pisanju krivičnih prijava. U svijetu lingvistike sasvim beznačajni, u svijetu politike samo naizgled značajni. Režimski dvojac, uskraćen za znanje i činjenice da na tekst odgovori tekstom, piše krivičnu prijavu. Podnosioci prijave: Službenica svih režima (kako je precizno definisao A. Čirgić) i stipendistkinja „nedemokratske, dikatatorske Vlade“ bivše vlasti. Službenica svih režima (van svoje partije nepoznata naučnoj i stručnoj javnosti) Adnana Čirgića označava progoniteljem koji svoje progonstvo vrši cijelih 12 godina! Ako su istiniti tekstovi koje je A. Ćirgić pisao o Službenici svih režima – progon, onda je Službenica svih režima zaista žrtva jednog opakog progonitelja. Istina zna surovo da ganja. Pomoćni podnosilac krivične prijave je stipendistkinja DPS Vlade i ćerka svoga oca (revnosnog DPS direktora jedne značajne institucije).

Da je u našem kafkijansko-crnogorskom romanu sve okrenuto naglavačke nije teško zaključiti. Nakon očekivane ocjene Osnovnog državnog tužilaštva da u objavama Adnana Čirgića nema elemenata krivičnog djela, oglasile su se i podnositeljke krivične prijave, saopštenjem koje je jednako nesuvislo i u suprotnosti s istinom kao i podnesena prijava. Visoke funkcionerke vladajuće partije ponavljaju već toliko puta izgovorenu i napisanu mantru da Čirgić nastupa s pozicija moći i proganja ih!? Kakva je to moć Adnana Čirgića pa je nadmoćan u odnosu na visoku funkcionerku vladajuće partije?

Ako zanemarimo očiglednu intelektualnu i stručnu nadmoć, sva priča o pozicijama moći je najobičnija laž. I u bivšoj i u sadašnjoj vlasti uvažena profesorica – službenica svih režima − uživala je i uživa sve one privilegije koje Adnan Čirgić niti je imao, niti je želio. Elem: hajkači se izdaju za žrtve, a stvarne žrtve se pozivaju na razgovor u stanicu policije. Kako je već neko napisao − Adnan Čirgić nije neko ko će pristati na ulogu žrtve, ma koliko imao razloga za to. A u proteklih deceniju i po imao je i te kako razloga. Viktimizacija sebe je ipak imanentna onima koji podnose prijave.

Zapravo, podnosioci prijave protiv Adnana Čirgića su hajkači, podstrekači i inicijatori najogavnijih uvreda i prijetnji upućenih Adnanu Čirgiću. Obitavajući u internet polusvijetu društvenih mreža, pomoćna podnositeljka prijave je skupa sa svojim istomišljenicima, bezbroj puta kidisala na Fakultet za crnogorski jezik i književnost i na Adnana Čirgića lično. Razumijemo zašto je Čirgić fiksacija dvjema režimskim stradalnicama – kada si sasvim beznačajan i neostvaren u onome što ti je poziv, onda je potrebno naći nekog ko je značajan i ostvaren i iz nemoći, očaja, poraza, pokušati mu nauditi.

Zaludnja rabota, režimske martyrs, iza Adnana Čirgića je njegovo djelo i eminentna svjetska lingvistička javnost, a iza vas je Mesija, 12 apostola i kudravi Duče.